
BaŔtina
Kamene stolice ā vrijedan simbol srednjovjekovne bosanske države
Na teritoriji danaŔnje Bosne i Hercegovine postoji 39 kamenih stolica.
Osim toga, dvije se stolice nalaze u gradu Sokolu, u Crnoj Gori, i jedna u gradu Kovinu, u Srbiji.
PoÅ”to su i Sokol i Kovin bili u sastavu oblasti kojom je upravljao Sandalj HraniÄ, a poslije njega Herceg Stjepan, tj. u sastavu stare Hercegovine, to znaÄi da je na teritoriji srednjovjekovne Bosne ustanovljeno postojanje Äetrdeset i dvije kamene stolice.
VeÄina stolica je klesana u prirodnim stijenama (31), dok je manji broj klesan od odvaljenih kamenih blokova, zbog Äega su mogle da se pomiÄu i pokreÄu (11).
Razlikujemo tri osnovna oblika ovih stolica: sa naslonom za leÄa (32), sa naslonom za leÄa i za ruke (5), i bez ikakva naslona (5).
Neke stolice koje su klesane u živoj stijeni imaju naslon za leÄa i relativno dugaÄka sjediÅ”ta na kojima može da sjedi po nekoliko osoba, zbog Äega viÅ”e sliÄe klupama.
Neki primjerci stolica imaju ispuste za stavljanje nogu ā podnožnike.
Dimenzije stolica su nejednake, ali su sve stolice prilagoÄene za udobno sjedenje odraslih osoba.
MeÄu stolicama ā klupama najveÄe se u gradu Kulini i u gradu Zovog Dola. Jedna klupa u gradu Samoboru ima najveÄi naslon za leÄa (visina mu je 220 cm). MeÄu nepokretnim stolicama svojim impozantnim izgledom i lijepom klesarskom obradom istiÄu se one u gradu Sokolu i u gradu ViÅ”egradu.
NajveÄa pokretna stolica je u Donjoj Bukovici, a najmanjih dimenzija su pet pokretnih stolica bez naslona iz Donje Bukovice.
NajljepÅ”e su obraÄene pokretna stolica sa naslonom za leÄa i ruke iz Kosora i pokretna stolica sa naslonom za leÄa iz Donje Bukovice.
Na tri stolice su uklesani natpisi koji imaju svoji nauÄnu i umjetniÄku vrijednost. Pismo je bosanska epigrafska Äirilica, koja se naziva i bosanÄicom, a jezik je izvorni narodni.
Po svojim paleografskim, jeziÄkim i drugim osobinama, ovi natpisi imaju mnogo zajedniÄkoga sa natpisima na steÄcima. U njima, kao i u natpisima na steÄcima, nalazimo ista karakteristiÄna slova i arhaiÄne rijeÄi, kao Å”to su: A SE, SI, SIE i KAMI.
Natpis u OÅ”aniÄima spominje istorijske liÄnosti, zbog Äega ima i dokumentarnu vrijednost, a natpis iz Kosora je vrlo zanimljiv primjer narodne mudrosti i filozofije, jer govori o neumitnosti promjena u životu ljudi. Natpis iz Donje Bukovice uklesan je naknadno, vjerovatno u tursko doba, od strane Ivana PavloviÄa, vlasteliÄiÄa i državnog funkcionera u župi Neretvi.
Uz oblike i natpise, reljefi su važna odlika naÅ”ih stolica. Äetiri primjerka imaju raznovrsne reljefe.
To su maÄ, Å”tit i sablja kao predstave oružja, Å”tit, Å”ljem, veo i Äelenka kao elementi grba, zatim tu vidimo kraljevsku krunu sa ljiljanima na glavi ženske figure, a pojavljuju se i drugi simboli i dkorativni reljefni motivi ā ljudska muÅ”ka figura sa izdignutom rukom, zastava, krst, cikcak-vrpca, povijena lozica sa trolistovima i niz rozeta u kružnim vijencima.
Gotovo sve te motive nalazimo i na steÄcima.
