Podigli su ga hercegovacki banovi,14. Ovdje sam odsjeo upravo u saraju naseg gospodara Ibrahim-age,15 cehaje velikog vezira Ahmed-pase Cuprilica (Köprülü-zade).16 Njegova milostiva i postovana gospoda majka pripremila je meni, siromahu, jednu sobu i spremila jelo i pice. Ja sam donio pismo naseg gospodara Ibrahim-cehaje njegovoj majci, a ona je meni, siromahu, od radosti istoga casa darovala par odijela, boscaluk i deset hiljada akci i poslala me da razgledam grad.17
10 U orig. Buninic’se=Bunica,lijeva pritoka Bune izvire iz istoimenog vrela sjeveroistcno od Ograca,a uliva se u Bunu oko 2,5 km uzvodno od Bunina utoka u Neretvu
11 U orig. Istolice = Stolac
12 Na Buni su bila cetiri mosta, jedan rimski dva Karadoz-begova cetvrti, onaj veliki sto je ovog rata porusen,bice Danijal-pasin.Ko je taj Danijal-pasa nisam mogo utvrditi
13 U orig. Lubzade = Ljubovic Cifluk Ljubovica na Buni nije se mogao lokalizovati.
14 Pocitelj se pominje 1444. g. kao grad u Zupi Blagaju (C. Jirec’ek,DieHandelstrassen, 25. i 26; Thalloczy, Studien, 361), a onda 1448. U njemu je postojala tvrdava prije 1465. g., jer ga je 1466. zaposjela vojska Matije Korvina kao grad, a 1471. zauzell su ga Turci i u njihovoj casti ostao je sve do 1878. g. (H. Kreievljakovic, Pocitelj na Neretvi u Kal. Nar. Uzdanice za 1934).
15 Ovaj Ibrahim-aga, cehaja velikog vezira Ahmed-pase Cuprillca,je vrlo ugledna i uticajna licnost na Porti; on je u svoje vrijeme bio stozer oko koga su se okupljali nasi ljudi u Carigradu.Porijeklom je iz Pocitelja na Neretvi. Tu je podigao nekoliko humanih iprosvjetnih ustanova. Ono sto se o njemu dosada pisalo bilo je sasvimnedovoljno. Safet-beg Basagic u svojim radovima o nasim znamenitim ljudima na Porti uopce ne pominje ovoga svog znamenitog zemljaka.
Dosada nijee bio utvrden identitet ove licnosti niti tacno znalo ko su bili osnivacii raznih zaduzbina u Pocitelju na Neretvi.Ibrahim-beg Basagic je u jednoj bosanskoj Salnami zabiljezio narodnu tradiciju da je dzamiju u Pocitelju osnovao S’is’man Ibrahim pasa,da je on bio namjesnik u Misiru ida je odande poslao krasne cilime za svoju dzmiju u Pocitelju.
Pri tome je Ibrahim-beg toga Ibrahim-pasu identifikovao sa bosanskimnamjesnikom Ibrahim-pasom iz Gabele (umro 1648. godine). Nekoliko podataka o cehaji Ibrahim-pasi dao je H. Kresevljakovic u svome radu Pocitelj na Neretvi (Sarajevo 1933) na osnovu putopisa Evlije Celebije Sidzill-osmani-a i narodne tradicije Medutim cehaja Ibranim,osnivac nekih kulturnih spomenika u Pociteiju iSisman Ibrahim-pasa beglerbeg misirski,nisu ista licnost. To je znao i sam autor Sidzill-i osmani-a, koji o obojici ovih imenjaka i nasih zemljaka donosi posebne biografije sto zacudo, nisu zapazili Basagic ni Kresevljakovic.
