U toku Velikog turskog rata (1683—1699) u blizini Sente 11. septembra 1697. odigrala se velika bitka između austrijske i turske vojske. Austrijska vojska pod komandom Eugena Savojskog nanela je težak poraz turskoj vojsci kojom je komandovao sultan Mustafa II.
Ovo je prijevod u stihove poredana ukornica bosanskog pjesnika Fidai-efendije o bosanskim spahijama i vojsci koji su pobjegli i spasili se iz ove bitke:
Bijedni neprijatelj zbio je redove i došao da ratuje Ko je junak izađe na megdan i odluči se za boj
Poput brijega šah gazija usred tabora zauze mjesto
I svi glasoviti junaci spremni i da glave daju i da ih uzimaju
Mi se kukavički ponijesmo, poput žena utekosmo
Rekavši kuskunu snagu daj bijeg smo odabrali
Ni koliko zrnce jedno ne pazismo na obraz i stid
Poput žena duvakom smo glave pokrili i magarce pojahali
Tako Vam Allaha, od sada nas ne zovite muškarcima, ženama nas zovite
Ne zovite nas drugim imenom, bjeguncima nas zovite
U bijegu naš serdar bješe
Nevjernike opazismo i odmah konje u stranu potjerasmo Posve popustismo dizgine i uzde konjima umirenim
Za noć u Solnok dođosmo i tu se smjestismo Stepama i pustarama prolazili smo danima bez vode i kruha
Pa šta ako je obraz otišao, spaseni su, ostali su glava i život Zaslužili smo ako nam sav svijet kaže odbačeni ste
Crna obraza, o revni smo u teškoj nevaljalštini Od glave do pete mi smo pravi izdajnici
U boju bijegu nas pouči naš učitelj Vrlo nam je mučno ostaviti se našeg starog običaja
Neka nikada nitko ne hvali hrabrost naših djedova Po našoj hrabrosti da nas nitko ne spominje
Pred isukanim mačem nastaje naša kuknjava Ako ugledamo nevjernika mi se iz temelja izgubimo
Neka se izbrišu naša imena iz padišahovog deftera I neka ni naši sinovi ne uđu u njega I halal bilo” onima koji uzmu naše dirlike” i timare
Neka dodu, zdravi bili, reći ćemo: zar se ne može naći našeg imetka i tečevine Izabrali smo, ako bude, naše je mjesto na dnu sakara“
Neka se i ne spominje pred nama naša ratna slava Premda je za junake dati glavu ustrajnost u časti
Ako je vama baš lahko dati glavu, nama je teško Naša srca su na oprezu u bojazni i grozi od topova i pušaka
Koliko god da su nas savjetovali, nije koristilo Neprijatelja više nema, baš je to prava vijest
Molio se za to Fidai-beg noćima i danima Neka nas i krmcima nazovu za našu nepostojanost… Samo neka nas više ne opterećuju tim bojem i bitkom
Komentariši