Krstjanin Radoslav (1443-1461): “I GRAD NE POTRIBUJE SLNCA NI MISECA”


I vidih nebo novo i zemlju novu, i zemlja prvaja prideta i mora nest k tomu.

I grad sveti Jerusolim vidih niz'hode s nebese, ot boga prigotovan, jako nevistica ukrašena mužu svojemu.

I slišah glas s’ nebese, glagoljušt: Se skinije božije s človiki, i veseli se s njim’, i ti ljudije jego budut, i sam bog s njim budet bog.

Isus Hrist otimet vsaku slzu ot očiju ih. Smrti ne budet k tomu, ni plača, ni v'plja, ni bolizni k tomu – prva mimo idut. . I reče mi sidje na pristoli: »Se nova s'tvoru vsa! I reče mi jako: »Sija slovesa virna i istova sut!

I reče mi: Bih az alpa i o(mega), načetak i kon'c. Az žežduštemu dam jemu ot vodi životnije tunje.

Pobiždajej naslidit sija i bude jemu bog i t’ budet mnije sin!

Strašivim že i nevirnim i skvrnim i ubicem i ljubodjejcem i idolatrom i vsim l'živim’, čest im u jezeri goruštim ognjem i župelom, ježe jest smrt vtoraja!

I pride in ot sedam anđel imuštih i sedam fijal’ isplnjenih sedam jazy’ poslidnjih, i besidova s mnoju, glagolje: »Gredi da ti pokažu agn'ču ženu!

I vede me na goru veliju, visokuju zilo, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusolim, s'hodešts” nebese.

I imušt slavu božiju i svitilo, i svitilo ježe jest podobno kameni dragomu, jako kameni jaspu i hrostalunu.

I imušt stijenu veliju i visoku i imušt vrata 12 i na vratih 12 anđel, i imena napisana jaže sut obima na desete kolinoma sinov Izdrailjev.

Ot istoka vrata troja, ot sivera vrata troja, ot juga vrata troja, ot zapada vrata troja.

I stājeni gradu imušti osnovanije dvanadesete, i na njih dvanadesete imenije obimanadesete apostoloma agnj'čima.

I glagolje s mnoju, imiješi mjeru trst zlatu da izmirit grad i vrata jego i stini jego.

I grad na četiri ugli stojit, dlgota jego jelikože i širota. I razmjeri i grad trstiju na stadij dvanadeseti tisušti: dlgota i širota i visota jego rav'n’ jest.

I razmiri stijenu jego 244 lak't iu miru človiču – ježe jest anđelska.

I s'zdanije stijeni jego as'p, i grad zlato čisto – podobno st'klu čistu.

Osnovanije stinijni gradu vsacim dragim kame nijem ukrašeno. Osnovanije prvoje as'p. I as'p Petar” skazajet. Sampir Pavla skazaje. Halkidon Andreja skazaje. Cetvrti izmar’ gadon Jovana jevanđelista skazaje.

Peti sardikos Jakova skazajet. Sesti s'r'di Filipa skazajet. Sedmi hrusolit Vrtolomia skazajet. Osmi vuril Tomu skazajet. Deveti tupaniz Matija skazajet. Deseti hrusopas Tadjeja skazajet. Jedan na deseti akint Simona Zilota skazaje. Dvanadesete amepust Matia skazajet.

I oboja na desete vrata – dvanadesete bisera. Jedina každo vrata budut ot jedinoga bisera. I put gradu zlato čisto – jako staklo čisto l'stešte se.

I crkve ne vidih tu – gospod bo bog vsedržitelj crki jemu jest agn'c.

I grad ne tribujet si'nca ni miseca da svitit v njem – slava božija prosvještajet i svitilnik jemu jest agn'c.

I pojdut jezici svijetom jego i cesarije zemlj'sci prinesut slavu i č'st svoju v nj.

I vrata jego ne imut zatvoriti se u dne. I u noći nest tama.

I prinesut slavu i č'st jezikom v nj.

I ne imat v'niti v nj vsak skvrnitelj i tvorej mrzosti i l'žu, n’ t'k'mo napisati v knjigah životnih agn'cih.

(Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi)