bošnjaci dolaze

Austro-ugarska uprava

Bošnjaci u Velikom ratu: Borba za kotu 693 kod Biljega

Nakon ┼íto je izboren prijelaz preko Drine, 14. augusta 1914., sa Srbima – koji su se ─Źvrsto branili – do┼ílo je do ┼żestokih borbi, koje su privremeno zavr┼íile povla─Źenjem Austrijanaca.

Od 21. septembra do 5. novembra 1914., nanovo se poku┼íalo ostvariti povoljne po─Źetne pozicije za budu─çu ofanzivu, posebno u podru─Źju Biljeg cipa. Iz sljede─çe dispozicije vide se napada─Źki planovi XV. Korpusa K. und K., odnosno borbeni nalog III. Bh. pj. r. br. 3 iz tih dana.

K. und K. Bh. baon br. III. 3 9. do 12. artiljerijskoj ─Źeti, IV. pje┼íadijskoj ─Źeti i MGA br. III. u Biljegu
Mjesto osprivke: jugoisto─Źni Biljeg Vrijeme: novembar 1914.
Dispozicija za ofanzivu 6. novembra 1914.

1.) 15. Korpus ide, potpomognut s obje strane susjednim korpusima, u svitanje 6. novembru og u odlucujuci napad da zauzme Koziju stijenu-Kostinjak-Glavicu i Stolice. / ITD. Co napusti Koziju stijenu iz jugozapadnog pravca dr┼że─çi Turski grob. 2.) 48. ITD ─çe se, dr┼że─çi liniju isklj. Turski grob – Biljeg – uzvisine ist. Gm Borina u podru─Źju Cip – Biljag (kr. 705 do kt. 670), tako staviti u pripravnost da se, prvo, prepadom u zoru zauzme vrh kr. 693 i onaj sjevemo od njega. 1 Gluvia napadacka grupu pod zapovjedni┼ítvom gopodina brigadiera 11.Plun, brig.

Grupinije: grupiranje se ima, kako slijedi, okon─Źati danas u sedam sati. a.) Major Tschwuder se s Baon I. 10 i 10. artiljerijskom ─Źetom Ill. B. 3 te lijevo odatle s Buonom IV/77 stavlja u pripravnost u podru─Źju upori┼íne ta─Źke 800 isklj. jugoist. Biljeg – uklj. Mrtvacki rov, za napad sa sjevernim krilom du┼ż linije sedla, s ju┼żnim krilom u op─çem pravcu 600 jut ka 693. Hauptmann Jankovi─ç treba tokom dana┼ínjeg popodneva oti─çi po blite upute s majorom

Tschauderom (IV. 77). b) Major von Bohns I baon IV. 2011./21 iza ta dva buona. Major Male┼íevi─ç s Boon III. Bh. 3 ─Źvrsto dr┼żi liniju upori┼íta II.-IV. Biljeg, pod svimokolnostima

Uz to, zauzima: upori┼íte II. – mar┼íima ─Źeta, upori┼íte III. – 11. artiljerijsku cela, uporiste IV. – 9. streljacka ─Źeta, Biljeg – pola 12. ─Źele. Druga polovica 12. Cele kao sektorska rezerva – meni na raspolaganju iza 9. cete, MGA iznad upori┼íta III, kako za podporu grupi obersta Soretica, tako i glavnoj napada─Źkoj grupi.

