Diplomatija

DIPLOMATSKA SLUŽBA

 

Diplomatska služba u srednjovjekovnoj bosanskoj državi predstavljala je važan segment vanjskopolitičke djelatnosti bosanskih vladara. Vanjskopolitička djelatnost bila je u nadležnosti bosanskog vladara, pa su na vladarevom dvoru vođeni diplomatski pregovori, zaključivani ugovori i tu se obavljao sav tehnički posao određene diplomatske misije. Vijesti o uređivanju međunarodnih odnosa putem utvrđenih diplomatskih formi su veoma stare. U ranom srednjem vijeku, u doba Velike seobe naroda, Bizantsko carstvo je, da bi se održalo i prošlo sa što manje štete, primjenjivalo diplomatska sredstva više i efikasnije nego sredstva oružja. Bizantija je pri tome išla putem bogate rimske tradicije, ali je također svoje diplomatske metode prilagođavala novom vremenu, novim prilikama i potrebama.

Takođeva i sami barbari su nastojali da putem poslanstanstva i pregovora postignu ono što se moglo postići bez upotrebe vojne sile. Brzo se i kod barbara usvajaju neke diplomatske forme, makar i u grubom obliku. Ostaviti što snažniji utisak snage i moći na drugu pregovaračku stranu je odavno, pa čak i kod barbara, važilo kao zlatno pravilo diplomatske vještine u međunarodnim pregovorima. Historija hunsko-bizantskih odnosa u Atilino doba dala je nekoliko takvih primjera.U hunsko-bizantskim odnosima postojalo je neko nepisano pravilo imuniteta poslanika koje je poštovao i hunski vladar. Nakon formiranja barbarskih država na Zapadu, odnosi između njih uređivali su se i pregovorima koji su se vodili putem opunomoćenih poslanika, a ne samo ratom i silom. Međunarodni ugovori su utvrđivani uzajamnim polaganjem zakletve, davanje taoca, darova, a ponekad sklapanjem ženidbenih veza.

U drugoj polovini VI i početkom VII stoljeća veliku opasnost za Bizantiju su predstavljali Avari. Oni su poslali svoje prvo poslanstvo na dvor cara Justinijana 557/8. godine. To poslanstvo je uspjelo da isposluje godišnji danak u novcu, a sa druge strane je obavezalo Avare na borbu protiv neprijatelja Carstva. U iznuđivanju poklona i visine danka Avari nisu imali mjere. Kagan je tražio slonove iz Konstantinopolisa, zlatnu sofu, pa kada su mu zahtjevi bili udovoljeni, vratio je slona i ostale poklone, a tražio povećanje danka sa 80 000 na 100 000 zlatnika. Zbog ovih zahtjeva je ponovo izbio rat 584. godine. Za vlade cara Foke povećan je danak sa 120 000 na 200 000 zlatnika i time je bizantski danak Avarima dostigao vrhunac.

U Bosni prve pouzdane pokazatelje o diplomatskoj aktivnosti bosanskih vladara imamo već za vrijeme bana Kulina. On je 29. augusta 1189. godine izdao povelju o slobodnoj trgovini Dubrovačnima. Također, diplomatska vještina bana Kulina je došla do izražaja nakon teških optužbi zetskog kneza Vukana papi Inocentu III, kada je ban optužen da ispovijeda „krivovjerje“ zajedno sa 10 000 Bošnjana. Dok su ban Kulin i ban Matej Ninoslav direktnim pregovorima uređivali svoje odnose sa drugim državama, od XIV stoljeća se situacija mijenja. Za vladavine banova Stjepana II i Tvrtka I Kotromanića, može se govoriti o samostalno postavljenim ciljevima državne politike. Snažan ekonomski razvoj doveo je Bosnu do širih trgovačkih veza sa bližim i daljim zemljama, što je zahtijevalo veću slobodu i samostalnost u vanjskopolitičkim i ekonomskim odnosima.

            U ostvarivanju ovih ciljeva bosanski vladari su se morali služiti i diplomatskim sredstvima. Veoma često je snaga oružja bila odlučujući faktor o kojem su zavisili i diplomatski pregovori. Takav je bio slučaj sa dalmatinskim gradovima Splitom, Trogirom i Šibenikom, koji su se tek nakon pritiska kralja Tvrtka I potčinili njegovoj vlasti. Od tada počinju da se javljaju i određenije forme u diplomatskim odnosima sa vanjskim svijetom, što je bez sumnje naučeno od Dubrovčana.

            Po uzrou na druge države, prije svega Dubrovačku i Mletačku republiku, bosanski vladari su veliku pažnju posvećivali diplomatskim aktivnostima, tako da je u XV stoljeću diplomatska služba u bosanskoj državi dostigla zavidan nivo. Među državnim službenicima ustalila se funkcija poslanika, kojima bosanski vladari više puta i duži niz godina povjeravaju diplomatske misije. Pod uticajem političkih prilika, a naročito zbog opasnosti od Osmanlija, polovinom XV stoljeća dolazi do intenziviranja diplomatskih aktivnosti u bosanskoj državi.

Ostavite vaš komentar