moderno doba

Moderno doba

Kako je Mustafa Kemal Atat├╝rk napravio Tursku sekularnom

Evolucija Turske u ranih 1900-ih je jedna od najvi┼íe zbunjuju─çih kulturnih i dru┼ítvenih promjena u islamskoj historiji. U nekoliko kratkih godina, Osmanlijsko carstvo je oboreno iznutra, skinulo svoju islamsku historiju, i prenijeto u novu sekularnu naciju poznatu kao Turska. Posljedice ove promjene se jo┼í uvijek osje─çaju i danas ┼íirom muslimanskog svijeta, a posebno u vrlo polarizovanoj i ideolo┼íki segmentiranoj Turskoj. ┼áta je uzrokovalo monumentalne promjene u turskoj vladi i dru┼ítva? U sredi┼ítu svega je Mustafa Kemal, poznatiji kao Atat├╝rk. Pod njegovim vo─Ĺstvom 1920-tih i 1930-tih, moderna sekularna Turska je ro─Ĺena, a islam je pre┼íao na margine turskog dru┼ítva.

Uspon Atat├╝rka

Odluka Osmanlijskog carstva za ulazak u Prvi svjetski rat 1914. godine ispostavilo se da je stra┼ína gre┼íka. Carstvom je upravljala diktatorska vlast na ─Źelu sa ,,Tri pa┼íeÔÇÖÔÇÖ koje je jednostrano u┼ílo u rat na njema─Źkoj strani, protiv Britanaca, Francuza i Rusa. Osmanlijsko carstvo je napadnuto s juga od strane Britanaca, sa istoka od strane Rusa i od Grka sa zapada. Do 1918. godine kada se rat zavr┼íio, carstvo je podijeljeno i okupirano od strane pobjedni─Źkih saveznika, ostavljaju─çi samo centralnu Anadolijsku visoravan pod kontrolom domicilnih Turaka.

To je bilo u sredi┼ínjoj Anadoliji, gdje se Mustafa Kemal pojavio da postane nacionalni heroj za Turke. Kao osmanlijski vojni oficir, on pokazuje veliku sposobnost vo─Ĺenja borbi, posebno na Galipolju, gdje su Osmanlije uspjele da odvrate britansku invaziju ─Źiji je cilj bio glavni grad Istanbul. Me─Ĺutim, nakon rata, Kemal je jasno pokazao ┼íta su njegovi prioriteti. Njegov glavni cilj je uspostavljanje turskog nacionalizma kao ujedinjuju─çe snage turskog naroda. Za razliku od multietni─Źkog i raznovrsnog Osmanlijskog carstva, Kemalov je cilj stvaranje monolitne dr┼żave zasnovane na turskom identitetu.
U vlastitim rije─Źima Mustafe Kemala, on opisuje zna─Źaj turskog identiteta i bezna─Źajnost islama kao ┼íto on to vidi:

,,─îak i prije prihvatanja vjere Arapa (islama), Turci su bili velika nacija. Nakon prihvatanja vjere Arapa, ova religija, nije izvr┼íila uticaj da spoji Arape, Perzijance i Egip─çane sa Turcima da predstavljaju jednu naciju. (Ova religija) je prili─Źno oslabila nacionalnu vezu turske nacije, i utrnula nacionalni osje─çaj. To je vrlo prirodno. Budu─çi da je svrha religije koju je osnovao Muhamed, bila da sve narode uklju─Źi u arapsku nacionalnu politiku.ÔÇÖÔÇÖ ÔÇô Mustafa Kemal, Meden├« Bilgiler

Iskrivljeni i neta─Źni pogledi i stavovi Mustafe Kemala na islamsku povijest pomogli su mu da pogura svoj nacionalisti─Źki program. Koriste─çi turski identitet kao ta─Źku okupljanja, uspio je ujediniti biv┼íe osmanlijske oficire pod njegovom komandom u ratu Turske za nezavisnost u ranim 1920-tim i protjera okupatore Grke, Britance i Francuze, koji su okupirali tursku zemlju nakon Prvog svjetsko rata. Do 1922., Kemal je uspio potpuno osloboditi Turke stranih okupatora i iskoristio priliku da uspostavi modernu Republiku Tursku, predvo─Ĺenu Velikom narodnom skup┼ítinom, (VNS) u Ankari. Na ─Źelu nove turska vlada je do┼íao predsjednik, izabran od strane VNS. Prirodan izbor bio je Mustafa Kemal, junak Rata za nezavisnost, koji je sada preuzeo titulu ,,Atat├╝rkÔÇÖÔÇÖ, ┼íto zna─Źi ,,Otac TurakaÔÇÖÔÇÖ.

