Dah vjeru i riječ našu gospocku vlasteličióem i vsim trgovoem dubrovačcim, njim’ i njih’ imaniju, izuzimajući kuću Paska Stipašinovića i Latinčića:
Da svobodno hode i trguju po našem rusagu i minuju u ini rusag, nam’ plaćajući prave carine, gdi je podobno – ke su bile za dobroga spomenutija, za strica mi, gospodina kralja Tvrtka, i za mene – ne bojeće se nijednoga hudoga, ni zavrtice, ni za jedan priuzam, ni za jedno pridužije.
I zapovidam našim slugam’: vojevodam’ i knezovom i inim vlasnikom našim, gdi bi se prigodio koji trgovac dubrovački u momu rusagu – da ih imaju sablusti i obarovati oda vsake zavr'tice i propratiti gdi je podobno.
I na to im dah taj naš otvoren list, pod našu srednju zakonitu pečat.
Pisano u gradu našem, u Jajcu…
Komentariši