Do austrougarske okupacije, zemlja Bosna je na svjetskim izložbama bila predstavljana u sklopu Osmanske države. Tek u vremenu austrougarske uprave, na nekoliko međunarodnih izložbi Bosna i Hercegovina dobija svoj paviljon. Austro-Ugarska je javnosti i posjetiocima time željela prikazati sav uspjeh svoje uprave u Bosni i Hercegovini, ali i pokazati ljepote ove zemlje i time privući posjetioce i ulagače. Tako je Bosna i Hercegovina bila predstavljena na četiri velike izložbe: 1896. u Budimpešti, 1897. u Briselu, 1898. u Beču i 1900. u Parizu.
Budimpešta 1896. Povodom hiljadu godina od dolaska Mađara na podunavski prostor i krunisanja sv. Ištvana njihovim prvim kraljem, u Budimpešti je 1896. organizovana velika međunarodna izložba, nazvana Milenijskom izložbom. Bosna i Hercegovina je imala svoj paviljon, a ukupno je bilo oko 300 paviljona na 500 m2. Bosanski paviljon 55 izgrađen je u pseudomaurskom stilu, a sačinjavali su ga industrijska palača, šumarski odjel, bosanska kuća i kafana.
Najznačajniju ulogu u postavci imao je Kosta Hörmann, upravnik Zemaljskog muzeja. Fokus je bio na napretku kojeg je austrougarska uprava donijela Bosni i Hercegovini. Postavka je sadržavala izloge rudnog bogatstva, duhana, ljekovitih voda i industrijskih prerađevina kao pokazatelja pokrenute industrijalizacije u Bosni i Hercegovini. Postavka je također izložila i prikaze kulturno-prosvjetne djelatnosti nove uprave u vidu osnivanja javnih škola. Tu su bili također prikazi umjetničkih zanata, kućne radinosti, obrade drveta i metala, te likovnih umjetnina.
Scene lova i ribolova su predstavljene u šumarskom paviljonu, a odjelom za željeznice se nastojao predstaviti privredni i turistički potencijal zemlje. Posebno zanimljive predstavke za posjetioce su bili prikazi čaršije sa zanatskim radionicama, tradicionalne bosanske kuće i bosanske kafane. Bosanski paviljon je lično posjetio car i kralj Franz Joseph I, te nešto kasnije carica i kraljica Elisabeth, vojvotkinja od Bavarske, popularna Sisi, koju su posebno zainteresovali ručni radovi beza, veza i ćilima, te slike sa bosanskim motivima. Glavne i odgovorne za bosanski paviljon, na čelu sa Hörmannom, Truhelkom, Reiserom i drugima, car i kralj je 10. oktobra 1896. lično nagradio.
Brisel 1897. O Svjetskoj izložbi u Briselu 1897. ima nešto manje podataka nego o budimpeštanskoj. Bosna i Hercegovina je ponovo imala zaseban paviljon uređen tako da predstavlja svu kulturnu i civilizacijsku raznolikost Bosne i Hercegovine. Unutar paviljona bila je bista cara i kralja Franza Josepha I, a oko nje eksponati arheoloških nalaza, proizvoda tekstilnih radionica i umjetničkih zanata. Uz zidove su bile predstavke građevinskog odjela, školske i šumarske uprave i poljoprivredne proizvodnje, a po uglovima prostorije su prikazane scene lova i tradicionalne bosanske kuće. Voditelj paviljona bio je Heinrich Moser, koji je od belgijskog monarha Leopolda II dobio pohvale da je bosanski paviljon jedan od najljepših.
Beč 1898. Povodom pedesetogodišnjice dolaska na austrijski tron cara Franza Josehpa I u Beču je 1898. održana Jubilarna izložba. Ovdje je Bosna i Hercegovina imala dva paviljona, koja je projektovao Joseph Urban – jedan za Zemaljsku vladu i drugi za Drvnu direkciju. Ponovo su vanjski izgledi paviljona ukrašeni stilovima iz različitih kultura, a dominirao je mamelučki stil. Paviljonom Zemaljske vlade dominirao je monumentalni portal kojeg je činio potkovičasti luk, dok je paviljon Drvne direkcije više podsjećao na islamske sakralne građevine. Paviljoni su imali za cilj ponovo da pokažu napredak u Bosni i Hercegovini, kao i prirodna blaga i ljepote. U paviljonima su izloženi predmeti kućne radinosti i umjetničkog zanata, te eksponati iz poljoprivrede, šumarstva, graditeljstva i školstva.
Pariz 1900. Svjetska izložba u Parizu na ulasku u novo stoljeće i nastup Bosne i Hercegovine na istoj ulaze u red najvećih austrougarskih projekata predstavljanja svog rada u Bosni i Hercegovini. Na oblikovanju bosanskog paviljona radili su Moser, Hörmann i drugi, a glavna uloga je pripala Alphonsu Mucheu. Bosanski paviljon bio je smješten između austrijskog i mađarskog u Aleji naroda na obali Sene.
Oblikovan je u miješanom jadransko-islamsko-slavenskom stilu i sličan je kuli Husein-kapetana u Gradačcu. Imao je dosta ukrasa iz islamske umjetnosti. Naspram ulaza pružala se diorama, tj. panorama Sarajeva, iznad koje je Muche personificirao Bosnu kroz prikaz ljudi koji nose pšenicu, vino, voće, duhan, drvo i druga prirodna bogatstva zemlje. Posebno zanimljiva su bila tri zida na kojima je Muche donio tzv. Bosanski ciklus, kroz koji je u devet faza predstavio bosansku historiju od predhistorijskog do austrougarskog doba.
Od ručnih izrađevina ponovo su predstavljeni radovi umjetničkih zanata i orijentalnog drvorezbarenja, kao i radovi na metalu i bronzi. Bosanski paviljon je oduševio posjetioce i u službenom katalogu Svjetske izložbe dobio velike komplimente. Uspjeh je krunisan i brojnim nagradama – Hörmann je dobio zlatnu, a Muche i Karl Panek srebrenu medalju. To je ujedno bila i posljednja izložba na kojoj je učestvovala Bosna i Hercegovina, budući da nakon smrti Kallaya Austro-Ugarska završava svoju kulturnu misiju u svom Malom Orijentu.
Komentariši