Ukidanje Osmanlijskog sultanata i halifata

U po─Źetku se ─Źinilo da ─çe nova turska vlada da naslijedi ulogu osmanlijske vlasti kao ─Źuvara islama. Novi ustav koji je sa─Źinila VNS proglasio je islam slu┼żbenom dr┼żavnom religijom Turske i da svi zakoni moraju biti provjereni od strane stru─Źnjaka islamskog zakona, kako bi bili sigurni da nijesu u suprotnosti ┼íerijatu.
Me─Ĺutim, ovaj novi sistem vlasti nije mogao funkcionisati sve dok je postojala i dalje suparni─Źka vlada u Istanbulu, koju je predvodio osmanlijski sultan. Vlade u Ankari i Istanbulu su tvrdile da imaju suverenitet nad Turskom, imaju─çi otvoreno konfliktne ciljeve. Atat├╝rk ─çe eliminisati ovaj problem 1. novembra 1922. godine kada je ukinut Osmanlijski sultanat, koji je postojao od 1299. godine, i slu┼żbeno prenio vlast na Veliku narodnu skup┼ítinu. Me─Ĺutim, on nije odmah ukinuo Osmanlijski halifet. Iako sultanata vi┼íe nije bilo, on je dozvolio da Osmanlijski halifet i dalje postoji, ali bez stvarne vlasti, ve─ç samo kao simboli─Źka figura.

Znaju─çi da ─çe ovaj potez biti vrlo nepopularan me─Ĺu turskim narodom, Atat├╝rk ga je opravdavao tvrde─çi da se samo on vra─ça na tradicionalni islamski oblik vlasti. Od 900-tih do 1500-tih godina, abasijske halife su uglavnom bile figure, a stvarna mo─ç bila je u rukama vezira ili gospodara rata. Atat├╝rk je koristio ovaj primjer da opravda svoje stvaranje nemo─çnog hilafeta.
Hilifet je postojao od prvog dana nakon smrti Poslanika Muhammeda, a.s., kada je Ebu Bekr izabran kao prvi vo─Ĺa muslimanskog svijeta. Za muslimane izvan Turske, akcije Atat├╝rka su jasno stavile instituciju hilafeta u opasnost. U Indiji posebno, muslimani su izrazili ogor─Źenje akcijama Atat├╝rka i organizovali Pokret hilafeta, koji je tra┼żio da se za┼ítiti hilafet od opasnosti, bilo od stranih okupatora ili od same turske vlade.
Izrazi podr┼íke hilafetu od muslimana izvan Turske za Atat├╝rka su predstavljali mije┼íanje u unutra┼ínje poslove Turske. Navode─çi ovo me─Ĺunarodno mije┼íanje, 3. marta 1924.godine Atat├╝rk i Velika narodna skup┼ítina ukinuli su sami hilafet i poslati sve preostale ─Źlanove Otomanske porodice u izgnanstvo.

Napadi na islam

Sa ukinutim hilafetom, turska vlada je imala vi┼íe slobode da nastavi politiku koja je napala islamske institucije. Pod krinkom ,,─Źi┼í─çenja islama od politi─Źkog uplitanjaÔÇÖÔÇÖ, obrazovni sistem je u potpunosti prepravljen. Islamsko obrazovanje je zabranjeno u korist sekularnih, nedogmatskih ┼íkola. Ostali aspekti religijske infrastrukture su tako─Ĺer sru┼íeni. ┼áerijatsko vije─çe za odobrenje zakona, koje je Velika narodna skup┼ítina samo dvije godine ranije osnovala je ukinuto. Vjerske zadu┼żbine su zaplijenjene i stavljene pod kontrolu vlasti. Sufijski tarikati su nasilno uga┼íeni. Sve sudije islamskog zakona u zemlji su odmah dobile otkaz, kao i svi ┼íerijatski sudovi su bili zatvoreni.
Atat├╝rkovi napadi na islam me─Ĺutim nijesu se ograni─Źili na vlast. Svakodnevni ┼żivot za Turke je tako─Ĺer Atat├╝rk diktirao sekularnim idejama:
ÔÇô Tradicionalne islamske oblike pokrivanja glave, kao ┼íto su turbani i fesovi su zabranjeni u korist zapadnog stila kape ÔÇô ┼íe┼íira.
ÔÇô Hid┼żab za ┼żene je postao predmetom ismijavanja kao ,,smije┼íni objekatÔÇÖÔÇÖ i zabranjen u javnim ustanovama.
ÔÇô Kalendar je zvani─Źno promijenjen, iz tradicionalnog islamskog kalendara, na osnovu Hid┼żre ÔÇô Poslanika Muhammeda, a.s., iz Meke za Medinu ÔÇô u gregorijanski kalendar, na osnovu ro─Ĺenja Isusa Krista.
ÔÇô Godine 1932., ezan ÔÇô muslimanski poziv na molitvu ÔÇô je zabranjen na arapskom jeziku. Umjesto toga, prera─Ĺen je koriste─çi turske rije─Źi i nametnut hiljadama d┼żamija u zemlji.
ÔÇô petak se vi┼íe nije smatrao dijelom vikenda. Umjesto toga, Turska je bila primorana da prati evropske norme subotu i nedjelju kao neradne dane.
Nakon svih ovih promjena, VNS je odustala od ┼íarade i 1928. godine je izbrisala klauzulu u ustavu kojim je proglasila islam kao slu┼żbenu dr┼żavnu religiju. Islam je zamijenjen sa Atat├╝rkovom sekularnom ideologijom.

