Na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine postoji 39 kamenih stolica.
Osim toga, dvije se stolice nalaze u gradu Sokolu, u Crnoj Gori, i jedna u gradu Kovinu, u Srbiji.
Pošto su i Sokol i Kovin bili u sastavu oblasti kojom je upravljao Sandalj Hranić, a poslije njega Herceg Stjepan, tj. u sastavu stare Hercegovine, to znači da je na teritoriji srednjovjekovne Bosne ustanovljeno postojanje četrdeset i dvije kamene stolice.
Većina stolica je klesana u prirodnim stijenama (31), dok je manji broj klesan od odvaljenih kamenih blokova, zbog čega su mogle da se pomiču i pokreću (11).
Razlikujemo tri osnovna oblika ovih stolica: sa naslonom za leđa (32), sa naslonom za leđa i za ruke (5), i bez ikakva naslona (5).
Neke stolice koje su klesane u živoj stijeni imaju naslon za leđa i relativno dugačka sjedišta na kojima može da sjedi po nekoliko osoba, zbog čega više sliče klupama.
Neki primjerci stolica imaju ispuste za stavljanje nogu – podnožnike.
Dimenzije stolica su nejednake, ali su sve stolice prilagođene za udobno sjedenje odraslih osoba.
Među stolicama – klupama najveće se u gradu Kulini i u gradu Zovog Dola. Jedna klupa u gradu Samoboru ima najveći naslon za leđa (visina mu je 220 cm). Među nepokretnim stolicama svojim impozantnim izgledom i lijepom klesarskom obradom ističu se one u gradu Sokolu i u gradu Višegradu.
Najveća pokretna stolica je u Donjoj Bukovici, a najmanjih dimenzija su pet pokretnih stolica bez naslona iz Donje Bukovice.
Najljepše su obrađene pokretna stolica sa naslonom za leđa i ruke iz Kosora i pokretna stolica sa naslonom za leđa iz Donje Bukovice.
Na tri stolice su uklesani natpisi koji imaju svoji naučnu i umjetničku vrijednost. Pismo je bosanska epigrafska ćirilica, koja se naziva i bosančicom, a jezik je izvorni narodni.
Po svojim paleografskim, jezičkim i drugim osobinama, ovi natpisi imaju mnogo zajedničkoga sa natpisima na stećcima. U njima, kao i u natpisima na stećcima, nalazimo ista karakteristična slova i arhaične riječi, kao što su: A SE, SI, SIE i KAMI.
Natpis u Ošanićima spominje istorijske ličnosti, zbog čega ima i dokumentarnu vrijednost, a natpis iz Kosora je vrlo zanimljiv primjer narodne mudrosti i filozofije, jer govori o neumitnosti promjena u životu ljudi. Natpis iz Donje Bukovice uklesan je naknadno, vjerovatno u tursko doba, od strane Ivana Pavlovića, vlasteličića i državnog funkcionera u župi Neretvi.
Uz oblike i natpise, reljefi su važna odlika naših stolica. Četiri primjerka imaju raznovrsne reljefe.
To su mač, štit i sablja kao predstave oružja, štit, šljem, veo i čelenka kao elementi grba, zatim tu vidimo kraljevsku krunu sa ljiljanima na glavi ženske figure, a pojavljuju se i drugi simboli i dkorativni reljefni motivi – ljudska muška figura sa izdignutom rukom, zastava, krst, cikcak-vrpca, povijena lozica sa trolistovima i niz rozeta u kružnim vijencima.
Gotovo sve te motive nalazimo i na stećcima.
Među svim našim kamenim stolicama dominantnu poziciju zauzima velika pokretna stolica iz Donje Bukovice. Zbog njenih reljefnih motiva, posebno zbog ženske figure sa krunom i predstave grba sa stilizovanim ljiljanom, sasvim je opravdana pretpostavka da stolica pripada nekom od ženskih članova kraljevske porodice, najvjerovatnije kraljici Jeleni Gruboj.
Bukovica i okolina spadali su u takozvanu ‘Kraljevu zemlju’, zbog čega i ta okolnost ide u prilog pretpostavci o pripisivanju ove stolice kraljevskoj porodici. Sa ovoga aspekta važna jwe i stolica iznad nedalekog sela Kleka, koja se u narodu zove Banov, odnosno Kraljev sto. Vjerovatno je ta stolica pripadala banu Stjepanu II Kotromaniću, ali je još vjerovatnije da je pripadala banu Tvrtku ili kralju Tvrtku I, te da je kasnije prelazila u naslijeđe.
U XV v. je u tome kraju podignut utvrđeni grad Bokševac kao središte neretljanske teritorijalno-političke jedinice u ‘Kraljevoj zemlji’, koja je obuhvatala i Bukovicu.
Sve naše kamene stolice su pripadale visokoj vlasteli – članovima vladarske porodice, članovima moćne vlastelinske porodice Hranića Kosača i porodice Pavlovića. Samo u jednom slučaju stolice su bile u vlasništvu srednje vlastelinske porodice Dinjičića, odnosno Kovačevića (Vratar) i u nekoliko slučajeva hercegovaćke vlastele potčinjene Hranićima Kosačama (Ošanići, Jasenik, Brajčin Laz, Gornji Turani i Grab).
Oko dvije trećine ukupnog broja stolica nalazi se u utvrđenim gradovima.
Po narodnom predanju, a posebno po sačuvanim poveljama i arhivskim dokumentima iz Dubrovnika i Carigrada, po okolnosti da se najveći broj stolica nalazi u utvrđenim gradovima ili su vezane za njih, kao i po natpisima i reljefima na stolicama, analogno natpisima i reljefima na stećcima, sa dosta sigurnosti možemo reći da bosanskohercegovačke kamene stolice potječu iz druge polovine XIV i iz XV v., a da neki primjerci vrše svoju funkciju i u prvoj polovini XVI v.
U periodu razvijenog feudalizma u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim našim zemljama, jedan od vladarskih simbola bilo je prijestolje. U vršenju svojih funkcija vladari su se koristili svojim kamenim i drvenim prijestoljima na otvorenim prostorima i u dvorskim palačama.
Takvim se mogu smatrati Banov odnosno kraljev sto iznad Kleka i velika kamena stolica iz Donje Bukovice.
Po uzoru na vladare, i ostala vlastela je imala svoja prijestolja kao simbole svoje vlasti. Takav smisao imaju Sandaljeva stolica u Ključu i Hercegove stolice u Kosoru i Fojnici.
Prema pravnim običajima i normama feudalnog društva, vlastela je kao vladajuća društvena klasa imala vlast nad seljacima kao potčinjenom klasom. Svaki je vlastelin sudio kmetovima u svojoj nadležnosti za njihova djela. U vršenju te funkcije on se ponekada služio kamenom stolicom, zbog čega je sasvim opravdano da takve stolice nazivamo sudačkim ili sudijskim stolicama.
Stolice su, međutim, korištene i u drugim oblicima vršenja vlasti, na skupovima i zborovima, na stancima i državnim saborima, pa je opravdano da njihovu funkciju gledamo nešto šire, u smislu funkcije obavljanja feudalne vlasti uopšte.
Osim toga, naše su stolice služile i za osmatranje terena, kao i za bezbjedno odmaranje.
Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine su izraz i potreba politički i ekonomski osnažene vlastele. U njima se odražava težnja za manifestovanjem vlasti.
Izvor: Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine; Šefik Bešlagić (ANUBiH – Sarajevo, 1985.)