bošnjaci dolaze

Austro-ugarska uprava

Opis bitke na Monte Meletti, jedne od najve─çih bitaka Prvog svjetskog rata: “Die Bosniaken kommen”

Go. Conrad von H├Âtzendorf, ┼íef General┼ítaba oru┼żanih snaga, namjeravao je, sna┼żnim prodorom iz ju┼żnotirolskih planina u dolinu Venecije, dovesti do odluke na talijanskom rati┼ítu.

Ofanziva, planirana za prolje─çe 1916., odgo─Ĺena je novim naletom zime. Izuzetno sna┼żne snije┼żne padavine paralizirale su opskrbu trupa i gotovo onemogu─çile prijevoz va┼żne robe. Tek u maju su se armije ponovo pokrenule.

Pje┼íadijska regimenta br. 27, Pje┼íadijska regimenta br. 11 i Bosanskohercegova─Źka pje┼íadijska regimenta br. 2, u savezu s 11. pje┼íadijskom brigadom (obst. Brunfaut), dodjeljene 6. pje┼íadijskom divizionu iz Graza (fml. Sch├Ânburg-Hartenstein), bile su pot─Źinjene III korpusu (fml. Krautwald) koji je, kona─Źno, pripadao 3. armiji. Bosanskohrecegova─Źka pje┼íadijska regimenta br. 2 je, sa svoja tri bataljona, I., III i IV., do 29. maja 1916. slu┼żila kao diviziona rezerva i tek je 30. maja 1916. po┼íteno bila u akciji.

Tog je dana 1. ─Źeta I. bataljona “drugih” Bo┼ínjaka, sa svojim hptm. Bartom, o─Źistila jedan planinski greben sjeverno od Monte Taverlea, uprkos Zestokoj odbrambenoj vatri Talijana. U no─çi su dijelovi 11. ─Źete Chptm. Groschel) III. bo┼ínja─Źkog bataljona oteli Alpincima polo┼żaj na Monte Fiari.

Prodoru Bosanskohercegova─Źke pje┼íadijske regimente br. 2 i Pje┼íadijske regimente br. 76, Talijani su suprotstavili masivan otpor. Napredovanje Austrijanaca trebalo je zaustaviti svim sredstvima, osobito stalnim protunapadima. Me─Ĺutim, mjr. Glossner, grupni zapovjednik u borbama 1. i 2. juna 1916. u podru─Źju planinske kolibe Mandrielle i ugla uz carsku granicu, uni┼ítio je neprijateljske napore preciznim uputama.

Protivnik je stalno poku┼íavao opkoliti i uni┼ítiti nadiru─çe Bo┼ínjake, a Bo┼ínjacima je, pak, ─Źak i uz ─Źesto vrlo velike gubitke, uspijevalo zadr┼żati pozicije. Tu su Talijani ┼żrtvovali svoje najbolje vojnike, a ipak im nije bilo mogu─çe da uspiju.

Uve─Źer, 2. juna 1916., bataljoni Bosanskohercegova─Źke pje┼íadijske regimente br. 2, koji su vodili te┼íke borbe, bili su odijeljeni od jedinica 8. planinske brigade i odmar┼íirali u prostor Val die Campo Mulo.

U vrijeme kad su dijelovi Bosanskohercegova─Źke pje┼íadijske regimente br. 2 zauzimali Monte Fiara, odva┼żni ┼átajerci, i to IV. baon Pje┼íadijske regimente br. 27, s ne─Źuvenim poletom juri┼íali su na Monte Cimon. Prvi baon Pje┼íadijske regimente br. 11 je u tvrdoj borbi zauzeo Monte Baldo, a dijelovi Pje┼íadijske regimente br. 73 – ju┼żne susjedne vrhove. Tridesetog maja uve─Źer su Talijani, koji su se o─Źajni─Źki branili, odba─Źeni u dolinu Campo Mulo. Dijelovi 6. pje┼íadijskog diviziona pregazili su gornji dio doline i stajali pred masivom Monte Meletta.

Da se otvori put 11. armija, moralo se zauzeti pojedin─Źne vrhove poput Monte Meletta di Gallio (kota 1.674), Monte Castelgomberto (kota 1.778), Monte Meietta (trig. ta─Źka 1.824), Monte Miela (kota 1.788) i Monte Tondarecar (kota 1.668).

Pogled na ogromni glavni vrh, koji se izdizao na nekih 350 m i li─Źio tenkovskoj kupoli, te ─Źinjenica da padinne te planine mo┼że zasuti protivni─Źka artiljerija, ve─ç sad su dali naslutiti velike ┼żrtve.

