U fantasy žanru susrećemo raznolike junake koji imaju mogućnost mijenjanja tjelesnog oblika (shape shifters) ili prelaska u stanja uma gdje dolaze do izražaja njihove nadnaravne moći. Ideja o takvim likovima vjerovano potječe iz naše stvarne povijesti i Berserkerima, elitnim i jedinstvenim postrojbama pretkršćanskih nordijskih i drugih germanskih naroda koji su koristili šamanizam i borbeni bijes povezan uz toteme životinja, najčešće medvjeda ili vuka kako bi dobili nadnaravne moći na bojnom polju. U žaru borbe ulazili bi u stanje nekontroliranog ludila, gdje bi započinjao njihov ples smrti koji bi prestao tek kad neprijatelj bude potpuno uništen, a njihova beživotna tijela razbacana ležala na podu. U tome stanju ludila vjerovali su da su nepobjedivi i neranjivi. Moglo bi se opisati da su ti ratnici ulazili u stanje agitatnog i iracionalnog uma, u nekontrolirani bijes, te su navodno u tom transu ludila dobivali nadnaravnu snagu.
Berserkeri u borbi
U srednjovjekovnoj skandinavskoj i germanskoj povijesti i folkloru Berserkeri su opisani kao pripadnici nerazumne ratničke bande koja je štovala Odina, vrhovno skandinavsko božanstvo, a služili su kraljevima i plemićima kao tjelohranitelji i postrojbe za „specijalne“ namjene kako bi ulijevali strah u kosti svim onima s kojim bi se susretali. Uz svu svoju žestinu, nosili bi medvjeđa i vučja krzna u borbama i bez oklopa za prsa, kako bi dodatno zastrašili protivnika. A riječ Berserk bi se mogla prevesti kao „medvjeđi ogrtač“ na Staro Norveškom.
Zasigurno susret sa skupinom Berserkera djelovao je vrlo zastrašujuće. Predstava bi započela režanjem, škripom zubima, grimasama na licu, grčevima, urlanjem i zavijanje. Zatim bi stali gristi vlastite štitove nakupljajući u sebi nekontrolirani bijes koji bi jednostavno eksplodirao u trenutku napada. Ne obazirući se na ozljede krenuli bi ludo naprijed ubijajući svakog tko im se nađe na putu. Vjerovalo se da su u stanju raditi stvari koje normalni ljudi nisu mogli. Prema legendi, Berserkeri su bili neuništivi i ništa ih nije moglo „probuditi“ iz njihovog transa u trenutku napada. Opisani su kao imuni na udarce mača, bol i na vatru. Njihovo divljanje nastavilo bi se unatoč ozljedama.
Ovaj opis smatra se djelomično istinitim jer povjesničari vjeruju da im je upravo takvo stanje uma otklanjalo osjećaj boli tijekom bitke.
Neki povjesničari vjeruju da su Berserkeri bili u stanju samovoljno stvoriti histeriju prije bitke, drugi tvrde da je to povezano s čarobnjaštvom, konzumacijom droga i alkohola, spominju se čak i duševne bolesti. Jedna od teorija kaže da je divlje ponašanje Berserkera mogla prouzrokovati ingestija biljke poznate pod nazivom „Bog Myrtle“ koja je jedna od glavnih začina skandinavskih alkoholnih pića. Zatim, tu je vrlo moguća teorija o konzumaciji halucinogenih gljiva, koja je stvarala pjenu u ustima poput bjesnoće, te poništavala receptore boli i pružala jaki adrenalinski nalet.
Viking Berserkers
Druge, više ezoterične teorija pružaju nadnaravna objašnjenja. Na primjer, neki znanstvenici tvrde da su Berserkeri imali sposobnost prepustiti se da budu opsjednuti životinjskim duhovima, medvjeda ili vuka. Prema tim teoretičarima Berserkeri su naučili prizivati životinjske duhove kako bi ih opsjeli prije bitke. Nešto poput animalnog totemizma što je uključivalo ritual ispijanja krvi životinje kako bi ih opsjeo njihov duh, 1015. godine Jarl Eirikr Hakonarson zabranio je Berserkere i do 12. stoljeća organizirane Berserkerske ratne bande u potpunosti su raspuštene. Bez obzira koja teorija je bliža istini, susret sa Berserkerima bio je vrlo zastrašujući i smrtonosan, piše oruzarnica.com
Komentariši