U privrednim odnosima Bosne sa inostranstvo inicijativa je najčešće dolazila od strane dalmatinskih gradova, jer su oni imali veliki interes za uspostavljanjem trgovačkih odnosa. Povremeno su i bosanski vladari pokazivali inicijativu kao što je slučaj kralja Ostoje koji je promjenom trgovačke politike želio da izvrši pritisak na Dubrovnik tokom rata 1403. godine. Bitno je istaći da su svi bosanski vladari, od bana Kulina do kralja Tomaševića, pokazivali veliko interesovanje za uspostavljanjem i održavanjem trgovačkih veza sa inostranstvom, jer su željeli da što više razviju trgovački promet u svojoj državiIsti stav je imala i krupna vlastela kada su im okolnosti u državi dozvoljavale da se uključe u privredne tokove. Shodno takvom stavu bosanskih vladara i vlastele uslijedila je praksa izdavanja privilegija stranim trgovcima.
Trgovački ugovori su se morali stalno obnavljati, jer su prestajali važiti nakon smrti vladara za čiju ličnost i volju su vezani. Uporedo sa razvojem vanjske trgovine sve više su se produbljivali trgovački odnosi sa stranim gradovima na koje je Bosna bila upućena. Pored dozvole o slobodnom kretanju stranih trgovaca, privilegije su se stalno proširivale i dopunjavale, sa ciljem da se otklone sve prepreke i osigura bezbjedna trgovina.U izvorima iz prve polovine XV stoljeća spominje se da je srebro koje se izvozilo iz Bosne moralo biti bolano. Međutim, mišljenje historičara o značenju termina „bolano“ se razlikuje. Jedni su mišljenja da se udaranjem pečata, odnosno bole na srebro, regulisala naplata carine prilikom njegovog izvoza, dok drugi smatraju da je bolanjem uzet određeni procenat na proizvodnju srebra.
Bez obzira na različita mišljenja, zna se da je svo srebro koje je namijenjeno za izvoz moralo biti bolano. Propisi o bolanju srebra zaista su provođeni u praksi, o čemu svjedoči priličan broj žalbi dubrovačkih trgovaca zbog oduzimanja srebra od strane bosanskog kralja. Zbog zloupotrebe u vezi primjene propisa o bolanju srebra, kralj Stjepan Tomašević je u povelji iz 23. novembra 1461. godine uredio da se dubrovačkim trgovcima može uzeti samo nebolano srebro. Shodno tome, propis o bolanju srebra bio je jedino ograničenje u vezi sa njegovim izvozom, tako da je režim trgovine srebra u srednjovjekovnoj Bosni bio slobodan.
Komentariši