Reforma jezika

Atat├╝rk je znao da ─çe ove sekularne reforme biti uzaludne ako turski narod uspije da se okupi zajedno da se suprostavi njima. Najve─ça opasnost ovom novom poretku bila je povijest Turaka, koja je od 900-tih godina isprepletena sa islamom. Da bi se distancirale nove generacije Turaka od pro┼ílosti, Atat├╝rk je morao da pro┼ílost u─Źini ne─Źitljivom za njih.
Uz izgovor pove─çanja pismenosti me─Ĺu Turcima (koji je bio zaista vrlo niska u 1920.), Atat├╝rk se zalagao za zamjenu arapskih slova sa latinicom. Sli─Źno kao persijski, turski jezik je pisan arapskim pismom stotinama godina nakon konverzije Turaka na islam u 900-tim. Zbog toga ┼íto je turski jezik pisan arapskim pismom, Turci su mogli pro─Źitati KurÔÇÖan, i druge islamske tekstove s relativnom lahko─çom, povezuju─çi ih sa islamskim identitetom ÔÇô ┼íto je Atat├╝rk vidio kao prijetnju.

Pored uvo─Ĺenja latinice, Atat├╝rk je formirao komisije zadu┼żene za zamjenu arapskih i persijskih pozajmljenica u turskom jeziku. U skladu sa svojim nacionalisti─Źkim programom, Atat├╝rk je ┼żelio jezik koji je bio ─Źisto turski, ┼íto je zna─Źilo stare turske rije─Źi, koje su postale zastarjele za vrijeme osmanlijskog doba, vratiti u upotrebu umjesto arapskih rije─Źi. Na primjer, u ratu Turske za nezavisnost, ranije poznat kao Istiklal Harbi, sada poznat kao Kurtulu┼č Sava┼č─▒, jer ,,IstiklalÔÇŁ i ,,HarbÔÇŁ su arapske pozajmljenice na turskom jeziku.
Iz Atat├╝rkove perspektive, reforma jezika bila je mnogo uspje┼ína. U roku od nekoliko decenija, stari osmanlijski turski je efektivno izumro. Novije generacije Turaka su u potpunosti odsje─Źene od starije generacija, s kojima je jednostavno bilo te┼íko razgovarati. Sa Turskim narodom nepismenim na svoju pro┼ílost, turska vlada bila je u stanju da ih nahrani verzijom povijesti koja se smatrala prihvatljivom, koja promovi┼íe turske nacionalisti─Źke ideje samog Atat├╝rka.

Sekularna Turska

Sve ove reforme su radile zajedno na efikasnom brisanju islama iz svakodnevnog ┼żivota Turaka. Uprkos naporima vjerski orjentisanih Turaka (kao ┼íto je Said Nursi) da sa─Źuvaju svoju ba┼ítinu, jezik i religiju, pritisak vlade da se usvoje sekularne ideje bio je prevelik. Za vi┼íe od 80 godina, turska vlada je ostala ┼żestoko sekularna. Poku┼íaji da se vrate islamske vrijednosti u Vladi su nai┼íli na otpor od strane vojske, koja sebe vidi kao za┼ítitnika Atat├╝rkovog sekularizma.
Godine 1950, Adnan Menderes bio je demokratski izabran premijer Turske koji je vratio na arapskom jeziku ezan. Iako je bio uspje┼ían, on je svrgnut od strane vojnog udara 1960. godine i pogubljen nakon ishitrenog su─Ĺenja. Nedavno, 1996. godine, Ned┼żmetin Erbakan (Necmettin Erbakan) je izabran za premijera, dok se izuzetno otvoreno izja┼ínjavao kao ,,islamistaÔÇŁ. Jo┼í jednom, vojska je u┼íla i zbacila ga s vlasti nakon samo godinu dana vladanja.
Odnosi moderne Turske sa islamom i svojom historijom su komplikovani. Dijelovi dru┼ítva sna┼żno podr┼żavaju Atat├╝rkovu ideologiju i vjeruju da islam ne bi trebao imati ulogu u javnom ┼żivotu. Ostali segmenti dru┼ítva zami┼íljaju povratak na dru┼ítveno ure─Ĺenje dr┼żave koja je vi┼íe islamski orjentisana i sa bliskijim odnosima sa ostatkom muslimanskog svijeta. Najproblemati─Źnije je, me─Ĺutim, ┼íto ideolo┼íki sukob izme─Ĺu ove dvije suprotstavljene strane ne pokazuje znakove skorog jenjavanja.

Bibliografija:
Hiro, Dilip. Inside Central Asia: A Political and Cultural History of Uzbekistan, Turkmenistan, Kazakhstan, Kyrgyzstan, Tajikistan, Turkey, and Iran. 9. New York: Overlook Duckworth, 2011.
Ochsenwald, William, and Sydney Fisher. The Middle East: A History. 6th. New York: McGraw-Hill, 2003. Print.

Izvor: Lost Islamic History