To je pomenutim naucnicima promaklo vjerovatno stoga sto Mehmed Surejja u svome pomenutom djelu cehaju Ibrahim zove nekom omaskom Kara Ibrahim-pasa Pocinli, sto svakako treba ispraviti u Kara Ibrahim Pocitelli (iz Pocte1ja, Pciteljac). Drugu teskocu za identifikaciju ove licnosti unio je je Evlija Celebija, koji kaze da je Hadil Alija sin Musa-agin, koji je 970 = 1562/63. osnovao dzamiju u Pocitelju, bio djed cehaje Ibrahima dok za njegova oca Omer-agu jedanput pogresno kaze da je brat, a drugi put pise tacno da je Omer-aga otac Ibrahimov i da je pokopan u selu Tasovcicii kod Pocitelja, a da mu je majka jos ziva i da stanuje u Pocitelju, gdje ju je i Evlija posjetio i donio joj pismo od sina. Otac Ibrahim-cehaje, Omer-aga, umro je nesto prije 1664.
Kakav je odnos Ibrahim-cehaje prema Hadzi-Ali-aginoj dzamiji u Pocitelju, sada se ne moze nista odredeno kazati. Evlija Celebija u svome Putopisu tacno citira natpis sa Ali-agine dzamije koji se i danas cuva u toj dzamiji, a vidi se i mjesto vise vrata dzamije gdje je taj natpis nekada stajao. Kresevljakovic pretpostavlja da je danasnja zgrada sazidana na mjestu Hadzi-Ali-agine dzamije (n. d., 14). Ja mislim da Ibrahim-cehaja nije uopste podigao nikakvu dzamiju u Pocitelju, nego da je to stara Hadzi-Ali-agina dzamija koju je narod kasnije pripisao Ibrahim-pasi, osnivacu medrese i drugih zaduzbina, a ovoga opet identifikovao sa Sisman Ibrahim-pasom, kome tradicija pripisuje sve te zadudzbine.Posebna zabuna vladala je upitanju porijekla Ibrahim-cehaje.
Evlija Celebija kaze da je Ibrahim-cehaja sin Omer-agin, a unuk Hadzi-Ali-age, sina Musa-agina, osnivaca Pociteljske dzamije. Medjutim, jedan drugi pasin savremenik i znanac, poznati dubrovacki diplomata i pjesnik Jaketa Palmotic, izvjestava nas o porijeklu Ibrahim-cehaje sasvim drukcije. Izvjestavajuci svoju vladu o najznacajnijim onovremenim licnostima na Porti on pise i o ovom Ibrahim-agi, cehaji velikog vezira, pa kaze: »Receno mi je u povjerenju da je njegova majka bila podanica nase republike. Rodjena je u selu
Trnovici, odakle se udala za izvjesnog Antonija (Antuna) Ragcicica, morlaka iz Hutova, sela koje granici sa Os’ljem. On se tokom vremena poturcio sa citavom svojom kucom i nazvao se Hadzi-Omerom pa presao da stanuje na Neretvu. Tu je stupio u sluzbu Zulfikar-bega, koji je rodjen u Mostaru pa poslije otisao na Portu i postao veliki defterdar. Zatim je doveo Omer-aginog sina u svoju kucu, u Carigradu, tu ga vaspitao i skolovao« (Radonic, Dubrovacka akta i povelje, III, 2, 670-677). Po tome je Ibrahim postao administrativni cinovnik u nekoj ustanovi, kako pise i M. Surejja, a vjerovatno bas u uredu velikog defterdara Zulfikar-bega. »On je pisao«, prica dalje Jaketa, »da stece neku ustedjevinu – i dobio polozaj emina arsenala.«
S Jaketom se slaze i Surejja, koji zna da je Ibrahim postao hadzegan i da je zbog preduzimljivosti i zalaganja oko izgradnje sezdeset lada stekao naklonost starog Mehmed-pase Cuprilica (Surejja, 1, 107). Kad je velikim vezirom postao, Ahmed-pasa Cupnlic imenovao je Ibrahim-agu svojim cehajom, kako to jednoglasno tvrde Palmotic i Surejja. Tu prestaju Palmoticevi podaci o daljoj karijeri Ibrahim-cehaje. Njega dopunjuje Surejja, ,koji zna da je Ibrahim-cehaja u mjesecu rebiul-ahiru 1079 (poc 8. sept 1668) postao beglerbeg provincije Haleb s rangom vezira, da je odatle premjesten u istom zvanju u Misir u sabanu 1080 (poc. 25. dec. 1669). U saferu 1084 (poc. 18. maja 1673) premjesten je na polozaj beglerbega Sirije, a sljedece godine postao je ponovo beglerbegom provincije Haleb i serdarom u Bagdadu. Umro je u dzumadu 1.1087 (poc. 12. jula 1676) g. u Kartalu prema Dunavu, a pokopan u Isakc’iju.
