Tuzlanska kapetanija


Tuzlanska kapetanija se nalazila između zvorničke i gradačačke te je obuhvatala obje Tuzle. Izlazila je na Svu kod Brčkog koje je kao palanka bilo u sastavu ove Kapetanije. Kada je kapetanija osnovana ne zna se tačno. Prvi put se spominje kapetan Tuzle u mostarskom mahzaru i prema tome postojala je oko 1730.godine ali je nije bilo 1717.g. prije ovoga Tuzla je bila palanka kojom je zapovjedao dizdar. Kada je Tuzla postala kapetanujom još uvijek je služila stara utvrda a tek 1760.g je porušena a umjesto nje je sagrađen grad od kamena.

            U ovoj kapetaniji bilo je više rodova vojske:farisa, starih i novih azapa i tobdžija. Po određenim podatcima tuzla je spadala među kapetanje sa većim brojem vojnika. Plaće su dobijalo iz prihoda solane a posada palanke Brčko od ciganske džizije. Tuzlanski vojsnici su sudjelovali u raznim borbama u 18 i prvim godinama 19 vijeka. Tuzlanski kapetan je bio s vojskom u Ozji, Tuzlansku bašaga bio je sa vojnicima pod Kladušom 1790.g, a 1829.godiine tuzlanski kapetan je došao u pomoć zvorničkom Mahmud-paši.

            Prvi poznati tuzlanski kapetan bio je oko 1730.g neki Sulejman kome se spomen sačuvao u mostarskom mahzaru. Prije 1735.g tuzlanski kapetan je postao Derviš Hasan-beg koji se kasnije spominje kao hadžija. On je bio sa vojskom pod Ozjom gdje je i zarobljen sa ostalim vojnicima iz Bosne. Za to vrijeme službu kapetana vršio je neki Osman koji se spominje 1740g. On je bio uzrok nemira koji su izbili sredinom 18 vijeka. Za vrijeme ovog kapetana sagrađen je i tuzlanski grad od kamena. Derviš Hasan-beg umro je u Tuzli 1766.g i pokopan je u groblju kod Jalske Džamije u istom groblju pokopan je i njegov nasljednik koji je umro 1773.g kojem se ime ne može pročitati.

            Ovog kapetana je naslijedio Ahmed-beg koji se kao i njegov otac nazivaju Osmanpašići. Godine 1772. Derviš Ahmed-beg zajedno sa Zvorničkim kapetanom je otpremljen u Rusiju na bojište. On je umro 1787.g u Tuzli i pokopan je na groblju gdje mu  je i otac pokopan. Oca su nadživjeli najstariji i najmlađi sin i oba su bili tuzlanski kapetani.

            Sulejman-beg je kapetanovao dvadeset godina. U njegovo vrijeme jedan dio tuzlankse vojske bio je pod Loznicom a manji pod Kladušom. Murat-beg je vršio službu oko godinu dana jer je već iduće godine umro 1805. Vjerovatno on nije ni bio kapetan nego samo kapetanov zastupnik budući da je iza Sulejman-bega ostao sin Mahmud-beg.

            Mahmud-beg je onaj poznati Tuzla-kapetan koji je sa drugim bosanskim kapetanima sudjelovao u ugušenju prvog srpskog ustanka. Kao i drugi kapetani onje bio pristaša reformisa Bošnjacima je sudjelovao na Kosovu u boju sa carskom vojskom svojom neodlučnošću doprinjeo je slomu bosanskog pokreta i konačnom porazu Gradašćevića. Osman-beg Tuzlić posljednji je tuzlanski kapetan koji je tu službu vršio dvije godine. Nakon ukinuća kapetanije živio je kod oca u Tuzli, dva puta je išao na hadž, a umro je 1874.g.