Zaporoški kozaci: Podrugljivo pismo osmanskom sultanu


Zaporoški kozaci su simbol ukrajinske nezavisnosti nezavidnog historijskog razdoblja 18. stoljeća.

Zaporoški kozaci pišu podrugljivo pismo turskom sultanu je jedna od najpoznatijih i najvažnijih slika rusko-ukrajinskog slikara Ilje Rjepina.

Pozadina slike je događaj iz 17. stoljeća, kada su Zaporoški kozaci 1676. godine uspjeli obraniti svoju utvrdu, sultan Mehmed IV. im je poslao ultimatum:

„Ja, sultan i vladar porte, sin Muhameda, brat sunca i mjeseca, unuka i ban Boga na zemlji, vladar kraljevstva Makedonije, Babilona, ​​Jeruzalema, Velikog i Malog Egipta, kralja kraljeva, Gospodar gospodara, neusporedivi vitez nikad neporaženi ratnik vladar sa stabla života, nepopustljiv čuvar groba Isusa Krista, odabranik samog Boga, nade i tješitelj muslimanskog naroda i veliki branitelj kršćana vam zapovijedam, Zaporoški Kozaci, da mi se dragovoljno predate i bez otpora i da mi više ne dosađujete svojim napadima.”

Kozaci su odgovorili nizom uvredljivih i vulgarnih rima, parodirajući sultanove titule.

Kozaci su odgovorili nizom uvredljivih i vulgarnih rima, parodirajući sultanove titule:

„Zaporoški Kozaci za turskog sultana. Tebi sultanu druže prokletog vraga, brate i druže samog glavom Lucifera! Kako si ti, dovraga, vitez, kada ne možeš s golim magarcom da se bodeš? Đavao sere, a tvoju vojsku jede. Nećeš uspjeti, kučkin sine, s kršćanskim narodom ispod sebe, naša vojska te se ne boji, zemljom i vodom ćemo se boriti, da ti je*em mater. Babilonski kuhar, makedonski bacač, jeruzalemski pivar, aleksandrijski derač, Velikog i Malog Egipta svinjar, armenska svinja, podolska hinja, tatarski torbar, kamenečki krvnik, za cijeli gornji i donji svijet otkačen, a za Boga našega – budala, za sebe kobra, a za nas kukasti ku*ac. Svinjska figura, konjska guzica, mesarski pas, nekrštena tikva, da ti je*em mater. Evo kako ti odgovaraju Zaporoški kozaci, ništarijo! Nisi dostojan da kršćanske svinje paseš!

Datuma ne znamo, jer mi nemamo kalendar, mjesec je na nebu, godina je u knjizi, a dan je ovdje isti kao i tebi tamo, poljubiš nam dupe!”