Ovaj reljefni motiv stećaka najčešće izgleda kao vertikalno stablo od kojeg se na jednu i drugu stranu koso-gore odvajaju po dvije ili više grana koje su nekada spiralno povijene. Nekada je to biljka sa svojim izdancima ili listovima.
koji se više puta spiralno povijaju. Neka stabla su krošnjasta, pa čak i sa plodovima, ili cvjetovima, a na nekim biljkama se vide listići i cvjetići. Neki primjerci nemaju svoga debla, odnosno svoje stabljike. Ponegdje se grane, izdanci ili listovi zmijoliko povijaju.
Neke biljne stilizacije su veoma slične ljiljanima, neke podsjećaju na ljudsku predstavu, a neke na predstavu krsta. Postoje i primjerci čistih naturalističkih predstava drveća. A ima i sasvim neobičnih i jedinstvenih stilizacija.
Evidentirano je oko 100 primjeraka ovoga reljefnog motiva. Relativno najviše ga ima u okolini Bratunca, Srebrenice, Vlasenice i Kladnja, zatim u okolini Kalinovika i Trnova, oko Kupresa, Duvna i Livna, te u Imotskoj krajini. U Hercegovini je stablo zastupljeno u okolini Nevesinja. U ostalim područjima, ovaj motiv je rijetka pojava, a u Srbiji, Crnoj Gori i u Primorju ga uopće nema. Stabla u zapadnoj Bosni i u okolini Imotskog veoma sliče stilizacijama ljiljana. Na sljemenjaku iz Donje Zgošće (sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu) nalazi se nekoliko predstava stabala sa krošnjama, listovima i cvjetovima, čak i sa pticama na granama.
Stablo je čest motiv kršćanske likovne umjetnosti. Smatra se simbolom vječnog života, Često se javlja na sakralnim, posebno na nadgrobnim spomenicima. Na stećke je ovaj motiv mogao doći ugledanjem na romaničku i gotičku kamenu plastiku, ali je i bujna bosanska vegetacija bila od utjecaja na inspiraciju klesara.
Knjiga “Leksikon stećaka” ; autor Šefik Bešlagić; Svjetlost 2004.
Komentariši