
Zanimljivosti
UVRNUTA MEDICINA: NajÄudnije medicinske prakse u historiji
Prije pojave moderne nauke, ljudi su za lijeÄenje bolesnika koristili razne Äudne metode. MeÄutim, neke najbizarnije medicinske prakse lijeÄnici su nastavili da koriste jerĀ daju dobre rezultate uĀ lijeÄenju.
Tako su neke od uvrnutih praksi samo prerasle iz jednog oblika u drugi, a neke od njih u modificiranom obliku koristi i suvremena medicina, dok su druge napuÅ”tene jer su bile toliko opasne da su Äesto i ubijale one koji su ih koristili.
PoÄetkom 20. vijeka lijeÄnici su bili potpuno nepripremljeni za lijeÄenje pacijenata oboljelih od mentalnih bolesti koji su u to vrijeme preplavljivali bolnice. Jedan od tretmana koji je postao popularan tridesetih godina proÅ”log vijeka je lobotomija, odstranjivanje dijelova mozga kako bi se suzbili depresivni simptomi.
Äak i u to vrijeme, priznato je da je ovo bila opasna praksa koja je Äesto ostavljala pacijente sa trajnim invaliditetom, uniÅ”tavala njihove sposobnosti za funkcionisanje u druÅ”tvu, njihovo pamÄenje i njihovu liÄnost. Ipak, viÅ”e od 40.000 ljudi je samo u Americi bilo izloženo lobotomiji, Äesto bez pristanka.
Terapija elektroŔokovima
Nama poznati kao elektrokonvulzivna terapija (ECT), tretmani elektorÅ”okom su prvi put koriÅ”teni Äetrdesetih godina proÅ”log vijeka kao alternativa za lobotomiju, i to za lijeÄenje raznih oblika depresije i manija, a najÄeÅ”Äe se primjenjivala u lijeÄenju histerije.
Elektrokonvulzivna terapiju je bila oÅ”tro kritikovana u javnosti zbog pretpostavke da poveÄava rizik od samoubistva kod pacijenata koji su lijeÄeni na ovaj naÄin. Jedan od njih je i Ernest Hemingvej. Terapija elektroÅ”okovima je Äesto prikazivana i na filmskom platnu, pa je to joÅ” viÅ”e pojaÄalo kritike. JoÅ” od poÄetka primjene ovog vida lijeÄenja postojao je i problem etiÄke prirode zbog nedostatka saglasnosti pacijenata i nemoguÄnosti da se davanjem anestezije ublaži bol koju pacijenti tokom tretmana trpe.
Trepanacija
Trepanacija je hirurÅ”ka metoda koja je podrazumijevala buÅ”enje lubanje kako bi se olakÅ”ao pritisak u mozgu, a koristila se u lijeÄenju epilepsije, mentalnih poremeÄaja i migrene. To je takoÄer bio uobiÄajeni zahvat pri fiziÄkim povredama glave, kao Å”to su fraktura lobanje, jaki udarci u glavu i sl. Ova metoda je Äesto bila fatalna, zbog infekcija mozga koje su nastajale kao direktna posljedica buÅ”enja lubanje u nehigijenskim uslovima.
Praksa buÅ”enja lubanje za ublažavanje pritiska i lijeÄenje težih oblika depresije se i danas na neki naÄin koristi, ali sa mnogo viÅ”e humanosti (i sa anestezijom) nego Å”to je to bio sluÄaj u srednjem vijeku.
Seks sa djevicom za lijeÄenje sifilisa
ZastraÅ”ujuÄi mit da se neko ko je āinficiran druÅ”tvenom boleÅ”Äuā može izlijeÄiti putem seksualnog odnosa, datira joÅ” iz 16. vijeka. Tada je uvedena praksa da se muÅ”karci lijeÄe od sifilisa i gonoreje na taj naÄin Å”to Äe imati seksualni odnos sa djevicom.
Na žalost, sa ovim bizarnim sujeverjem se nastavilo u nekim dijelovima razvijenog svijeta, naroÄito u Africi, Å”to za posljedicu ima brojne prijavljene sluÄajeve silovanja djevojÄica.
Namjerna infekcija malarijom
Ranije je bio obiÄaj da se djeca izlažu namernoj infekciji kako bi stekla imunitet. Jedan takav sluÄa predstavljao je dovoÄenje zaraženih od sifilisa u kontakt sa osobama koje boluju od malarije.
Vjerovalo se da groznica izazvana malarijom može da izlijeÄi sifilis, a onda bi se lijeÄila malarija, pomoÄu nekih drugih, takoÄer zastraÅ”ujuÄih tretmana. MeÄutim, istina je da je malarija zapravo u velikoj veÄini sluÄajeva smrtonosna za zaražene sifilisom.