Surejja za njega kaze da je tezio da uvijek bude pravedan, da je bio sposoban i plemenit covjek, a Palmotic smatra da je zasluio da se pretpostavi mnogim ljudima koji su bili na visim polozajima od njega ne samo zbog naklonosti koju je uzivao kod Cuprllica nego i zbog sopstvenih zasluga i sposobnosti. Zbog toga je bio mnogo uticajan i postovan na dvoru. Bio je veliki prijatelj i zastitnik Dubrovcana. Posjedovao je veliko bogatstvo. Svoj dvor je drzao u takvom sjaju da se on gotovo nije razlikovao od dvora i svite velikog vezira. Bio je dostojan svakog visokog polozaja i duznosti. Sultan je imao najbolje misljenje o njegovoj razboritosti, ali on sam misli da sada (oko 1664)
Ovaj grad osvojio je od Mlecana Mustafa-pasa Skopljak (Uskuplu), jedan od Fatihovih vezira,18. To je ispostava (nijabet)blagajskog kadiluka na teritoriji hercegovackih sandzaka.19 Ima gradskog zapovjednika (dizdar)20 i pedest momaka gradske posade.
Oblik i polozaj grada. – To je malen i nizak grad na najvisem vrhuncu jedne prilicno visoke i strmenite litice na istocnoj obali rijeke, tj. na onoj strani prema gradu Blagaju. Samo je vrlo strmenit nema vece casti ni srece nego da bude u sluzbi Cuprilica u kojoj je dospio na vrhunac slave i ugleda. Tim prije sto mu ubuduce nece nedostajati mogucnost da dode do svakog dostojanstva ali on sada iz navedenih razloga pretenduje ni na sto drugo.
Palmotic izvjestava jos kako mu je receno da je Ibrahim-agin otac Hadzi Omer umro prije dvije godine (Palimotic je pisao svoj izvjestaj pocetkom 1667?) a da mu je majka jos ziva blizu Mostara.Ovi se navodi potpuno slazu sa navodima Evlije Celebije koji nas o Ibrahim-pasinim roditeljima izvjestava gotovo istim rijecima .Evlija je posjetio u Pocitelju Ibrahim-aginu majku donio joj pismo od sina,a ona ga bogato obdarila.
Evlija nas izvjestava (1664) da je Ibrahim cehajin otac podigao u Pocitelju imaret, a sam Ibrahim-pasa medresu, banju, han isahat kulu.M.Surejja pise da je Ibrahim cehaja podigao »u Hercegovini dzamiju medresu i cesmu,a u C’orliju, Gejbozi i Hadzioglu Pazardzirku cesme (n. d., 1, 108). Oko banje i hana bilo je vise terzijskih, kujundzijskih,kalajdzijskih, puskarskih i sedlarskih ducana koji su pripadali Ibrahim-pasinu vakufu (Kresevljakovic n.d.15).
