Derviš paša Bajezidagić: Znameniti Mostarac koji je poginuo u odbrani Budima


Derviš-paša Bajezidagić, rođen je u Mostaru polovinom 16. stoljeća, a umro u Budimu 14.07.1603. godine. Nakon školovanja u rodnom gradu, nastavlja učenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku službu.

Kasnije je bio bosanski valija. U tom svojstvu poslan je na odbranu Budima i tu poginuo. Ostavio je iza sebe jedan divan na turskom i persijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom “Bulbulistanu”, napisao je naziruna “Mesneviju” Mevlana Dzelaludina Rumija u dva toma.

Derviš sam pripovijeda u predgovoru “Murad-name” piše da je kao dijete došao u Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II. To je bilo kad je Mehmed-paša Sokolović stajao na vrhuncu moći i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo osmanske države, sto mu je donekle i pošlo za rukom.

U Atmejdan-sarajima mladi je Derviš proživio nekoliko godina marljivo učeći, a naročito se bavio proučavanjem arapske i perzijske lijepe književnosti.

Prilika mu se pružila da se u tom usavrši, jer mu je bio učitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u poznavanju perzijskih klasika. Ubrzo je postao carski lični savjetnik i da se ni časa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandži-baša obavljao dužnost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po duševnim vrlinama i učenosti, ravan velikim učenjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijeću, premda to nije bilo u običaju.

Ćetib-Čelebi spominje ga 1592. kao carskog ličnog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti 1595. spominje se u jednom fermanu kao bosanski namjesnik. Njegov buran život se nastavlja i 1603. vec je “Derviš-paša išao za sudbinom ili ga sudbina gurala pred sobom”. Tako je u jurišu na neprijatelja na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603.”

Napisao je vrlo uspješnu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvecen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mektab i džamiju i opremio biblioteku u džamiji. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskričava meditira o životu, sudbini, ljepoti.

Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanskog vremena u Bosni.