nebra

Nebeski disk iz Nebre: Otkriće kao u pravoj detektivskoj priči

Gdje je pronađen najstariji astronomski prikaz neba? Prije samo nekoliko godina čak bi i stručnjaci nagađali da se radi o Indiji, Egiptu ili Mezopotamiji, ali moguće je da je odgovor: u Njemačkoj.

Takozvani nebeski disk iz Nebre ključno je otkriće za europsku prapovijest, povijest astronomije i za ranu povijest religije.

Okolnosti otkrića nalik su detektivskoj priči.

Nebra-fazeJednog lijepog ljetnog dana 1999. godine dvojica tragača opremljenih detektorima metala pretraživala su tumul na brdu Mittelberg (u blizini gradića Nebra, u pokrajini Saska-Anhalt u istočnom dijelu Njemačke) poznat od 1986. godine. Tako su ispod same površine tla, u gustoj šumi, otkrili disk za koji su isprva mislili da je poklopac kante. Kako su nastavili kopati, pronašli su mačeve s drškama ukrašenima zlatom. Samo nekoliko dana poslije, ilegalni su kopači prodali svoj nalaz posredniku iz Porajnja za 31 000 njemačkih maraka (oko 16 000 eura). On je nalaz uglačao čeličnom vunom, pritom teško oštetivši zlatnu oplatu, i prodao ga kolekcionaru za 200 000 njemačkih maraka (oko 102 000 eura).

Vijesti o otkriću došle su do službene arheologije u proljeće 2001. godine. Govorkalo se da je čitavo blago još uvijek na okupu i da se još uvijek nalazi u Njemačkoj, tako da su Ministarstvo kulture i Ministarstvo unutarnjih poslova Saske-Anhalt te regionalne vlasti zadužene za arheologiju poduzeli brze mjere kako bi došli do nalaza. Posljednji su vlasnici početkom 2002. godine izvijestili medije, vjerojatno nastojeći povećati vrijednost blaga, ali i zbog osobnih ambicija. Međutim, vlasti su uspjele odgoditi objavu vijesti, dok su istovremeno stupile u kontakt s ilegalnim prodavačima.

Kako bi se provjerila autentičnost nalaza i neometano obavila kupoprodaja, dogovoren je sastanak u Švicarskoj. Iako je mjesto sastanka promijenjeno u posljednji trenutak, švicarska je policija u dogovoru s njemačkim vlastima uspjela izvršiti uhićenje.

nebra-eksponatiNajstariji prikaz neba?
Mjesto otkrića nalazi se u prstenastom prostoru ograđenom bedemima na Mittelbergu. Disk i ostali dijelovi nalaza otkriveni su u kamenoj jami u podnožju bedema. Prema trenutnim saznanjima, radi se o svetištu ili opservatoriju, a vjerojatno o oboje.

Nalaz se uglavnom sastoji od samog diska, promjera 32 centimetra. Smatra se da se radi o najstarijem poznatom konkretnom prikazu neba u povijesti čovječanstva, što ukazuje na to da je prapovijesni čovjek posjedovao neočekivanu dubinu znanja iz astronomije.

Uz nebeski disk na istome su mjestu pronađena i dva brončana mača, dvije sjekire s pojačanim rubovima, dlijeto te dijelovi spiralnih narukvica. S obzirom na to da su “tragači za blagom” razorili mjesto otkrića, do danas nije otkriveno je li se radilo o spremištu ili grobu.

S obzirom na način izrade mačeva, predmeti su datirani oko 1600. g. pr. Kr. Podrijetlo bakra uspjelo se ograničiti na regiju Istočnih Alpa zbog karakterističnog izotopnog omjera kositra u bakru. Poznato je da postoje prapovijesni rudnici bakra u Tirolu (sjeverna Italija) i Salzburgu (Austrija).

Prema oštećenjima na disku može se zaključiti da je bio položen okomito u tlu, no nije bilo moguće utvrditi zašto je nedostajao luk na lijevoj strani.

Analiza je pokazala da je disk vjerojatno nekoliko puta izmijenjen tijekom nekoliko stoljeća uporabe:

Disk je u izvornom obliku prikazivao puni Mjesec (vjerojatno), polumjesec i 32 zvijezde (Faza I.); Nakon toga su dodana dva horizonta koja su prekrila ili premjestila dvije zvijezde (Faza II.); Ne može se sa sigurnošću utvrditi je li barka dodana prije horizonata, ali razlike u kvaliteti zlata čine vjerojatnom razliku u vremenu postavljanja (Faza III.); U fazi IV. perforiran je rub diska. ; Zakrivljeni horizont s lijeve strane bio je uklonjen prije zakapanja diska (Faza V.).
nebra-Fundort-LuftbildTumačenje nebeskog diska ; Disk prikazuje zvjezdano nebo. U središtu se nalaze Sunce i Mjesec ili pak puni Mjesec i polumjesec. Ako se puna kružna pločica zamisli kao Sunce, Mjesec upadljivo ima okrenutu pogrešnu stranu prema Suncu. Možda je takav raspored nastao iz estetskih razloga jer se na taj način Mjesec skladno savija duž ruba Nebeskog diska.

S druge strane, to podupire tvrdnju da puna kružna pločica predstavlja puni Mjesec – ako pretpostavimo da se nebeska barka nalazi na dnu, onda je polumjesec s desne strane ispravno vidljiv kao rastući polumjesec na zapadu, a ako okrenemo disk tako da je nebeska barka na vrhu, onda polumjesec s lijeve strane predstavlja padajući polumjesec na istoku.

Od izvorne 32 zvijezde, njih 28 postoji i danas, a dvije prekriva još uvijek postojeći luk na rubu. Upadljiva središnja grupa zvijezda obično se tumači kao Sedam sestara, odnosno Plejade. Ostale zvijezde nije se uspjelo povezati uz neko zviježđe. Iz tog je razloga najčešća hipoteza da su zvijezde tako raspoređene više-manje nasumično te da ne predstavljaju niti jedno zviježđe.

Međutim, ako napustimo poistovjećivanje s Plejadama, otvara se drugačija i vrlo zanimljiva mogućnost tumačenja. Sedam grupiranih zvijezda na Nebeskom disku mogao bi biti prikaz zvijezde Sjevernjače, zvijezde vodilje koja omogućuje orijentaciju na noćnom nebu. Istaknuti vijenac sastavljen od šest dodatnih točaka tada bi služio za privlačenje pažnje – slično kao što danas velika crvena točka na karti grada služi za privlačenje pažnje promatrača kako bi ukazala na njegov položaj.

Još jedan zanimljiv aspekt su lukovi smješteni s obje strane, dodani kasnije, kao što se može zaključiti zbog razlike u slitini zlata i činjenice da su dvije zvijezde prekrivene.
Kut bočnih lukova u odnosu na središte diska iznosi 82 stupnja. To odgovara točkama izlaska i zalaska Sunca tijekom ljetnog i zimskog suncostaja.

Međutim, ako za referentnu točku uzmemo središte pune kružne pločice koja predstavlja Mjesec ili Sunce, za luk na strani Sunca dobijemo kut od 109 stupnjeva, a za luk na strani Mjeseca kut od 66 stupnjeva. Ove brojke vrlo vjerojatno ukazuju na kutove između velikog, odnosno malog para Mjesečevih obratnica, piše nova-akropola.com