Uz Ibrahim-pasinu medresu postojala je vrijedna orijentalna bibhoteka. Nekoliko rukopisa iz te biblioteke porijeklom iz Misira nalazi se danas u Orijentalnom institutu,a jedan divan prepis Kur'ana iste provenijencije u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Tradicija zna da je »Sisman« Ibrahim-pasa bio valija u Misiru i da je odande poslao krasne cilime za pociteljsku dzamiju. Ovi rukopisi svjedoce da ih je osnivac medrese slao iz Misira i drugih istocnih provincija Carstva, u kojima je sluzio, za svoju biblioteku u Pocitelju.
16 Ahmed-pasa Ciuprllic sin turskog vojskovode i velikog vezira Mehmed-pase Cuprilica .Naslijedio je oca u casti velikog vezira u novembru 1665. i sklopio mir u Vas'varu. Osvojio je Kandiju u septembru 1666. Umro je 1676. G.
17 I na osnovu dubrovackih izvora zna se da je Ibrahimova majka zivjela u Pocitelju.
18 Pocitelj nije uzeo od M1ecana Mustafa-pasa Skopljak, nego hercegovacki krajisnik Hamza-beg (1470-1474) i to u septembru 1471. g. (Truhelka, Tursko slavjanski spomenici str. 167-170).
Ovaj Kodza Mustafa-pasa zvao se Bogojevic; sin je hercegovackog krajisnika Davud-pase. Kasnije (1509), postao je pasa. Bio je hercegovacki sandzak od pocetka 1517. do maja 1518.g.Ranije je bio sandzak u Serezu. Ovaj most na Bregavi kod Dubrave podigao je 1517. g. On se zvao i Skopljak stoga sto je imao posjede u Skoplju. Prema tome on nije vezir Fatihov,kako ce malo kasnije reci Evlija,nego Selimov, s kojim je ucestvovao u ratovima u Egiptu i Siriji. (Up Truhelka ,GZM, XXIII, 1911 450-51).
19 Pocitelj je zaista bio nijabet blagajskog kadiluka sve do 1782. g.Tada je na prijedlog pociteljskog kapetana Smaila osnovan pociteljski kadiluk s rangom od »C’anada«, a ustrojen je tako da je iz mostarskog, blagajskog i stolackog kadiluka izluceno 31 selo i pripojeno Pocitelju.
20 U Pocitelju je sjedio dizdar od 1471. do pocetka XVIII st.Prvi se dizdar pominje 1475 (Truhelka n. d. 170;H Kresevljakovic.Tridesetih godina XVII st. u Pocitelju je sjedio aga i oko 15 vojnika. (Starine, XIV,177). i cvrst. Ima jednu gvozdenu kapiju koja se otvara prema jugu, a nema opkopa. S druge strane rijeke nalazi se ponor i provalija. U unutrasnjosti grada ima kuca gradskog zapovjednika (dizdar), zitnica (ambar) i malena dzamija u jednoj maloj kuli; sve su gradjevine pokrivene plocama. Ima i jedna kula za vodu iz koje se silazi u rijeku.
Za vrijeme opsade silazi se niz stepeniste od 200 stepenica, koje su uklesane u stijenu. U slucaju borbe ovaj grad moze primiti pet stotina ljudi, jer je to vrlo malena tvrdjava. Ima otprilike pet stotina malih s’ahi-topova. Gradska kapija stoji stalno zatvorena,21. Nocu pedeset vojnika drzi strazu. Ako bi neprijatelj pokusao da predje preko rijeke plivajuci ili pomocu mjehova na ovu stranu, oni bi zapucali iz topova i pokvarili mu posao. Varos.