II. Grupa obersta Soreti─ça spremna – odmah iza glavne napada─Źke grupe uprostoru od upori┼íta IV. do upori┼íta II. – za sveobuhvatni napad preko grebena koji vodi od kt. 693 prema jugoistoku, s jakim zakretanjem desno unatrag poredanim rezervnim snagama. Brigadir s vlastitim ┼ítabom na rov Jakubieska Ja se nalazim na starom upori┼ítu IV. Na upori┼íte IV. dolazi MGA I./10. Napad na kr. 693 slijedi 6. novembra u per sati prijepodne (rano); 6. novembra u jedan sahal ujutro ┼íalje svako pododjeljenje (9. ─Źeta, mar┼íima ─Źeta i 11. ceta) po jedan odred od 20 ljudi za uznemiravanje neprijateljske predstra┼że. Odred se nakon kratke vatre odmah mora vratiti. Svaka ─Źeta (osim 10.) mora odrediti tri ─Źovjeka, eventualno podoficira koji se mogu koristiti kao vodici na terenu, u ┼íest sati popodne, 5. novembra kod baona (u kompletnoj marsimoj uniformi). Ljudstvu danas treba podijeliti rezervne zalihe hrane. Pododjeljenja moraju napad podr┼żavati vatrom, ali i paziti da eventualni protivnik ne osvoji upori┼íta iz doline Gomja mahala Liniju upori┼íta treba bezuvjetno dr┼żati. Za slu─Źaj da se napada─Źka grupa povla─Źi, kretanje unatrag sprije─Źiti eventualnom oru┼żanom silom. Nareceno grupiranje okon─Źati do ┼íest sati danas popodne. Provedbu javiti. Po uspje┼ínom zavr┼íetku napada, bataljoni ispaljuju vi┼íe svjetle─çih raketa. Sanitarne patrole pri pododjeljenjima. Pionirska odjeljenja pri rezervi.

Malešević, potpis, major Zap. III. bh 3
Ra─Źunalo se s velikim pote┼íko─çama u pogledu terena, snage protivnika i njegovih protumjera. Da, ─Źak se ra─Źunalo i s mogu─çno┼í─çu povla─Źenja glavne udarne grupe.

Za osvajanje upori┼íne ta─Źke, kote 693, bilo je predvideno vi┼íe od sedam bataljona, to je 29 ─Źeta. Osvajanje tog glavnog upori┼íta Srba bilo je od posebnog takti─Źkog i strate┼íkog zna─Źenja za slijede─çe operacije.

Petoga novembra, u 6,30 sati popodne, 10. artiljerijska ─Źeta III. Bh. 3, ostavljaju─çi iza sebe rance i jednog stra┼żara, bogato opskrbljena municijom, odmar┼íirala je na svoje zborno mjesto na desnom krilu IV. 77. koje je u svom rovovskom polo┼żaju ostalo kao “mrtvi rov”. Tamo je zauzet raspored u razvijenoj liniji.

Po narcdenju mjr. Tschaudera, napada─Źke jedinice trebate su krenuti u razli─Źita vremena, da bi time izjedna─Źile vremenske razlike.

Izjutra, 6. novembra 1914., I. bataljon Pje┼íadijske regimentebr. 10 kao prvi je napustio zborni prostor, a slijedila ga je, u 3,30 sati, 10. artiljerijska ─Źeta III. bataljona Bosanskohercegova─Źke pje┼íadijske regimente br. 3. Priklju─Źio im se IV. bataljon Pje┼íadijske regimente br. 77, koji se dac u pokret u ─Źetiri sahata. Sve je po─Źelo jo┼í u mrkloj no─çi. Teren je u podru─Źju napredovanja 10. ─Źete bio posebno te┼żak. ┼áuma s gustima niskim raslinjem kao i neravan teren pun rupa, ve─ç su i sam mar┼í pretvarali u napor.

Na ─Źelu 10. ─Źete nalazio se hptin. Jankovi─ç. Uz pomo─ç svoje bezardbusole, poku┼íao se dr┼żati smjera ka cilju, s velikom pa┼żnjom izbje─çi da zaluta i dr┼żati vodove na okupu. Iza njega je slijedila napada─Źka grupa koja se sastojala od posebno neustra┼íivih ljudi. Bila je djelomi─Źno opremljena sa makazama za ┼żicu. Tu grupu vodio je korp. Salih Mujanovi─ç. Grane su udarale ljude po licu, a neki su postali. Sa so─Źnim psovkama koje su se otimale iz njihovih ─Źvrsto stisnutih usnica, uz napore su napredovali za svojim zapovjednikom.

