Ban Borić (1154-1163)


Ban Borić je prvi imenom poznati bosanski vladar. On je vladao u doba kada je bizantski car bio Manuel Komnen, moćni car za čije je vrijeme Bizantsko carstvo obnovilo svoju moć, pa samim tim ponovo tražilo prevlast na Balkanu. Sa druge strane Borićeve Bosne nalazilo se moćno ugarsko kraljevstvo, koje je također imalo pretenzije na balkanske zemlje, pa među njima i Bosnu. U ugarsko-bizantskom ratu, ban Borić je stao na stranu ugarskog kralja i poslao svoju vojsku u pomoć savezničkoj ugarskoj vojsci u opsadu grada Braničeva.

            Kada se pred gradom pojavio car Manuel Komnen sa svojom vojskom, ugarsko-bosanska vojska je digla opsadu, pa su se Ugari uputili prema Beogradu, a Borić povukao vojsku prema Drini. Za taj događaj bizantski pisac Ivan Kinam piše : „Kad stiže blizu Save on zaokrenu prema drugoj rijeci po imenu Drina, koja izvire negdje odozgo i odvaja Bosnu od ostale Srbije, a Bosna nije potčinjena arhižupanu Srba, nego narod u njoj ima poseban naćin života i upravljanja.“ Saznavši da je bosanski ban bio saveznik Ugara u ovoj bici, car Manuel Komnen je poslao „najhrabriji dio vojske“ da se obračuna sa Borićem. To nedvosmisleno pokazuje da je bosanska vojska bila respektabilna i snažna sila u to doba, inače car ne bi izdao takve naredbe da se šalje „najhrabiji dio vojske“. Također, veoma važan zapis Kinama vezan za ove događaje jeste što on bana Borića naziva symmahos, što znači saveznik (a ne podanik)

 ugarskog kralja.

            Međutim, kako je bosanska banovina bila suviše mala i nedorasla Bizantskom carstvu, ona se našla u stalnoj opasnosti od vojske cara Manuela Komnena. Zbog toga je ban Borić morao da napusti Bosnu i nađe utočište na ugarskom kraljevskom dvoru. Tada car Manuel Komnen, 1155. godine, u svoju opširnu vladarsku titulu ubraja i naslov bana Bosne.

            Ban Borić je neko vrijeme boravio, dakle, na ugarskom dvoru, gdje se vodila borba oko naseljdstva, između principa seniorata i primogeniture. U jednom zapisu, koji potiče iz 1163. godine spominje se i ban Borić (Boricio bano), kome novi ugarski kralj Ištvan (Stjepan) IV daruje posjede u Slavoniji, gdje dobija titulu požeškog župana.Posljednji spomen bana Borića potiče iz 1167. godine, kada je on bio saveznik ugarskog kralja u bici kod Zemuna. Tada je ugarsko-bosanska vojska poražena od bizantinskog cara Manuela Komnena, koji je potom zagosopodario Bosnom, Srijemom i dijelom Hrvatske. Time je moćni car Manuel u potpunosti zagospodario Bosnom, i bizantska će se vlast tu zadržati sve do njegove smrti 1180. godine, kada se u historijskim izvorima Bosna ponovo spominje kao samostalna država.