Zanimljivosti

Bosanske elitne jedinice u 1. svjetskom ratu: Zaboravljeni dio bh. historije

Zatiranje historije, negacija i nepriznavanje historijskih činjenica, poigravanje s faktografijom, specifikumi su današnje Bosne i Hercegovine.

Aktuelni kreatori bh. političke zbilje danas su, više nego ikada, skloni historijskom revizionizmu. Nepriznavanje 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, na cijeloj teritoriji, možda je najupečatljiviji primjer u kojoj mjeri se iz ideoloških i političkih razloga još uvijek pokušavaju zatrti i one najvažnije historijske činjenice ove države.

Stoga i ne čudi da bosanskohercegovačka javnost gotovo da ništa ne zna o dijelu historije iz perioda austrougarske vladavine nad BiH, a koja se odnosi na bosanskohercegovačke pješadijske pukove – elitne jedinice carsko-kraljevske armije. Gotovo da se ništa ne zna o priči o carevim egzotama, najmlađim trupama carsko-kraljevske armije, koja je počela nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878.

Profesor historije na Filozofoskom fakultetu u Sarajevu dr. Zijad Šehić, bh. historičar koji je veliki dio svog života posvetio izučavanju ovog dijela historije u razgovoru za Radiosarajevo.ba, pojašnjava razloge zašto je ovo nepoželjni dio bh. historiografije. Dr. Šehić je ovu temu predstavio na nedavno održanoj Međunarodnoj konferenciji “Prvi svjetski rat i BiH: Neispričane priče” u Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

On ističe da je provizorni Vojni zakon u Bosni i Hercegovini proglašen 4. novembra 1881., kada je monarh Franjo Josip uputio proglas bh. stanovništvu u kojem je naglasio da se “bez oružane sile ne može očuvati mir u zemlji, štititi život i imetak stanovnika, a zemlja od neprijatelja spolja“

Prof. dr. Zijad Šehić (Foto: Radiosarajevo.ba)

„U Prvom svjetskom ratu u BiH je bilo angažirano 291.498 vojnih obveznika ili 16,34 posto osoba od ukupnog stanovništva. Od mobiliziranih bh. vojnika u toku rata je smrtno stradalo oko 38.000 osoba. U toku Prvog svjetskog rata bh.pješadijski pukovi i bosanskohercegovački lovački bataljoni su primili ukupno 35.637 medalja za hrabrost. Bh. vojnicima je ukupno dodijeljeno 146 zlatnih medalja za hrabrost. Broj dodijeljenih medalja za hrabrost bh.jedinicama je najbolji pokazatelj njihovih vojničkih osobina, čime se daje odgovor zašto su smatrane elitnim jedinicama austrougarske armije“, kazao je profesor Šehić.

Dalje navodi da je u toku Prvog svjetskog rata od bosanskohercegovačkih od vojnih obveznika registrirano 51.815 ranjenih ili oboljelih, u prosjeku svaki šesti. Od toga, 12.726 su ostali invalidi, ili u prosjeku svaki četvrti. Od ukupnog broja bh. ratnih vojnih invalida bilo je 5.371 pravoslavnih, 4.413 muslimana, 2.586 katolika, 32 Jevreja i 356 ostalih što je bilo približno tadašnjoj konfesionalnoj strukturi stanovništva

„Bh. elitne jednice su bile angažirane na frontovima Austrije, na Soči, u Tirolu, u Italiji, Rusiji, u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji. Svuda su bili prvi među prvima, najhrabriji među hrabrima, predstavljajući simbol idealnog vojnika. Gubici na rijeci Soči tokom dvanaest bitaka vođenih od 1915. do 1917. bili su najteži. U borbama u Galiciji, na Monte Meletti, osvajanju Crne Gore, borbama na rijeci Taljimento, bosanskohercegovačke jedinice su povrdile svoje ratne vještine i stekle status elitnih jedinica carsko-kraljevske Armije“, ističe profesor Šehić.

