Značenje imena vladara Kulin, Kotromanić, Ninoslav i Prijezda otkrivaju o Bosni nešto vrlo interesantno

Od Kulina bana i dobrijeh dana, kaže izreka stara, a stara jest upravo nekih osam stotina godina, kada je živio i u Bosni stolovao Kulin ban, jedan od prvih poznatih vladara Bosne. Čudna li imena?! Ako je pak on iz loze Kotromanića, onda se susrećemo i s čudnim prezimenom.

U pokušaju da odgonetnemo značenje pojmova Kulin i Kotromanić čovjek posegne za silnim rječnicima i prvo što mu padne u oči da pojmova s osnovicom kul-in uopće ima malo: kula (kulov), > pas, kula > kuća, kuleša >debeljko – trbušasto muško čeljade, kulučar > (tur) sluga, kulecati > ići sporo, kulača > koliba u obliku šatora, kulab > (tur) greda na kojoj leži mlinski kamen, kulkuma > (tur) tintarnica.. Zapravo, nema uopće pojma kao što je kulin, osim ako nije dobio ime zato što je rođen od kule, pa je kulin, a to je doista naivno.

Kot-romanić je složenica od imenice: kotica (glagol kotiti i okotiti), što bi trebao biti stari slavenski izraz za majku, i roman, što označava etničko podrijetlo, tj. stanovnika rimskoga carstva.

Ovdje se najvjerojatnije radi o nadimku za dijete iz miješanog braka i to muškarca iz novodošlih slavenskih plemena i majke starosjediteljke na ovome tlu koje je bilo romanizirano. Kotroman je netko koga je rodila majka Romanka. Da mu je i otac Roman onda se to ne bi naglašavalo. Iz ovoga dolazimo da su Kotromanići rod koji je nastao simbiozom strog romanskog i novog slavenskog elementa – pravi predstavnici Bosne zemljice koja je zapravo sva bila takva mješavina. No, što li znači Kulin?

Što li pak znači Ninoslav?(ban Bosne) Ili pak Prijezda (udjelni ban)? Sve neka čudna imena koja danas nitko ne daje u Bosni a kamo li izvan nje, a potječu iz toga doba i po svoj prilici imaju veze s Kotromanićima.

Pođimo od onoga što je lakše odgonetnuti. Prijezda i Pojezda, to su termini iz slavenske mitologije (nešto što jezdi prije i poslije) a odnose se na božanstava i kultove vezane za ciklus dan-noć, te pokrivaju praskozorje i predvečerje, jedan prati boginju Zoru, a drugi Danicu. Ako je Prijezda sačuvano mitološko ime u narodnom pamćenju (u to doba i stara mitologija je još bila dobro živa), zašto onda i Ninoslav i Kulin nisu mitološka imena? Možda i jesu,(NIN u sumerskom označava gospodaricu, a NIN i KNIN su mjesta gdje su stolovali vladari) ali nisu iz iste mitologije. Kulin sigurno nije iz iste. Na kraju krajeva, Kulin, ako je Kotromanić, i nije čisti Slaven.

Pretražujući poznate mitologije samo u jednoj smo našli nešto što asocira na Kulina, a to je Kukulin, junak iz keltske mitologije i to one koju možemo naći u irskim legendama. Legenda kaže da je on sin boga Luga i Dektire, sestre kralja Konhobara koja je progutala muhu a to je zapravo bio Lug.

Kad je imao sedam godina dječak koji se do tada zvao Setanta, ubio je psa ogromnog ljutog kovača Kuleina, koji ga je napao dok je prilazio njegovoj kući. Kulein je volio psa i veoma se ražalostio. Sententa mu obeća da će mu naći drugog, isto tako dobrog psa, a u međuvremenu će mu on čuvati kuću.

Druid Katbad proglasi to poštenom pogodbom i objavi da će se dječak od tada zvati Kukulin, što znači «Kuleinov pas». Zbog toga ne treba čuditi da je kod nas čest naziv za psa – kulov, i da u rječnicima sinonima nalazimo da je kula – pas, a da se u Bosni susreće i prezime Kulović.

Sad se postavlja pitanje: kolika je vjerojatnost da naš ban Kulin, odnosno njegovo ime ima veze s keltskom mitologijom? Mala, ali nije bez svakog osnova. Naime, treba znati da su keltska plemena (Grci su ih zvali Galati) u četvrtom i trećem stoljeću prodrla sa sjevera na jug i jugoistok i stigli do Galicije,

Galipolja u maloj Aziji, tj. da su pregazili Makedoniju poslije smrti Aleksandra Makedonskog i bili zaustavljeni 279. g. pr. K. kod Delfa. Do tada su se oni ukorijenili na našem području i ono što su svi rimski povjesničari zvali Iliri, jer se radi o plemenima u Iliriku, zapravo bijaše iliro-keltska mješavina.

Od Kelta su nam ostali tragovi u toponimima kao što su Galija, Galić, Lug, Tara, Tarčin, a radi o mjestima gdje su oni živjeli i prinosili žrtve svojim bogovima kao što su Lugh, Taranas i sl. Ta mješavina se poslije romanizirala, pa preživjela gotski, avarski i na kraju Slavenski utjecaj. No, stara imena su se nekako sačuvala, a poneka su eto ostala zabilježena a da im mi danas ne znamo značenja.

Ona su svakako nešto značila. Ako otkrijemo njihova značenja saznat ćemo i o svome podrijetlu više. To, pak, na prvi pogled nekorisno znanje, pomoći će nam da ne činimo neke povijesne pogreške, koje generacije uslijed kratkoće životnoga vijeka, često ponavljaju.

(Anto Zirdum l poskok.info)