zanimljivosti

Zanimljivosti

UVRNUTA MEDICINA: Najčudnije medicinske prakse u historiji

Prije pojave moderne nauke, ljudi su za liječenje bolesnika koristili razne čudne metode. Međutim, neke najbizarnije medicinske prakse liječnici su nastavili da koriste jerĀ daju dobre rezultate uĀ  liječenju.

Tako su neke od uvrnutih praksi samo prerasle iz jednog oblika u drugi, a neke od njih u modificiranom obliku koristi i suvremena medicina, dok su druge napuŔtene jer su bile toliko opasne da su često i ubijale one koji su ih koristili.

Početkom 20. vijeka liječnici su bili potpuno nepripremljeni za liječenje pacijenata oboljelih od mentalnih bolesti koji su u to vrijeme preplavljivali bolnice. Jedan od tretmana koji je postao popularan tridesetih godina proÅ”log vijeka je lobotomija, odstranjivanje dijelova mozga  kako bi se suzbili depresivni simptomi.

Čak i u to vrijeme, priznato je da je ovo bila opasna praksa koja je često ostavljala pacijente sa trajnim invaliditetom, uniÅ”tavala njihove sposobnosti za funkcionisanje u druÅ”tvu, njihovo pamćenje i njihovu ličnost. Ipak, viÅ”e od 40.000 ljudi je samo u Americi bilo izloženo lobotomiji, često bez pristanka.

Terapija elektroŔokovima

Nama poznati kao elektrokonvulzivna terapija (ECT), tretmani elektorÅ”okom su prvi put koriÅ”teni četrdesetih godina proÅ”log vijeka kao alternativa za lobotomiju, i to za liječenje raznih oblika depresije i manija, a najčeŔće se primjenjivala u liječenju histerije.

Elektrokonvulzivna terapiju je bila oÅ”tro kritikovana u javnosti zbog pretpostavke da povećava rizik od samoubistva kod pacijenata koji su liječeni  na ovaj način. Jedan od njih je i Ernest Hemingvej. Terapija elektroÅ”okovima je često prikazivana i na filmskom platnu, pa je to joÅ” viÅ”e pojačalo kritike.  JoÅ” od početka primjene ovog vida liječenja postojao je i problem etičke prirode zbog nedostatka saglasnosti pacijenata i nemogućnosti da se davanjem anestezije  ublaži bol koju pacijenti tokom tretmana trpe.

Trepanacija

Trepanacija je hirurÅ”ka metoda koja je podrazumijevala buÅ”enje lubanje kako bi se olakÅ”ao pritisak u mozgu, a koristila se u liječenju epilepsije, mentalnih poremećaja i migrene. To je također bio uobičajeni zahvat pri fizičkim povredama glave, kao Å”to su fraktura lobanje, jaki udarci u glavu i sl. Ova metoda je često bila fatalna, zbog infekcija mozga koje su nastajale kao direktna posljedica buÅ”enja lubanje u nehigijenskim uslovima.

Praksa buŔenja lubanje za ublažavanje pritiska i liječenje težih oblika depresije se i danas na neki način koristi, ali sa mnogo viŔe humanosti (i sa anestezijom) nego Ŕto je to bio slučaj u srednjem vijeku.

Seks sa djevicom za liječenje sifilisa

ZastraÅ”ujući mit da se neko ko je ā€žinficiran druÅ”tvenom boleŔćuā€œ može izliječiti putem seksualnog odnosa, datira joÅ” iz 16. vijeka. Tada je uvedena praksa da se muÅ”karci liječe od sifilisa i gonoreje na taj način Å”to će imati seksualni odnos sa djevicom.

Na žalost, sa ovim bizarnim sujeverjem se nastavilo u nekim dijelovima razvijenog svijeta, naročito u Africi, Ŕto za posljedicu ima brojne prijavljene slučajeve silovanja djevojčica.

Namjerna infekcija malarijom

Ranije je bio običaj  da se djeca izlažu namernoj infekciji kako bi stekla imunitet. Jedan takav sluča predstavljao je dovođenje zaraženih od sifilisa u kontakt sa osobama koje boluju od malarije.

Vjerovalo se da groznica izazvana malarijom može da izliječi sifilis, a onda bi se liječila malarija, pomoću nekih drugih, također zastraÅ”ujućih tretmana. Međutim, istina je da je malarija zapravo u velikoj većini slučajeva smrtonosna za zaražene sifilisom.

Radijum

Otkriće radijuma je dovelo do nastanka cijele industrije proizvoda baziranih na radijumu, kao i mnogobrojnih alternativnih lijekova. Čak se pojavila i reklama koja je promovisala prednosti pripremanja i kozumiranja radioaktivne vode, koja se pila kod kuće za liječenje razna oboljenja.

Očigledno je da svijest od rizika upotrebe radijuma nije bila uopće razvijena sve dok kasnije radnici koju su pravili proizvode od radijuma nisu počeli da umiru u mukama.

Injekcije od parafinskog voska

U ranoj verziji botoksa, liječnici su u 19. vijeku koristili injekcije od parafinskog voska kako bi peglali bore i povećali grudi.

Ali vosak se vremenom učvrŔćavao i pretvarao u guste, bolne parafinske grudve. Kada su shvatili Å”ta su zapravo uradili, naučnici su veoma brzo izbacili parafinske injekcije iz upotrebe.

Dijeta uz pomoć pijavica

Dijeta uz pomoć pijavica je početkom 20. vijeka bila metoda za gubljenja tjelesne težine koja se oslanjala na nepouzdanu praksu unoÅ”enja pijavica u tijelo u nadi da će one pojesti hranu koju je osoba prethodno konzumirala.

Međutim, većina pijavica su ustvari imale užasne efekte na ljudsko tijelo, Å”to je dovelo do neuhranjenosti, mučnina, povraćanja, dijareje i anemije.

PuŔtanje krvi

Liječnici iz srednjevijekovnog perioda vjerovali su u četiri vrste ā€žličnosti (temperamenta)ā€œ. A to su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik. Oni su vjerovali da bi nedostatak bilo kog od ova četiri temperamenta doveo do naruÅ”avanja čovjekovog zdravlja.U medicinskoj nauci srednjeg vijeka raÅ”irilo se shvatanje da su bolesni ljudi imali suviÅ”e krvi koja je izazivala disharomniju među njihovim temperamentima. Smatralo se da je jedini način liječenja bio ispuÅ”tanje krvi. To se radilo na dva načina: ili pomoću pijavica ili sječenjem dijelova tijela.

Pijavice se i danas koriste u nekim zakonitim medicinskim procedurama i u alternativnoj medicinskoj praksi. Takozvana hirudoterapija ili liječenje medicinskim pijavicama veoma je popularna kod holivudskih i muzičkih zvijezda, kao i kod drugih bogataŔa.

Liječenje mrtvim miŔevima

Mrtvi miÅ”evi su koriÅ”teni u medicinske svrhe joÅ” od doba drevnog Egipta, gdje bi se mjeÅ”ali sa drugim sastojcima i koristili za ublažavanje zubobolje. Kasnije su u Engleskoj, za vrijeme Elizabete I  liječene bradavice na taj način Å”to su se mrtvi miÅ”evi sjekli na pola i stavljali na mjesta sa bradavicama.

Dijelovi mrtvih miÅ”eva su se također koristili za liječenje magarećeg kaÅ”lja, velikih i malih boginja, noćnog mokrenjaā€¦

Helioterapija (terapija svetloŔću)

Liječenje tuberkuloze helioterapijom podrazumijevalo je izlaganje bolesnika jakom izvoru svjetlosti, najčeŔće jakoj lampi. Ovakva praksa bila je vezana za teoriju da će lampa simulirati sunce i tako podstaći povećanu proizvodnju vitamina D, koji pomaže u borbi protiv infekcija.

Terapija svetloŔću je i dalje uobičajen tretman za brojne bolesti, poput depresije, dermatoloÅ”kih oboljenja, sezonskih afektivnih poremećajaā€¦

Iako su moderne vakcine potpuno potisnule helioterapiju tuberkuloze, njen izumitelj Nils Riberg Finsen je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju 1903. godine.

Životinjski izmet kao lijek

Životinjski izmet se dugo koristio za liječenje različitih bolesti i za spravljanje mnogih lijekova, čak do kasnog 19. vijeka. U viktorijansko doba postojao je lijek za smanjenje bola u grlu koji je sadržao isuÅ”eni izmet psa, a drevni Egipćani su koristili izmet magarca, krave, psa, gazele ili muhe u brojne medicinske svrhe.

Ponekad su ove metode dovodile do trovanja, a nekada bi bakterija u izmetu zaista imala ljekoviti efekat.