Voynichev rukopis (manuskript) je detaljna knjiga koja ima 240 stranica i koja je napisana na jeziku ili pismu koje je potpuno nepoznato. Stranice rukopisa su prepune raznobojnih crteža čudnih dijagrama, čudnih događja i čudnih biljaka.
Ime je dobio po poljsko-američkom knjižaru Wilfrid M. Voynichu, koji je pronašao rukopis 1912. godine. Originalni autor rukopisa je ostao nepoznat, a analizom je utvrđeno da ova misteriozna knjiga datira između 1404. i 1438. godine. Zbog svih misterioznih faktora koje okružuju manuskript, postao je poznat kao “Najmisterioznija knjiga (rukopis) na svijetu”.
Matematičari s Instituta za primijenjenu matematiku Ruske akademije znanosti su zaključili da je Voynichev rukopis napisan na dva jezika, osim samoglasnika.
Rukopis, koji se čuva u knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke Sveučilišta Yale, je ilustrirani srednjovjekovni kôd kojeg je nepoznati autor napisao vjerojatno u sjevernoj Italiji između 1404. i 1438. godine.
Istraživači su pokušavali dešifrirati ovaj bizarni rukopis šesto godina, no tekst nisu mogli rasvijetliti niti najsjajniji umovi. Rukopis nosi ime trgovca starinskim knjigama i bivšeg poljskog revolucionara Wilfrida Voynicha (1865.-1930.), koji je artefakt otkrio 1912. godine u Villi Mondragone u blizini Rima, koja se tada koristila kao isusovački fakultet.
Osim tajanstvenog teksta, rukopis sadrži i više od 200 ilustracija, od kojih se polovica odnosi na bilje, dok se ostatak odnosi na farmaceutske, biološke i astronomske teme. To je navelo znanstvenike da vjeruju da je glavna svrha rukopisa vid srednjovjekovne medicine.
Nakon provođenja statističke analize teksta, ruski stručnjaci vjeruju da je rukopis šifriran na sljedeći način: vokali i razmaci su uklonjeni iz teksta. Zbirka simbola sjedinjena je u novom tekstu, u koji su unaprijed ubačeni razmaci. Stručnjaci procjenjuju da je oko 60 posto teksta napisano na engleskom ili njemačkom jeziku, dok je ostatak napisan na nekom od romanskih jezika – možda talijanskom ili španjolskom, pa čak i latinskom.
„Ipak, ne znam zašto bi razumijevanje teksta moglo biti važno danas, sudeći po crtežima, on objašnjava u koje dobra godine treba sijati sjemenke maka kako bi se kasnije dobio opijum“, rekao je koautor istraživanja Jurij Orlov, dodajući da je nemoguće povratiti čitav tekst bez samoglasnika jer postoje različita tumačenja najvažnijih riječi.
U prošlosti su rukopis neuspješno pokušali dešifrirati CIA i NSA. Kriptolog Gordon Rugg je čak rekao da bi rukopis mogao biti lažan jer nema nikakvog smisla.
Postoje mnoge teorije o porijeklu i naravi rukopisa. Neki vjeruju da je bio farmakopeja, sa temom srednjovjekovne ili rane medicine. Zbog mnogih slika ljekovitog bilja neki ljudi smatraju da je ovo bio priručnik nekog alhemičara, ali i činjenica da su mnogi dijagrami vezani za astronomiju i biologiju (nepoznatih bića) dovela je neke maštovite teoretičare da predlože da je knjiga možda došla sa druge planete.
Jedna stvar u kojoj se većina teoretičara slaže jeste da su velike šanse da ova knjiga nije prevara, s obzirom na količinu vremena, novca i detalja koji bi bili potrebni da se napravi ovako vjerodostojno djelo.
U nastavku pogledajte kako izgledaju neke od stranica ovog misterioznog rukopisa, a cijelu knjigu možete pregledati ovdje.
Komentariši