Dolazak Mađara u Panoniju i njegove posljedice


Krajem IX stoljeća karantanski knez je bio Arnulf, koji je naslijedio Gozvina. Glavni pokretač njegove vanjske politike su bile borbe protiv Velikomoravljana. Međutim, to se naglo mijenja kada u Panoniju stiže novi nomadski narod. Bili su to Mađari koji su odmah žestoko udarili na zatečeno stanovništvo.

Oni su najprije stali na stranu velikomoravskog kneza Svatopluka, ali su 892. godine prešli na Arnulfovu stranu, da bi dvije godine kasnije ponovo otpočeli borbe protiv Karantanaca na strani Velikomoravljana. Na Italiju su krenuli 900. godine, a 907. su kod Bratislave porazili bavarsko-karantansku vojsku koja im je pokušala prepriječiti put preko Dunava. Čitava prva polovina X stoljeća obilježena je mađarskim pljačkaškim pohodima po Srednjoj Europi. Zaustavljeni su tek 955. godine kada je organizovana ozbiljna njemačka odbrana.

Naime, njemački vladar Oton I, koji je kasnije postao prvi car Svetog Rimskog carstva njemačkog naroda (proglašeno 962.) predvodio je njemačku vojsku, u kojoj su i Karantanci sudjelovali, na rijeci Lech (kod Lechfelda) koja je nanijela strahovit poraz Mađarima. Od tada su se oni smirili, okrenuli se sjedilačkom načinu života, prihvatili zemljoradnju i skoncentrisali se u Panoniji, gdje su vremenom osnovali i svoju kraljevinu pod vodstvom porodice Arpad.            

Dolazak Mađara u Panoniju imao je odraza i na Nijemce i na Karantance. Sa jedne strane Mađari su zaustavili njemačku, ali i slavensku kolonizaciju Panonije, te su zaustavili dublje njemačko prodiranje prema jugoistočnoj Europi. Sa druge strane su razdvojili Južne Slavene od Zapadnih i tako uticali na konačnu teritorijalnu podjelu Slavena u tri grupe.