Dijak

BOSANSKI KRSTIJANIN- “Kako je Satana stvorio ovaj svijet” (12. vijek)

U ime oca i sina i svetoga duha, amin.

Ja, Ivan, saučesnik u skrbi i u kraljevstvu božijem sudionik, kada na tajnoj večeri padoh na grudi gospoda našeg, Isusa Hrista, rekoh

– Gospode, koji će te izdati? A gospod mi odgovori:

– Onaj što umoči u zdjelu zajedno sa mnom, u njega će ući Satana i on će me izdati.

I ja rekoh:

– Gospode, prije nego li je Satana otpao, kakvu slavu imadjaše kod Oca?

A on mi kaza:

– Bijaše uzmožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Oca. I dok ja sjedah uz skute Oca moga on se spuštaše s nebesa u nizine i uzlažaše opet do trona nevidimoga Oca. I radeći tako vidje slavu božiju što se prostirala svim nebesima. Pa namisli i on da postavi svoj prijestol na oblacima i postane tako ravan Svevišnjemu. I odmah se dade na posao. I kad se nade u zraku i pronade andela što sjedaše nad nebom od ajera, reče mu: »Otvori mi vrata vazdušna!« A ovaj ih otvori … Idući dalje, nemjeri se na andela koji je držao vodu nad zemljom, te mu kaza: »Otvori mi vrata nad vodama! i otvori ih anđeo. A kada ude, vidje on da je sva zemlja pokrivena vodom i ugleda dvije ribe koje ležahu na vodama – bile su sjedinjene kao volovi koji su upregnuti u jaram za oranje. One držahu cijelu zemlju na sebi, po zapovijedi Oca nevidimoga. I kada side dolje, nade goleme oblake što držahu more. A onda side još niže i nade pakao, narečen ognjena geena. I tu nije mogao ući zbog plamena u gorućem ognju te se Satana vrati.

I vraćajući se natrag vas se ispuni zlobom. Andelu koji je stajao nad vazduhom i anđelu nad vodama se obrati, i reče im: »Da znate, sve ovo je moje! Ako me poslušate – postaviću svoj tron nad oblacima i biću ravan Svevišnjemu. I izdignuću jednu od voda nad nebeski svod, a kada ostale vode saberem u mora – tada više neće biti vode na površini zemlje. A ja ću tu, zajedno s vama, vladati va vjeke vjekoma!

I rekavši to andelima poče se penjati na nebesa i pope se čak na treće nebo…

I zasjede na nebesa, zapovijedajući andelu koji bijaše nad ajerom i onome koji bijaše nad vodama. I podigne dva dijela vode gore u vazduh, a od trećeg dijela satvori pedeset mora. I tako bijaše izvršena podjela voda… Onda ponovo zapovijedi anđelu koji bijaše nad vodama: »Da staneš na dvije ribe! I tada podiže jednu, treću ribu, iznad glave svoje i zemlja tu ostade suha. Onda uze vijenac od anđela koji bijaše nad vazduhom, i od polovine vijenca napravi svoj prijestol, a od druge polovine sunčano svjetlo on napravi. Zatim uze vijenac od andela koji bijaše nad vodama – od jednog dijela napravi svjetlo mjesečevo, a od drugog svjetlo dana. Od kamenja stvori oganj, a od ognja nebesku vojsku i zvijezde. Od njih pak satvori anđele – duhove svoje, kao u Svevišnjeg. Sazdade zatim gromove, daždove, grad i snijeg i postavi svoje andele nad njima. Zapovijedi on, isto tako, zemlji da rodi svakovrsne životinje, drveće i trave. A moru naredi da ribe rodi, a nebu ptice. (Ptice i ribe ne imađahu duh, kao ni životinje, a ne posjedovahu ni človječiji duh, ho ptice i ribe od vode i zraka, a životinje od zemlje i zraka osvajahu za sebe ono što imađahu.)

I tada odluči Satana da satvori človjeka, da ima neko da mu služi. I uze blato sa zemlje i od njega sazda človjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi andelu drugom da uđe u tijelo od blata, a onda uze od njega čest i od nje satvori drugo tijelo u liku žene. Pa naredi anđelu od prvog neba da ude u njega. Andeli mnogo plakahu, kada spoznaše da imaju smrtno tijelo i da se jedan od drugog razlikuju u liku svome. Najposlije učini da izvrše puteno ljubodjejanije u svom glinenom tijelu, a da oni i ne spoznaju da vrše grijeh. K tomu, podstrekač na taj prestup, udesio je sve to sam, kako bi ih prevario. I zasadi im raj (to jest, jedan rodni vrt, u kome je bilo dvadeset sadnica oraha, jabuka, krušaka, dunja, i ostalog voća. I onda okruži rajski vrt ognjem i posla tamo u Adama i Evu…)

I poslije toga, zapitah Gospoda za sudnji dan: – Kakav će biti znak za tvoje prišestvije? I, odgovarajući na to, Gospod mi reče:

– Izaći će glas od arhanđela s nebesa, i čuće se sve do najnižih nizina. Sunce će uto potamnjeti, i mjesec će prestati da svijetli, i zvijezde će pasti s neba, a četiri golema vjetra će se razvezati iz svojih uza. Zemlja ce se zatresti i more popeti, a humci protužiti…

(Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi)

Ostavite vaš komentar