Vrh ispred, Monte Meletta di Gallio, zauzet je 3. juna 1916. Vodstvo Pje┼íadijske regimente br. 27. koja je napredovala na ju┼żnom krilu 11. pie┼íadijske brigade, uo─Źilo je ogromne pote┼íko─çe koje je teren stvarao napada─Źima. Bez artiljerijske podr┼íke, napad koji bi obe─çavao uspjeh nije se mogao ni zamisliti. U to se vrijeme austrijska artiljerija nalazila s one strane dijela ceste koji su Talijani pri povla─Źenju eksplozivom uni┼ítili, kod brane Val Assa, Marljiv rad pionirskog odjeljenja i jedne radne grupe,

nakon relativno kratkog vremena omogu─çio je prijevoz topova i municije na preoptere─çenu cestu.

Napad je trebao uslijediti 5. juna 1916.

U me─Ĺuvremenu obavijeno izvi─Ĺanje potvrdilo je prve dojmove. Fml. Sch├Ânburg-Hartenstein se smatrao obaveznim poslati izvje┼ítaj sa zapa┼żanjem da u toku ─Źitave kampanje jo┼í nije nai┼íao na te┼że uvjete napada. Da, ─Źak su se pojavile sumnje u to da li je uop─çe mogu─ç uspon uz brdo iz Val Miele nao─Źigled skrivenog neprijatelja.

Petog juna 1916., prema naredbi brigadnog zapovjedni┼ítva 11. pje┼íadijske brigade (obst. Brunfaut), bataljoni II. 27. i IV. 27. krenuli su prema prostoru Monte Meletta – Monte Castelgomberto, a III. 27. – ju┼żnije odatle. Tre─çi bataljon Bosanskohercehova─Źke pje┼íadijske regimente br. 2 imao je zadatak u stopu slijediti IV. 27. Bataljoni I. bh. 2 i IV. Bh. 2, koji su se tek nedavno bili vratili u svoje regimente, trebali su kao brigadna rezerva i─çi preko alpske kolibe Slaupeur. Zadatak baterija 6. artiljerijske brigade i tri mosera od 30.5 cm bio je da protivnika dr┼że prikovanog i poma┼żu napad.

Napada─Źki pokret je sporo napredovao. Zestoka neprijateljska odbrambena vatra s dobro zaklonjenih pje┼íadijskih polo┼żaja, kao i izuzetno sna┼żna mitraljeska vatra s odli─Źno izgradenih pomo─çnih objekata, ve─ç su u po─Źetnoj fazi zahtijevali velike ┼żrtve. Lt. Hresovec poveo je pola 10. Cete (III. Bh. 2) ka glavnom vrhu. Lt. Ne─Źasek sa svojim vodom iz istog bataljona kretao je ka istom cilju. Kao i ta dva mlada leutnanta, tako je i jedan broj njihovih Bo┼ínjaka pritom zadobio rane. Jo┼í i prije nego ┼íto su do┼íli do juri┼íne udaljenosti, borbena snaga im je bila vrlo smanjena.

I Ecker, s nekih 100 Bo┼ínjaka “dvojki” iz Ill. bataljona, bio je pod naj┼że┼í─çom neprijateljskom vatrom. S vrha (1.559) su se, uz najve─çe napore, dovukli na Monte Melettu (kota 1.824). Oko 350 m ispred neprijateljskih, rovova jedan pje┼íadijski metak okrznu glavu It. Eckera. Ljudi su mu propisno zamotali ranu i on ih povede dalje. Otpuzili su naprijed i tu ostali. A kad se spustio sumrak, odjeknuo je poru─Źnikov uzvik: “Bo┼ínjaci, junaci, za mnom!”. Jumuo je, a iza njega njegovi vjerni Bo┼ínjaci. Odmah tu su bili rovovi… Alpinci… cijevi pu┼íaka… vatra. Udar na udar… dahtanje… stenjanje… vika… ni┼íta osim neprijatelja… samo neprijatelji… Hrabri sinovi Bosne, zajedno sa svojim leutnantom, poko┼íeni su do posljednjeg ─Źovjeka. Vodovi koji su slijedili nalazili su se u koncentriranoj vatri Alpinaca i nisu mogli dalje prodrijeti, bili su predaleko, a i borbena snaga im je ve─ç bila oslabljena velikim gubicima. Spustila se tama i djelomi─Źno prikrivala povla─Źenje. Nosa─Źi ranjenika (sanitarci) ─Źitavu no─ç imali su posla. Mjesto za pomo─ç (previjali┼íte) dobivalo je tu┼żna poja─Źanja.

Jo┼í u toku no─çi je jedan bataljon Pje┼íadijske regimente br. 27, bolje re─Źeno ono malo boraca koji su od njega preostali, povu─Źen i zamijenjen bataljonima I. Bh. 2 i IV. Bh. 2.

Premda se ve─ç duboko za┼ílo u prolje─çe, vrijeme je ostalo ki┼íovito i svje┼że. Magle su se stalno spu┼ítale i prisiljavale na smanjenje aktivnosti. ┼áestog juna 1916. gusta magla le┼żala je u planinama. Nastavak napada morao je izostati. Jedino je pucala talijanska artiljerija.

Svanuo je 7. juni. Dan koji je za mnoge oficire i vojnike trebao biti posljednji.

