Slaveni su grupa indoeuropskih plemena povezana zajedničkim praslavenskim jezikom. Porijeklo imena nije poznato, a u historijskim izvorima ih susrećemo označene različitim imenima. Prvi puta se spominju u I stoljeću n. e. i to pod imenom Venedi ili Veneti, imenom koje nije slavenskog porijekla, a tako su ih vjerovatno nazivali Germani. U latinskim (rimskim) izvorima se kasnije navode kao Sclavini ili Sclavi, a u grčkim (bizantskim) kao Sklabenoi ili Sklabi.
Od kada se u većim masama naseljavaju uz rimske granice na Dunavu, postaju interesantniji rimskim piscima, pa ovi donose više svjedočanstava o Slavenima. Poznati su još i pod imenom Anti, no nije sigurno da li je to ime označavalo čiste Slavene sa druge strane Dnjestra, ili mješavinu Slavena i nekih drugih naroda. Šta god da bilo, Anti su oni koji su živjeli istočno od Dnjestra, a za one koji su živjeli zapadno od rijeke se koristi izričito termin Slaveni.
Porijeklo Slavena nije odgonetnuto. Postoji više teorija o tome odakle su oni došli na prostor Srednje Europe i iz kojih kulturnih zajednica su nastali. Prije seobe živjeli su na prostoru od Odre na zapadu do Dnjepra na istoku, te od Baltika na sjeveru do Karpata i Dunava na jugu. Moguće je da je zajednica slavenskih plemena nastala iz kultura koje su na tom prostoru postojale još u neolitsko doba, no tačnu etnogenezu Slavena je veoma teško utvrditi.
Izvori o Slavenima u prvih nekoliko stoljeća naše ere su prilično oskudni. Prvi ih spominju Plinije Stariji, Tacit i Ptolomej u I i II stoljeću (pod imenom Venedi), da bi se broj izvora vremenom povećavao kao su Slaveni dolazili u dodir sa rimskom civilizacijom. Kasnije ih spominju Jordanes, Prokopije, Pseudo-Cezarije, Mauricije, Masudi i drugi pisci ranog srednjeg vijeka. S ozbirom da pisani izvori nisu dovoljni za rekonstrukciju rane slavenske historije, od velike važnosti su arheološka ispitivanja, uporedna analiza slavenske filologije te proučavanje slavenske tradicije koja se zadržala kod današnjih slavenskih naroda.