Pri provjeri svojih borbenih snaga, hptm. Jankovi─ç morao je ustanoviti da mu nedostaje tridesetak ljudi, medu njima i kdtt. Fw. Nasek, te katt. asp. Lamer

Napad glavne grupe bio je nare─Ĺen za pet sati. Hauptmannov je sahat pokazivao ve─ç 5,10 sati. Nijedan od dva napada─Źka bataljona jo┼í nije stigao. ─îinilo se da su izgubili pravac uslijed izuzetno te┼íkog terena. Ni od otposlanih patrola za vezu nisu stizale nikakve dojave. Dnevno svjetlo je bivalo sve ja─Źe i pove─çavalo opasnost da budu otkriveni, a to bi zna─Źilo totalno uni┼ítenje.

Zato je bijodan polo┼żaj nagonio na brzu odluku!

Napad jedne jedine ─Źete, ─Źak i ako se sastojala od Bo┼ínjaka, na glavno, sna┼żno utvr─Ĺeno, mitraljezima i artiljerijom naoru┼żano upori┼íte Srba, ┼íto ga je dr┼żala vi┼íestruko nadmo─çna snaga, ─Źinio se obi─Źnom ludo┼í─çu. Ali, upravo je zbog o─Źajni─Źke situacije hotm. Jankovi─ç morao preuzeti rizik. Borbeni duh njegovih ljudi, bezuvjetna odanost i lavija hrabrost njegovih momaka olak┼íavali su mu luda─Źku odluku. Ne ─Źekaju─çi glavnu napada─Źku grupu, sam se usudio sa svojom ─Źetom na prepad.

Brzo je doveo u red razbacanu ─Źetu, rasporedio vodove i provjerio odjeljenja. Naredio je da grupa sa makazama bude na ─Źelu ─Źete, zapovjednici vodova na njihovom ─Źelu, a ┼ítab Cete na okupu. Koriste─çi mrtvi prostor do posljednjeg trenutka, 10. ─Źeta i┼íla je u pokret. Trideset koraka iza grupe sa makazama korp. Mujanovi─ça, slijedio je It. Stern sa I. i II. vodom, a onda hptm. Jankovi─ç sa III. i IV. vodom.

Trebalo je svom silinom udariti na neku od ta─Źki neprijateljskog upori┼íta. Be┼íumno, poput ma─Źaka, bez ijednog ispaljenog metka, momci su se privukli do vanjskog ruba za┼íti─çanog prostora.

U tom trenutku naletio je jedan vojnik desne patrole za vezu i dojavio okupljanje pojedinaca I. bataljona Pje┼íadijske regimente br. 10 na desnom boku vlastite ─Źete. Svaka sekunda bila je neprocjenjiva. Mogli su biti otkriveni svakog trenutka. ─îekanje da se susjedna ─Źeta okupi stavljalo je u pitanje mogu─çi uspjeh. Zato, naprijed!

Scu─çureni, gef. Masi─ç i korp. Mujanovi─ç isko─Źi┼íe, jurnu┼íe do ┼żi─Źane prepreke, baci┼íe se na nju. Makaze su im proradile. Ve─ç su i ostali bili tu i u trenu se u neprijateljskoj prepreci otvorio prolaz.

Odjednom se i neprijatelj potpuno probudio. Bijesna, ali neta─Źna pu┼í─Źana, mitraljeska i artiljerijska vatra do─Źekala je Bo┼ínjake koji su jumuli naprijed. Ru─Źne granate, koje su prerano eksplodirale, na─Źinile su malu ┼ítetu. Kroz buku borbe, sna┼żno se za─Źuo signal za napad hrabrog truba─Źa Josipovi─ça. Signal se ─Źuje na desnom boku. Ljudi iz I. 10 su ve─ç tu. I njihova truba zove u napad. Sa “hura” i kli─Źu─çi, Bo┼ínjaci se bacaju, prodiru kroz

pretr─Źali smrtonosni jarak, kad im je ┼żestoki zamah oslabio. Potro┼íiv┼íi svu snagu, do┼íli su na oko 20% od pukotina iz kojih su neprijatelji pucali. Sasvim istro┼íeni, padaju na tlo i ne mi─Źu se. Ne ide dalje. Bubnjar je pao, a trub─Ź nenia zraka. Iznad glava im zvi┼żde srpske kugle.