Pod ovim gradom na obali rijeke lezi varos od sto pedeset kamenom plocom pokrivenih kuca, s vinogradima i vrtovima.22 U nekim odzacima (handan) postoje naoruzane kule.Tu ima jedna dzamija. Natpis na njenoj kapiji glasi:
»Ovu casnu dzamiju podigao je dobrotvor i dobrocinitelj Hadzi Alija, sin Musa-agin, 971 godine.«
U njenom dvoristu (haremu) ima jedan visok cempres. Tu svijetlu dzamiju podigao je predak (ecdad) naseg gospodina cehaje Ibrahim-age.15 Njegov (tog pretka) postovani brat Hadzi Omer-aga23 podigao je na obali rijeke uz gradski bedem, s donje strane ove dzamije, javnu kuhinju (imaret) u kojoj se dan-noc besplatno dijeli hijeb i corba stanovnicima varosi (belde).24Uoci petka daje se (jos) jahnija, pilav i zerde. Ona ce postojati sve dok bog bude htio.
Kasaba je imala jednu osnovnu skolu, pa je onda nas gospodar Ibrahim-cehaja podigao medresu, a (sada) je poslao ljude da naprave jos i kupatilo (hamam) i svratiste (han).25
Kuce kasabe su (nanizane) sve jedna povise druge tako da gledaju na zapadnu stranu i prema rijeci. Ovdje ima vrlo mnogo orahovih stabala. Zbog toga sto je zrak vrlo prijatan, ovdje voce prispijeva prije nego u drugim kasabama.
Ja sam, siromah, po nalogu Suhrab Mehmed-pase, sve hrabre momke koji su sa mnom, siromahom, dosli ostavio u ovoj kasabi kao muhafezadzije (cuvare) kod majke naseg gospodara cehaje Ibrahima.
Odatle sam otisao sa deset oboruzanih strijelaca u grad Gabelu, kao sto mi je bilo naredeno.
Iduci jedan sat juzno obalom rijeke dosao sam u
21 Sudeci po ovom opisu Turci dotle (1864) nisu gotovo nimalo izmijenili staru tvrdjavu. Ona je znatno prosirena tek nakon 1715. g., kada su Mlcani ostetili Gabelu, glavnu tvrdavu toga kraja.
22 Jedan izvjestaj oko g. 1626. navodi da je ova varos tada brojala oko 300 kuca. Ti su brojevi svakako pretjerani.
23 Treba otac, a ne brat. (Uporedi naprijed str. 461, nap. 15.)
24 Ovaj je imaret podigao Hadzi Omer-aga, brat Ali-age, osnivaca dzamije, a mjesto gdje je stajao zove se i danas „Pekara“.
25 Opis ove medrese, hana i banje, vidi H. Krsevljakovic, n. d., 38.
SELO TASOVCIC,26
To je muslimansko selo na drumu, sa pedesetak kuca i dzamijom. Cak je Ibrahim-cehajin otac Omer-aga pokopan ovdje na glavnom putu.
Iduci, zatim, iz ovog sela juznom obalom rijeke, presli smo jednosvodni most Kodza Mustafa-pase Skopljaka (Uskuplu) na rijeci Bregavi. Rijeka Bregava dolazi iz uvala na istocnoj strani stolackih brda i na ovom mjestu prolazi kroz klanac sto je pod onom stijenom koja se zove Stolica hercegovackog kralja i tu se odmah ulijeva u rijeku.27 Kad se prede ovaj most, na lijevoj strani, jedan sat daleko ima polje koje se zove Popovo.
POPOVO POLJE
Na ovom Popovom polju ima preko hiljadu jama, ali u njima nema vode. Kad nastane mjesec juli i vode u cijelom kraju opadnu, onda se iz ovih jama pojavi i provri voda. A kasnije, kad nabujaju, pretvore ovo Popovo polje u jezero. Ima tu neka vrsta ribe koja je vrlo ukusna i pojacava seksualnu potenciju. Stavise, u ovoj zemlji Bosni veoma potentnu covjeku kazu: »Ah, covjece, sigurno si jeo ribu iz Popova.« To je vec poslovica. Istina je, medutim, da su neki ljekari stavljali mozak ovih riba u madzune za pojacanje potencije. Kad nastane ljeto i prestane padati bozja milost (tj. kisa), voda se iz ovog polja povuce.
Komentariši