Mnoge sevdalinke kroz svoje stihove opisuju istorijske događaje. Jedna od tih sevdalinki je i pjesma „Nigdje zore ni bijela dana“. Stihovi ove pjesme povezuju dvije odlučujuće bitke u ratu 1737-1739 godine, onu kod Banja Luke 1737. i drugu kod Beograda 1739. godine. Prva bitka je vođena kod Banja Luke gdje su austrijske trupe vršile opsadu grada u ratu kojim je Austrija imala namjeru porobiti Bosnu.
Austrija je službeno objavila rat 14. jula 1737. Komandovao je Joseph Hildburghausen, koji je 15. jula uputio poziv katoličkim i pravoslavnim Bošnjacima da se pridruže njegovoj vojsci. Uputio je poruku i Bošnjacima islamske vjeroispovijesti da pod austrijskom vlašću islam kao vjera nije mogao egzistirati i da se moraju pokrstiti ukoliko žele zadržati svoju imovinu. Na Hildburghausenov poziv na predaju banjalučke tvrđave komandanta branilaca Mehmed-beg Ćatić odgovorio je sljedeće:
“Tvrđava pripada svijetlom, moćnom, plemenitom islamskom padišahu, koji je postigao Božiju milost. Našu blagodarnu tvrđavu, koja pod svojim okriljem štiti našu djecu, zavičaj koji je ostao od naših djedova, ne damo svojim rukama neprijatelju. Mi smo se čvrsta srca odlučili na ovaj put, da žrtvujemo duše i živote za islam i dok među nama ima iko živ, nećemo odustati od borbe”.
Energični bosanski vezir Ali-paša Hećimoglu sazvao je sve kapetane i ajane na vijećanje u Travnik. Na ovom vijećanju, svi kapetani i ajani, prije svih, ultimativno zahtijevaju da se odmah izvrše sve pripreme za odbranu, bez znanja i saglasnosti Porte.
Vezir je razglasio odbranu na teritoriji Bosne, te je brzo sakupio oko 10.000 vojnika na travničkom polju. Svi kapetani u tadašnjoj bosanskoj vojsci su se odazvali pozivu.
Bitka se odigrala pod Banjom Lukom 4. augusta 1737. godine i bošnjačka vojska izvojevala je apsolutnu pobjedu. U pet frontalnih juriša Bošnjaci su do večeri istoga dana potpuno razbili austrijske čete i natjerali ih u paničan bijeg preko Vrbasa ostavljajući 1300 mrtvih uz veliko junaštvo bosanskih kapetana i boraca. Iste noći se austrijska vojska povukla preko Save. Smatra se da je bitka kod Banja Luke bila jedna od najvažnijih događaja u historiji Bošnjaka.
U bici za oslobođenje Beograda 1739. godine je učestvovala kao prethodnica i vojska od 12000 Bošnjaka na čelu sa Ali–pašom. Tu je također austrijska vojska bila potučena i sklapa se mirovni sporazum kojim se stabilizira za narednih 150 godina granica između Habsburskog i Osmanskog carstva.
“Sabljo moja, roditelja moga,
roditelja bega Isaj-bega!
Dosta li si pocinila jada,
dosta jada oko Beograda
Komentariši