Ceta je na kraju.

U tom najkriti─Źnijem, odlu─Źnom trenutku iska─Źe hptin. Jankovi─ç i vi─Źe, nadglasavaju─çi vatru: “Naprijed, Deseta ─Źeto! Deseta! Junaci! Trubad, napad!”. I, kao jedan, ska─Źu na noge te posljednjom snagom tr─Źe, urlaju, kli─Źu i dolaze do rova. Ispred svih je It. Stern, a za njim nadiru njegovi ljudi. Odmah slijede i drugi vodovi. Leutnant je prvi na neprijateljskom polo┼żaju i po─Źinje ubita─Źna, stra┼ína borba izbliza. Rovovi se pune Bo┼ínjacima. Kdtt. asp. Dulravi─ç, zapovjednik IV. voda, bori se kao vrag. S bajonetom i kundakom, strahovito reagira te brzo i stalno poma┼że svojim ljudima u nevolji. A u najve─çoj zbrci, potpuno neza┼íti─çen, usred ljudskog klupka ┼íto se kotrlja tamo-amo, zagri┼żeno bori, dahce i vi─Źe, stoji truba─Ź. Napad, napad, napad…! Fw. Sulejman Bajri─ç, ─Źovjek poput bika, s okrutnim humorom, ispunjavaju─çi naredbe svog hauptmanna, Zuri ka grupama koje se te┼íko hrvu; smiju─çi se, ska─Źe kroz mete┼ż i poma┼że u prolazu gdje god mo┼że. Medu hrabrim ljudima se naro─Źito isti─Źe i gotovo nevidljivi Mlate Gjurkovi─ç. Sa svojom pu┼íkom mannlicher i bajonetom werndl, bori se u borbi prsa u prsa kao opsjednut. Skilje─çi uvijek jednim okom prema svom pretpostavljenom, da pomogne ako je potrebno, ni za kim ne zaostaje. U nemilosrdnoj vatri se opskrbljuje municijom iz d┼żepova palih boraca te puca, udara i sije─Źe, precizno i neumorno.

U ubila─Źkoj borbi gaze tri zaklona neprijatelja zaredom. Na desnom im boku djeluju hptm. Balling, sa svojom ─Źetom, i lt. Grafczizky, sa zalutalom patrolom Pje┼íadijske regimente br. 20.

Upori┼ínu ta─Źku oko koje se vode vru─çe borbe, kotu 693, zasipa izrazito ┼żestoka, koncentrirana artiljerijska vatra svih kalibara s okolnih vrhova, a i sa vlastitih polo┼żaja, kao i pje┼íadijska te mitraljeska vatra. Vatra pogada tijela vojnika koji se zagri┼żeno hrvu u borbi prsa u prsa, bili oni prijatelji ili neprijatelji. Desno sprijeda, srpski oficir strijelja jednog od svojih lju koji se ┼żelio predati. Tamo je i jedan koji vi─Źe Bo┼ínjacima:” Ne pucajte, pucate na zemljake!”. Stari Srbijanac u zbrci borbe vi─Źe svojim ljudima: “Nemojte se bojati, Srbijanci, nema mnogo Austrijanaca!”. Sa dva hica, zgfr. Vrdoljak obara starca. To vide srpski ┼ítapski oficir i zapovjednik mitraljeza i – bje┼że. Na mjestu proboja stoji srpski brdski top, napu┼íten od svoje posade. Oko 50 koraka desno, ustranu, ┼ítek─çu mitraljezi. Neprijateljska artiljerija i dalje puca iz svih cijevi. Ne prestaje ni baterija austrijskih haubica od 15 cm. Pored hptm. Jankovi─ça udaraju granate u upravo osvojene rovove. Otrgnuti dijelovi tijela i krpe lete uvis. Jeza je dosegnula vrhunac.


