Baština

Za gradnju Stare pravoslavne crkve u Sarajevu svojim autoritetom zauzeo se i sam Gazi Husrev-beg

U centralnoj jezgri današnje Baščaršije nikla je i prva pravoslavna bogomolja u našoj dolini. To se desilo u doba Gazi Husrev-begove vladavine, kada su pravoslavni vjernici tražili od bosanskog valije da za svoje potrebe podignu crkvu.

– Godina gradnje bila je 1538., a prema predajama, gradila se na temeljima jedne još starije pravoslavne bogomolje koja je tu bila. Pouzdano se zna da se i sam Gazi Husrev-beg svojim autoritetom zauzeo za njenu gradnju. To je bio temelj rađanja multinacionalnog Sarajeva onog vakta – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Dodatni objekti

Osobenost ovog hrama, kako ga nekadašnje Sarajlije zovu, je i cijeli ambijent koji je postavljen. Tako u jednom atriju sve djeluje kao da se radi o manastiru.

Blizina nekih dodatnih objekata koji su nikli na tom prostoru čaršije ili nekadašnje Stare varoši, kako se Baščaršija prije zvala, govori da je upravo tu duhovni centar pravoslavlja u BiH. Kako i ne bi bio kada gradnja ovog vjerskog objekta spada u red najstarijih vjerskih objekata kod nas, pa i u regiji – ističe Garibija.

Tu kompoziciju popunjavao je i crkveni han, koji se nalazio prekoputa, građen u dvije etaže, sa sobama za tridesetak gostiju i konjušnicom u dvorištu. Zbog trgovine kojom su se pravoslavne Sarajlije bavile, uz ovaj prostor su napravljene i daire sa magazama, osposobljene da odole požarima, jednom od najvećih prijetnji starog Sarajeva. Sarajevo je u to doba imalo dvoje daire, jedne crkvene, a kasnije i daire gdje je danas Kuća sevdaha.

  • Građena je od tesanog kamena. Stil gradnje nije bizantijski nego više srednjovjekovni. Ulaz je niži u odnosu na avliju, pokrivena je četverovodnim krovom, a enterijer joj krasi galerija koju nose kameni stubovi s lukovima. Posebnost je i ikonostas, izrađen od reljefnog drveta s ikonama. To je sve nekako povezano da upravo tu bude sačuvana peta po veličini zbirka ikona u svijetu. Smještene su u dairama, od kojih se napravio crkveni muzej.

Vanjski zid

Dolaskom Austro-Ugara podignut je crkveni toranj, i to 1883. godine. Bio je napravljen u baroknom stilu i nije se uklapao u postojeći ambijent. Arhitektonsko-restauratorska intervencija napravljena je 1960., kada je toranj porušen i napravljen ovaj današnji, i spada u red najboljih arhitektonskih intervencija u regiji. Pored toga, napravljena je i korekcija na vanjskom zidu. Time je dodatno oplemenjen eksterijer prostora.

Tačan naziv

Danas je Stara pravoslavna crkva, čiji je tačan naziv Crkva sv. arhanđela Mihaila i Gavrila, pod nacionalnom zaštitom BiH i, što je još važnije, pod zaštitom svih Sarajlija.

Prošireno dvorište

Lijepo uređeno dvorište s trijemovima, drvenim stubovima i kosim krovovima, pokrivenim ćeremidom, gdje je, među ostalim, smješten i stan paroha, dodatno je prošireno 1970. godine, i to kamenim lukovima i spratom, što je još više uljepšalo cijeli ovaj ambijent, piše avaz.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *