Hereza Crkve bosanske kroz vatikanske izvore


Oktobar, 1200. god.
Papa Inocentije III, obraća se pismom ugarskom kralju Emeriku i poziva ga na obračun sa bosanskim hereticima. U pismu obavještava Emerika da je nedavno saznao da je splitski nadbiskup Bernard, protjerao mnoge patarene iz Splita i Trogira, a da je Kulin, ban bosanski tim grješnicima dao ne samo sigurno utočište nego i otvorenu pomoć, i da je svoju zemlju izložio njihovoj pokvarenosti, časteći ih kao da su katolici, nazivajući ih “krstjanima”.

Upozorio je Emerika da bi se ta “kužna bolest” mogla proširiti i zaraziti obližnja mjesta, te ga podstiče da se naoruža i snažno kazni takvu povredu Krista i kršćana. Ako se bana ne bi moglo privesti na pravi put, onda ne treba štedjeti ni njega, već treba protjerati zajedno sa hereticima i zaplijeniti imovinu.

10. Oktobar, 1233.

Papa Gregorio IX, prima bana Mateja Ninoslava pod svoju zaštitu, potvrdivši ga u posjedu “nad onom zemljom (Bosnom) koju su, kako tvrdiš, preci tvoji zaraženi grijehom heretičke izopačenosti od starine mirno posjedovali.”

Decembra 1221. godine, papa Honorije III imenuje svog kapelana Akoncija legatom (ličnim predstavnikom pape) sa zadatkom da ispita situaciju u Bosni, te da “muški i snažno” istupi protiv tamošnjih krivovjeraca koji “kao u špiljama, hrane svoje mlade poput vještica otvorenim prsima, javno propovjedajući opake svoje zablude na veliku štetu gospodnjeg stada”. Istovremeno poziva ugarskog kralja Andriju II i ugarsku episkopiju da Akonciju pruže podršku.

Akoncije je boravio u Splitu, i odatle putovao za Zadar i Dubrovnik. Dok o tome ne postoje šire informacije, splitski ljetopisac Toma Arhiđakon ipak bilježi da je bio u Bosni i naporno radio da iskorijeni heretike i osnaži katoličku vjeru. Akoncije je 1224. umro u Ugarskoj, a velikog pohoda na Bosnu na kraju nije bilo.

Početkom juna 1232. godine, u vremenu vladavine bana bosanskog Mateja Ninoslava, papa Grgur IX, naređuje kaločkom biskupu Ugrinu, zagrebačkom nadbiskupu Stjepanu, i prepoštu svetog Lovre, da ispitaju teške prijestupe i grijehe bosanskog biskupa Vladimira, koji je prema papinim saznanjima, najobičnija neznalica i besramni branilac heretika.

Čulo se da je do svoje službe došao simonijom (kupovanjem dužnosti) uz podršku heretika, da Božiju službu ne vrši u crkvi, da ne dijeli sakramente jer ne zna ni formu u kojoj se obavljalo krštenje. Na sve to, sa hereticima boravi u selu, a rođeni brat mu je vođa heretika, i umjesto da ga vrati na put Božji, on ga u tom zlu pomaže i brani.

P.S. Grgur IX je bio poznat po svojoj žestini prema hereticima, organizaciji inivizicije i širenju misije. 1234. godine izdao je zbirku Dekretala, veliki izvor srednjovjekovnog kanonskog prava (zbir crkvenih zakona)