Tek sad dotr─Źava upomo─ç oblt. Mali s dijelovima I bataljona Pje┼íadijske regimente br. 10. Nema ni traga od IV. bataljona 77.

Tu i tamo izdvajaju se ljudi iz mete┼ża i, nenaoru┼żani, bje┼że. Otpor Srba slabi i manje grupice ┼żumo bje┼że u smjeru Glavice ili Kostajnika.

Dva bataljona Diviziena Drina, odnosno ostaci te jedinice, uzmi─Źu. Ne smanjuje se ┼żestoka paljba artiljerije i mitraljeza s okolnih neprijateljskih upori┼íta.

Svijetle─çe rakete, koje, u skladu s naredbom, ispucava hptm. Jankovi─ç, nemaju efekta jer je ve─ç odavno dan. Ne vide se.

Na mjestu borbe unaokolo le┼żi oru┼żje. Dva mitraljeza naslonjena su na zid rova, a dva brdska topa stoje bez posade i nijemi na svojim polo┼żajima. A u meduvremenu i dalje urlj─Źu i rasprskavaju se granate. Dva ranjena Bo┼ínjaka vode 48 zarobljenika iz podru─Źja vatre ka udaljenom brigadnom zapovjedni┼ítvu.

Pro┼żet va┼żno┼í─çu zadr┼żavanja upravo osvojenog upori┼íta, hptm. Jankovi─ç je poduzeo mjere za odbranu polo┼żaja od o─Źekivanog protunapada jo┼í za vrijeme borbe prsa u prsa. Vodovi su bili raspr┼íeni. Neki Bo┼ínjaci ganjali su bjegunce. Lt. Stem, najstariji zapovjednik voda u Ceti, dobio je nalog za okupljanje. Oblt. Mali je poslan na lijevi bok. U me─Ĺuvremenu je hptm. Jarkovi─ç saslu┼íao srpskog ┼ítapskog oficira, koji je odbijao pitanja o aktivnostima njemu susjednih odjeljenja, a onda i vojnog ljekara, koji je govorio njema─Źki jer je studirao u Brinnu, a i druge oficire i podoficire kandidate koji su se predali. Jo┼í je morao, u desnom sektoru rova, potra┼żiti hptm. Ballinga. Na tom putu ga pogodi metak. Probio mu je lijevu stranu grudi. Sru┼íi se bez svijesti.

U trenu je adutant Gjurkovi─ç bio uz svoga pretpostavljenoga, raskop─Źao mu kaput i ko┼íulju i usred artiljerijske vatre po─Źeo mu zavijati stra┼ínu ranu. U tom ─Źasu, u neposrednoj blizini im eksplodira ┼árapnel. Mate se instinktivno baci preko svog krvlju oblivenog hauptmanna i tri kugle mu udari┼íe u lijevo rame. Ranjen, primijeti da ga ruka vi┼íe ne slu┼ía. Topla krv mu se slivala niz leda. A pred njim, nepomi─Źan, njegov starje┼íina. U jednostavno bo┼ínja─Źko srce opet ude iznenadna briga. Na brzinu zakop─Źa ko┼íulju, zgrabi desnom rukom svog hauptmanna za kragnu i odvu─Źe ga niz obronak. Ranjeni gef. Vinceti─ç i pje┼íak Drdagan pomogli su dalje. Posljednim snagama odnijeli su i odvukli svog smrtno ranjenog hauptmanna do najbli┼żeg mjesta za pomo─ç. Grudi su mu se stisnule kad je vidio stru─Źne poglede sanitaraca i primijetio da njegovom nadre─Ĺenom ne daju vi┼íe nikakvu ┼íansu. Pomo─çni doktor je u─Źinio ┼íto je mogao.

A da su njega samog zavili i pobrinuli se za njega, gotovo da nije ni primijetio. Skakutao je uz nosila i tu┼żno gledao blijedo┼żuto lice, sa kojeg su duboko upale o─Źi i istaknute jagodice poku┼íavale istisnuti poznate crte.


