Knezu i sudijam i vlastelom i vsoj općini dubrovačkoj, od vašega sluge i mladijega, Dabiživa Cihorića, smireno poklonjenije, kako gospodi:
Vi, bog i vaša milost, što ste zapovidili meni, svomu sluzi plaćati, a tu vije dobri bog kako je pravo, vlastele – da ugovorih so onimi vojevodami (i) nitko mi ne hti pristati, ni u jedne riči, ke vi zapovidate menil…
Da vas molju, kako gospodu, nemojte mene, svoga srčana sluge, od sebe odgoniti, jer vi ni pravo
lose nij u mene i u mojih ljudi! Zato mi prostite – toga ne mogu plaćati…
A što bi bilo u mene i u mojih ljudi, a vi rekli – ono bi bilo na vašu čast!
Da, molju vas, kako gospodu, nemojte me od sebe odgoniti, učinite što je pravo.
I bog daj vlastelom!
Komentariši