Do početka XV stoljeća Mlečani nisu pokazivali veliki interes za trgovinu sa Bosnom. Međutim, tada se situacija promijenila, jer su Mlečani počeli da vode aktivnu trgovačku politiku prema Balkanu. Za vrijeme vladavine kralja Ostoje uspostavljene su trgovačke veze između Bosne i Venecije, a to je bilo regulisano poveljom od 22. aprila 1404. godine. Ovom poveljom Mlečani su dobili velike privilegije, a razlog tome je tadašnja vanjskopolitička situacija u bosanskoj državi, jer se ona nalazila u ratu sa Dubrovnikom. Dubrovčani su odmah po izbijanju neprijateljstava sproveli privrednu blokadu Bosne.
Kralj Ostoja je zbog dubrovačke blokade pokušao da bosansku trgovinu usmjeri prema Veneciji i da mletačke trgovce zainteresuje za svoju zemlju. Ponudio je Mlečanima podgrađe Omiša ili koje drugo mjesto za stalni boravak, obećavai im monopol u trgovini i oslobođenje od svih dadžbina. Mlečani su se mnogo kolebali, pa je kralj Ostoja odustao od namjere da samo Mlečani kupuju i prodaju robu u Bosni, te se sve završilo na uobičajenoj privilegiji o slobodnoj trgovini i kraljevom odricanju od dadžbina.
Također, za vrijeme druge vladavine Trvtka II Tvrtkovića ponovo je došlo do uspostavljanja trgovačkih veza između Bosne i Venecije, što je regulisano novom poveljom iz 21. decembra 1422. godine. Pored uobičajenih trgovačkih povlastica, Mlečanima je odobreno da mogu graditi i kupovati kuće po bosanskoj zemlji. Međutim, Tvrtko II nije Mlečane oslobodio plaćanja carine i drugih dadžbina, jer nije, kao Ostoja, bio prinuđen da zbog vanjskopolitičke situacije pravi tako velike ustupke. Kralj Stjepan Tomaš je Mlečanima izdao povelju 15. marta 1444. godine sa istim privilegijama, s tim da ih je kao i Ostoja oslobodio plaćanja carina i drugih dadžbina. Najvjerovatnije ga je na navedene ustupke navela potreba za traženjem oslonca među moćnim zapadnim saveznicima, jer je bio izložen napadima Osmanlija.
Također, kralj Tomaš se obavezao da će nadoknaditi štetu ukoliko neko opljačka trgovce na prostoru bosanske države. Mlečani su sa svoje strane napravili izvjesne ustupke bosanskom kralju, pa su mu dozvolili da uvozi so iz Dalmacije.Bosna je postepeno postala privlačna i za one trgovce koji su sredinom XV stoljeća vodili trgovinu velikih razmjera, te koji su bili povezani sa najvažnijim svjetskim tržištima. O mletačkoj trgovini u Bosni saznajemo i iz nekih indirektnih vijesti. Tako se u odgovoru bosanskim poslanicima od 17. marta 1446. godine navodi da Venecija ne sumnja u brižnost bosanskog kralja za sigurnost njihovih trgovaca i da on sigurno lijepo postupa prema njima. U jednoj predstavci od 31. maja 1452. godine Split je upozorio Mlečane da će zbog njihovih novih odredbi biti oštećeni mletački trgovci što će znatno loše uticati na prodaju robe na području bosanske države.
Komentariši