Zaboravljajući vlastite bolove, pomogao je šta je mogao, njegovao svog starješinu, gospodina, i ostao uza njega sve dok mu, nakon dugih sedmica, nije bilo bolje.

Nazad, na vrh 693. Borba se nastavija. U me─Ĺuvremenu je zapovjedni┼ítvo preuzeo hpim. Balling. Rov je ostao ─Źvrsto u austrijskim rukama. Obje ─Źete, njihovi ostaci, poja─Źani polu─Źetom it. Steidlera iz Pje┼íadijske regimente br. 77, koji je u me─Ĺuvremenu naletio na mjesto borbe, u─Źvrstile su se i odoljele te┼íkoj vatri Srba. Potom su odbili i dva ┼żestoka protunapada. Manjak municije pogor┼íao je situaciju, dok kona─Źno nije do┼íao hptm. Honigmann iz I. bataljona Pje┼íadijske regimente br. 20 sa svojim mitraljeskim odjeljenjem i znatno oja─Źao grupu branitelja.

Srpska artiljerija ispaljivala je zaprje─Źnu vatru na sektor oko kojeg se vodila ┼żestoka bitka i pro┼íli su sati dok ve─çina glavne napada─Źke grupe nije uz velike gubitke i vi┼íestruko povla─Źenje kona─Źno ipak do┼íla do kote 693 i dalje nastavila napad.

Dotad je glavni teret odbrane po─Źivao na le─Ĺima hrabrih Bo┼ínjaka i onih koji su se s njima osmjelili u napad ili su im tokom borbe nabasaliu ispomo─ç.

Tek sad su se jo┼í dvije ─Źete uzverale do upori┼íne ta─Źke, za koju se vodila stra┼ína borba. I tek sad se protivnik sasvim povukao na sjeverne uzvisine.

Grupa napada─Źa iz prvog sahata veli─Źine dvije i po ─Źete istopila se do sastava jedne slabe ─Źete. Gubici od 60 odsto ka┼żu sve,

Oko ─Źetiri sahata popodne, oficir najvi┼íi po ─Źinu sakupio je mali ostatak 10. ─îete, bilo je svega 45 ljudi, i odveo ih na rub ┼íume, gdje su polegli umorni i potpuno iscrpljeni. Hrabri, borbom istro┼íeni Bo┼ínjaci tokom no─çi ostali su kao bataljonska rezerva, dok se kona─Źno slijede─çeg jutra nisu vratili u svoj bataljon. Popunjen jednom ─Źetom, ostatak hrabrih boraca je kao nova 10. ─Źeta II. bataljona Bosanskohercegova─Źke pje┼íadijske regimente br. 3 opet borbeno jak stajao na raspolaganju.

Glavica je pala 7. novembra 1914., ujutro, u ruke Austrijanaca, a za njom i Kostajnik, takore─çi kao zrela vo─çka.

Time je srpski front bio kona─Źno probijen i mogla je po─Źeti pobjedonosna ofanziva sve do Kolubare.

Ostalo je mnogo, mnogo mrtvih. A hrabri Bo┼ínjaci su po─Źivali pored bra─çe iz Pje┼íadijske regimente br. 10 i 77, razlikuju─çi se od njih bojom kragni na uniformi, uprljanih krviju i blatom.

Hptm. Jankovi─ç i njegov adutant Mlate su se, krajem novembra 1914. (hauptmann ve─ç na putu oporavka), nalazili u vojnoj bolnici u Tuzli.

Ranjenik je narednih dana primio mnogo pisama. Nisu to bile samo njegove kolege oficiri koji su ga razveselili ┼żeljama i izvje┼ítajima, ve─ç se i zgfr. Vrdoljak prihvatio pera da pi┼íe svom hauptmannu.

