Bosanska religijska književnost


Najznačajnije mjesto u bosanskoj književnosti zauzima religijska književnost. Zbog specifičnih uslova u kojima je ova književnost nastala, njen repertoar je prilično skroman, a veliki dio njene produkcije nije ni sačuvan. Na broj sačuvanih rukopisa Crkve bosanske uveliko su uticale političke okolnosti u kojima se odvijalo djelovanje bosanskih krstjana. Bitno je istaći da je Crkva bosanska imala veliki uticaj i ugled u bosanskoj državi, te da je bila povlaštena i podržavana od moćnog plemstva i povremeno od vladara.

Uz Crkvu bosansku su bili i gornji slojevi društva o čemu nam svjedoče, između ostalog, sačuvani kolofoni u bosanskim rukopisima, u kojima pisar donosi osnovne činjenice o sebi i naručiocu za kojeg je kodeks pisan. Tako se spominje nekoliko bosanskih velikaša:

Hrvoje Vukčić Hrvatinić u Hvalovom zborniku, Batalo u Batalovom evanđelju i Divoš Tihoradić u Divoševom evanđelju. Mada je Crkva bosanska bila priznata od bosanskih vladara i vlastele, stalno joj je prijetila vanjska opasnost, a za vladavine posljednja dva kralja bila je čak i proganjana. Dok su bosanski vladari unutar Bosne čvrsto stajali uz Crkvu bosansku, političke prilike su ih primorale da se prema vanjskom svijetu predstavljaju kao katolici. Glavni razlog tome leži u vanjsko-političkoj situaciji. Kraljevi su bili odlične diplomate, pa su nastojali da spriječe vojne intervencije katoličkih kraljevstava.

Nakon pada Bosne pod osmansku vlast najveći dio pripadnika Crkve bosanske postepeno je prihvatao islam. Mada je bilo više uzroka koji su doveli do prihvatanja islama, jedan od najvažnijih je bio taj što su pripadnici Crkve bosanske bili u nepovoljnijem položaju u odnosu na katolike i pravoslavce, jer nisu imali nikakav oslonac izvan Bosne. Stoga je došlo do nestanka najvećeg broja bosanskih rukopisa.

Naime, vjerski kodeksi su propadali iz razloga što su nestali oni koji su ih pisali i koristili. Sačuvano je veoma malo njih, a lingvistička i tekstološka analiza kodeksa su potvrdile da ih je bilo mnogo više, ali su vremenom izgubljene. Najviše sačuvanih rukopisa potiče sa kraja XIV i početka XV stoljeća.

Političkim slomom Kraljevine Bosne 1463. godine nastale su teške i nesigurne prilike u Bosni, dio stanovništva je potražio spas u drugim zemljama i sa sobom su ponijeli razne dragocjenosti kao što su porodične isprave, crkvene knjige i drugo.

Više na sljedećoj strani…

Stranice: 1 2 3