Radijum
OtkriÄe radijuma je dovelo do nastanka cijele industrije proizvoda baziranih na radijumu, kao i mnogobrojnih alternativnih lijekova. Äak se pojavila i reklama koja je promovisala prednosti pripremanja i kozumiranja radioaktivne vode, koja se pila kod kuÄe za lijeÄenje razna oboljenja.
OÄigledno je da svijest od rizika upotrebe radijuma nije bila uopÄe razvijena sve dok kasnije radnici koju su pravili proizvode od radijuma nisu poÄeli da umiru u mukama.
Injekcije od parafinskog voska
U ranoj verziji botoksa, lijeÄnici su u 19. vijeku koristili injekcije od parafinskog voska kako bi peglali bore i poveÄali grudi.
Ali vosak se vremenom uÄvrÅ”Äavao i pretvarao u guste, bolne parafinske grudve. Kada su shvatili Å”ta su zapravo uradili, nauÄnici su veoma brzo izbacili parafinske injekcije iz upotrebe.
Dijeta uz pomoÄ pijavica
Dijeta uz pomoÄ pijavica je poÄetkom 20. vijeka bila metoda za gubljenja tjelesne težine koja se oslanjala na nepouzdanu praksu unoÅ”enja pijavica u tijelo u nadi da Äe one pojesti hranu koju je osoba prethodno konzumirala.
MeÄutim, veÄina pijavica su ustvari imale užasne efekte na ljudsko tijelo, Å”to je dovelo do neuhranjenosti, muÄnina, povraÄanja, dijareje i anemije.
PuŔtanje krvi
LijeÄnici iz srednjevijekovnog perioda vjerovali su u Äetiri vrste āliÄnosti (temperamenta)ā. A to su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik. Oni su vjerovali da bi nedostatak bilo kog od ova Äetiri temperamenta doveo do naruÅ”avanja Äovjekovog zdravlja.U medicinskoj nauci srednjeg vijeka raÅ”irilo se shvatanje da su bolesni ljudi imali suviÅ”e krvi koja je izazivala disharomniju meÄu njihovim temperamentima. Smatralo se da je jedini naÄin lijeÄenja bio ispuÅ”tanje krvi. To se radilo na dva naÄina: ili pomoÄu pijavica ili sjeÄenjem dijelova tijela.
Pijavice se i danas koriste u nekim zakonitim medicinskim procedurama i u alternativnoj medicinskoj praksi. Takozvana hirudoterapija ili lijeÄenje medicinskim pijavicama veoma je popularna kod holivudskih i muziÄkih zvijezda, kao i kod drugih bogataÅ”a.
LijeÄenje mrtvim miÅ”evima
Mrtvi miÅ”evi su koriÅ”teni u medicinske svrhe joÅ” od doba drevnog Egipta, gdje bi se mjeÅ”ali sa drugim sastojcima i koristili za ublažavanje zubobolje. Kasnije su u Engleskoj, za vrijeme Elizabete I lijeÄene bradavice na taj naÄin Å”to su se mrtvi miÅ”evi sjekli na pola i stavljali na mjesta sa bradavicama.
Dijelovi mrtvih miÅ”eva su se takoÄer koristili za lijeÄenje magareÄeg kaÅ”lja, velikih i malih boginja, noÄnog mokrenjaā¦
Helioterapija (terapija svetloÅ”Äu)
LijeÄenje tuberkuloze helioterapijom podrazumijevalo je izlaganje bolesnika jakom izvoru svjetlosti, najÄeÅ”Äe jakoj lampi. Ovakva praksa bila je vezana za teoriju da Äe lampa simulirati sunce i tako podstaÄi poveÄanu proizvodnju vitamina D, koji pomaže u borbi protiv infekcija.
Terapija svetloÅ”Äu je i dalje uobiÄajen tretman za brojne bolesti, poput depresije, dermatoloÅ”kih oboljenja, sezonskih afektivnih poremeÄajaā¦
Iako su moderne vakcine potpuno potisnule helioterapiju tuberkuloze, njen izumitelj Nils Riberg Finsen je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju 1903. godine.
Životinjski izmet kao lijek
Životinjski izmet se dugo koristio za lijeÄenje razliÄitih bolesti i za spravljanje mnogih lijekova, Äak do kasnog 19. vijeka. U viktorijansko doba postojao je lijek za smanjenje bola u grlu koji je sadržao isuÅ”eni izmet psa, a drevni EgipÄani su koristili izmet magarca, krave, psa, gazele ili muhe u brojne medicinske svrhe.
Ponekad su ove metode dovodile do trovanja, a nekada bi bakterija u izmetu zaista imala ljekoviti efekat.