Slijedi odlomak iz pisma od 15. januara 1915., upu─çenog hptm. Jankovi─çu:

…Kad vas je pogodio onaj te┼íki hitac nisam mislio da tete ga pre┼żivjeti, ali heroj mote nadvladati sve pote┼íkoce i napore. U onoj stranoj vatri nisam vidio kako ste te┼íko pogodeni pali na zemlju, vec sam ─Źuo uzvik kako prolazi borbenom linijom: “Oh, braco, na┼í gosp. kapelan te┼íko je ranjen, i to kuglam kroz prsa!”

Ta vijest me rastu┼żila jer sam znao da smo zauvijek izgubili na┼íeg hrabrog Cetnog zapovjednika. Nije mi bilo mogu─çe do─çi do vas jer su se tog dana Austrijanci i Srbi izmije┼íali razmjenjivali strahovitu vatru; i artiljerija i pje┼íadija. U toj vatri pao je i na┼í gospodin lautant Stom, koji se, takoder, herojski borio i frabro pred nama i┼íao. Kad se sve predvecer malo primirilo, skupio sam, prvo, 35 ljudi, a onda su se postepeno pove─Źali na 53. To je bio ostatak 10. cere. S tom Sadicom ljudi le┼żao sam na popri┼ítu bidke te i dalje pucao na neprijatelja koji je donckle ne┼íto sminio vatru. Zatim je do┼íao kadett Lamer i preuzeo zapovjedni┼ítvo. To je trajalo do dolaska nodi, a preko no─çi smo bili rezerva.

…Tek sad sam prona┼íao priliku u bolnici, a i pravi tas, kad sam osjetio olak┼íanje svoje bolesti, da vas se prisjetim i pi┼íem van Zelim vam da Eivite jo┼í mnogo godina, u hrabrosti kao i dosad.

Najtoplijeg srca,

zgsf. Vrdoljak Juro

Zanimljive i pou─Źne su i rije─Źi koje u jednom od svojih izvje┼ítaja nalazi u meduvremenu u majora unaprije─Ĺeni oficir Fridrich Jankovi─ç. Taj govori sam za sebe.

U mojoj indu┼ínjoj hrabroj i odanoj teri, koja me, dok god sam joj bio vedat, uvijek slijepo slijedilu, Vladuo je poseban vojni─Źki duh. Vjerujem da je dobar glas moje hrabre Core, koji se stvarno od prvog dana regrutacije, bio povodom da je upravo moi cela iz saveza bosanskohercegovackih bwtaljona bila uzers, $ meni osobito Casnim zadatkom dit, kuo jedina bosanskohercegovacka i istovremeno usmjerena (upravljena direktno ka cilju) medu stranim bataljonunu, izvede napad na tu va┼żnu upori┼ínu ta─Źku. To povjerenje koje su tad moji pretpostavljeni polagali u mene i mojis calu, potpuno sam opravdao najpotpunijim, najpreciznijim i najranijim izvr┼íavanjem svih naredenja, ai kad se situacija sasvim izmijenila, skoro do smrti odano, poduzetno i daleko izvan okvira na─Źina djelovanja po propisima i obavezama

Poricom iz stare oficirske porodice. Djed mi se borio protiv Francuza, a fac ucestvovao talijanskim ratovima i okupaciji Bosne i Hercegovine. U dulje od 25 godina slutbe njihov duh Zivio je u meni i ja sam jo┼í od malih nogu ┼żivio visokim, star austrijskim vojni─Źkim idealizmom, a da se nisam nikad na necist na─Źin borio za naklonost svojih pretpostavljenih; samo za vojnu slubu. To mi je dalo du┼íevnog poleta jo┼íi u miru, a osobito u vrijeme krize 1912.1913., kad smo bili mobilizirani u Bosni da iskujemo ratou ─Źetu” punu duha i morala, u kojoj se odnos zapovjednika prema ljudstvu i obrnuto temelji na bezuvjetnom povjerenju

U grobovima heroji, ujedinjen s odanin drugovima cete I. 1a, po─Źiva velik dio moje tada┼ínje, vjerne i hrabre ─Źete. Svaki pojedini od njih urastao mi je u srce. Oni po─Źivaju u miru kao nijemi svjedoci na┼íeg oru┼żanog ─Źina.