MeÄu svim naÅ”im kamenim stolicama dominantnu poziciju zauzima velika pokretna stolica iz Donje Bukovice. Zbog njenih reljefnih motiva, posebno zbog ženske figure sa krunom i predstave grba sa stilizovanim ljiljanom, sasvim je opravdana pretpostavka da stolica pripada nekom od ženskih Älanova kraljevske porodice, najvjerovatnije kraljici Jeleni Gruboj.
Bukovica i okolina spadali su u takozvanu āKraljevu zemljuā, zbog Äega i ta okolnost ide u prilog pretpostavci o pripisivanju ove stolice kraljevskoj porodici. Sa ovoga aspekta važna jwe i stolica iznad nedalekog sela Kleka, koja se u narodu zove Banov, odnosno Kraljev sto. Vjerovatno je ta stolica pripadala banu Stjepanu II KotromaniÄu, ali je joÅ” vjerovatnije da je pripadala banu Tvrtku ili kralju Tvrtku I, te da je kasnije prelazila u naslijeÄe.
U XV v. je u tome kraju podignut utvrÄeni grad BokÅ”evac kao srediÅ”te neretljanske teritorijalno-politiÄke jedinice u āKraljevoj zemljiā, koja je obuhvatala i Bukovicu.
Sve naÅ”e kamene stolice su pripadale visokoj vlasteli ā Älanovima vladarske porodice, Älanovima moÄne vlastelinske porodice HraniÄa KosaÄa i porodice PavloviÄa. Samo u jednom sluÄaju stolice su bile u vlasniÅ”tvu srednje vlastelinske porodice DinjiÄiÄa, odnosno KovaÄeviÄa (Vratar) i u nekoliko sluÄajeva hercegovaÄke vlastele potÄinjene HraniÄima KosaÄama (OÅ”aniÄi, Jasenik, BrajÄin Laz, Gornji Turani i Grab).
Oko dvije treÄine ukupnog broja stolica nalazi se u utvrÄenim gradovima.
Po narodnom predanju, a posebno po saÄuvanim poveljama i arhivskim dokumentima iz Dubrovnika i Carigrada, po okolnosti da se najveÄi broj stolica nalazi u utvrÄenim gradovima ili su vezane za njih, kao i po natpisima i reljefima na stolicama, analogno natpisima i reljefima na steÄcima, sa dosta sigurnosti možemo reÄi da bosanskohercegovaÄke kamene stolice potjeÄu iz druge polovine XIV i iz XV v., a da neki primjerci vrÅ”e svoju funkciju i u prvoj polovini XVI v.
U periodu razvijenog feudalizma u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim naÅ”im zemljama, jedan od vladarskih simbola bilo je prijestolje. U vrÅ”enju svojih funkcija vladari su se koristili svojim kamenim i drvenim prijestoljima na otvorenim prostorima i u dvorskim palaÄama.
Takvim se mogu smatrati Banov odnosno kraljev sto iznad Kleka i velika kamena stolica iz Donje Bukovice.
Po uzoru na vladare, i ostala vlastela je imala svoja prijestolja kao simbole svoje vlasti. Takav smisao imaju Sandaljeva stolica u KljuÄu i Hercegove stolice u Kosoru i Fojnici.
Prema pravnim obiÄajima i normama feudalnog druÅ”tva, vlastela je kao vladajuÄa druÅ”tvena klasa imala vlast nad seljacima kao potÄinjenom klasom. Svaki je vlastelin sudio kmetovima u svojoj nadležnosti za njihova djela. U vrÅ”enju te funkcije on se ponekada služio kamenom stolicom, zbog Äega je sasvim opravdano da takve stolice nazivamo sudaÄkim ili sudijskim stolicama.
Stolice su, meÄutim, koriÅ”tene i u drugim oblicima vrÅ”enja vlasti, na skupovima i zborovima, na stancima i državnim saborima, pa je opravdano da njihovu funkciju gledamo neÅ”to Å”ire, u smislu funkcije obavljanja feudalne vlasti uopÅ”te.
Osim toga, naŔe su stolice služile i za osmatranje terena, kao i za bezbjedno odmaranje.
Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine su izraz i potreba politiÄki i ekonomski osnažene vlastele. U njima se odražava težnja za manifestovanjem vlasti.
Izvor: Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine; Å efik BeÅ”lagiÄ (ANUBiH ā Sarajevo, 1985.)