Na bh. elitne jedinice danas podsjećaju dvije spomen – ploče. U središtu austrijskog Graza, u počasnoj dvorani crkve Milostivog srca, ranijoj garnizonskoj crkvi među spomen-pločama starih gradskih pukova nalazi se i ploča 2. bosanskohercegovačkog pješadijskog puka, u znak sjećanja na bitku na Monte Meletti. U Beču, u Vojno-historijskom muzeju, od 1929. nalazi se spomen – ploča 1. bosanskohercegovačkog puka, poklon udruženja oficira i vojnika 1. bosanskohercegovačkog puka. Nekoliko kilometara od Boveca, usred vojničkog groblja na istočnom obronku Rombona, nalazi se spomenik na kojem su uklesani carski strijelac i bosanskohercegovački vojnik, kao predstavnici svih pukova koji su ginuli braneći ovaj masiv od napada Talijana“.
A šta je s BiH i tragovima ovog dijela historije?

„Nažalost mi smo u BiH toga uskraćeni i vrlo je malo tragova bh. pukova ostalo u našoj državi.. U arhivima rijetko možete naći neke dokumente, svega nekoliko fotografija se može naći. Sve je iz sjećanja nestalo, tako da je ova tema gotovo zaboravljena. Tragovi ovog dijela historije u BiH su sistematski uklanjani“, ističe profesor Šehić.

O tome zašto bh. političkim elitama ne odgovara ovaj dio historije, možda najbolje opisuje major Pero Blašković, koji je napisao knjigu o 3. bosanskohercegovačkom puku, u čijem se sastavu nalazio cijeli ratni period, dajući zanimljiva zapažanja o vojničkim odlikama bh. vojnika.

“Mislim da nije bilo jedinica austrougarske vojske kod kojih bi disciplina značila tako malen problem kao kod Bosanaca. U vojsci nisu nikada i ni u čemu činili razliku između Srba, Muslimana i Hrvata, a mogu smjelo ustvrditi, da razlike zapravo nije ni bilo. Od političara često i u zlom smislu upotrebljena parola, da je brat mio- koje vjere bio, bila je puna istina i realnost kod bivših austrijskih bosanskih pukova. I u vrhovnoj ratničkoj vrlini, u hrabrosti, nije postojala razlika između tri bosanska brata“, navodi major Blašković.

Profesor Šehić ističe da je posljednji pokušaj zajedničkog okupljanja oko ovog dijela historije bio 2016. kada je u organizaciji Austrijske ambasade u BiH načelno napravljen dogovor da se obilježi 100. godišnica bitke na Monte Meletti. On ističe da su tada u ambasadi bili pristuni i vojni zvaničnici iz RS-a.

„Ali očito da se iz nekih drugih razloga od toga vrlo brzo odustalo. Danas se to više politički iskorištava, neće niko da kaže kada su bh. jedinice u pitanju, da je otprilike struktura vojske u bh. jedinicama odgovarala tadašnjoj konfesionalnoj strukturi stanovništva. U historiografiji imamo različita tumačenja, više ideološki usmjerena, a nema realnih tumačenja na osnovu egzaktnih činjenica. Politika je učinila svoje. S druge strane imamo dosta bh. građana koji tragaju za članovima svojih porodica i interesuju se za taj dio historije. Dobivao sam jako puno pisama i težnji da ljudi saznaju gdje su njihovi preci učestvovali i u kojim sukobima, te gdje su poginuli. Postoji interes u javnosti, ali politika je to pretvorila u jedno političko pitanje“, zaključuje profesor Šehić.

Još jedan vrijedan dokument o tom dijelu historije predstavlja knjiga „Bošnjak“ mladog poručnika Hansa Fritza, koji se cijeli ratni period nalazio u sastavu bosanskohercegovačkih vojnih jedinica. U knjizi, između ostalog, stoji:

„Bošnjaci su bili pravi vojnici. Car je zapovjedio da se jave u vojsku, krenu na front i oni su poslušno išli u rat, baš kao u polje. Znali su da je rat ali su se pomirili sa tim da se ne može suprotstaviti sudbini. Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti, on će pasti, pa makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito…“

radiosarajevo.ba