Direktive su glasile:

Napasti na lijevom krilu Pj.r.. 27 Monte Castelgomberto (kota 1.778) kao i sedlo izmedu njega i Monte Melerta (kota 1.824) te ─Źvrsto zatvoriti talijanski klanac. Bh. pj.r. 2 treba u sredini provesti direktan napad na Monte Moletlu (kola 1.824). Pj.c. 11 treba na desnom krilu dr┼żati grebene s obje strane kole 1.732. Grupiranje Bosanskohercegova─Źke pje┼íadijske regimente br. 2 za napad: Desna ju┼żna juri┼ína grupa: obstl. Stefan Dui─ç sa III. Bh. 2 (─Źete 9 do 12), polubataljonom IV. Bh. 2 (13. i 16. ─Źeta) i mg. odj. III. na rebro stijene, cca 700 m jugozupadno od Monte Meletta (kota 1.824). Lijeva sjevema juri┼ína grupa: mjr. Adalbert v. Glossner sa I. Bh. 2 (cete 1 do 4) i mg. odj. kod alpske kolibe Slapeur.

Napad obiju grupa bio je upravljen na glavni vrh Monte Meletta (kota 1.824). Po zauzimanju vrha, Glossnerova grupa odmah je trebala udariti prema istoku, ka Monte Mieli (kota 1.788), dok je Dui─çeva grupa, nasuprot tome, trebala razbiti neprijateljske rovove du┼ż linije planinskog grebena.

Artiljerija 6. poljske artiljerijske brigade se od 10 sati prije podne trebala uklju─Źiti i po─Źeti s djelotvornim pucanjem u trajanju punog sahata. Potom je trebalo uslijediti: petminutna zaprje─Źna vatra – petminutna pauza – opet petminutna zaprje─Źna vatra. (Koliko sitan tro┼íak u odnosu na talijanske napore!) Pje┼íadija je trebala napredovati pod okriljem “djelotvornog pucanja” i odmah po zavr┼íetku druge zaprje─Źne vatre zapo─Źeti juri┼í. Zbor juri┼íne grupe obstlt. Dui─ça (9., 10. i 12. ─Źeta te jedan mg. vod) pod zapovjedni┼ítvom hptm. Glogovca, trebao je uslijediti kod kamene terase, nekih 400 m od neprijateljskog polo┼żaja. Odmah iza toga je trebalo staviti u pripravnost rezervnu jedinicu pod zapovjedni┼ítvom hptm. Groschela (11. ─Źeta). Vodovi It. Strohrigla i lt. Sinkoveca su trebali krenuti prema platou isto─Źno od te terase, s ciljem da se suzbiju neprijateljski pomo─çni objekti. Zbor 13. ─Źete, pod zapovjedni┼ítvom oblt. Bo┼ínjakovi─ça, i 14. ─Źete, pod zapovjedni┼ítvom oblt. Schreinera, zbog podr┼íke prednjoj grupi iza spomenute kamene terase, trebao se provesti tek po njenom osloba─Ĺanju. Postrojavanje juri┼íne grupe mjr. v. Glossnera (2., 3. i 4. ─Źeta, kao i jedan mg. vod) trebalo je uslijediti sjevemo od Dui─çeve grupe, kao prva linija. Iza sredine su, kao bataljonska rezerva, bili predvideni 1. ─Źeta i jedan mg. vod (hptm. Barta i lt. Tautscher).

Artiljerija je po─Źela s raspucavanjem. Magla se spustila. Ve─ç je gotovo 10 sati izutra. Djelotvomo pucanje moralo je biti obustavljeno jo┼í prije nego ┼íto je i po─Źelo jer nije bilo ni najmanje posmatra─Źke mogu─çnosti. Ali, ta─Źno u 10 sati po─Źeo je pokret Bo┼ínjaka. Neprijateljski mitraljezi, ve─ç u┼ítimane daljine, po─Źeli su pucati u gustinu magle. Gubici su bili mali. Povremeno kidanje magle je fnr. Sigluber koristio sa svoja dva mitraljeza i zasuo kratkim rafalima uo─Źljive neprijateljske polo┼żaje. Borbena linija grupe mjr. Glossnera privukla se na nekih 250 do 300 m od neprijatelja. I grupa obstit. Dui─ça, odnosno juri┼íni eskadron, pod vje┼ítim vodstvom njegovog hotm. Glogovca, kori┼ítenjem zaklona i gotovo bez gubitaka, do┼íla je do kamene terase i na┼íla se u gustoj magli na oko 400 m ispred neprijateljskog polo┼żaja. Oko 12 sati je napredovanje obustavljeno i bataljoni obavje┼íteni da ─çe vlastita artiljerija ponovo nastaviti sa aktivno┼í─çu tek po nastupu “vidljivog vremena. Objavljivanje ta─Źnog trenutka pravovremeno ─çe uslijediti.

U to vrijeme je u podru─Źje juri┼íne Dui─çeve grupe nai┼íla brigadna rezerva, mjr. Payer s polubataljonom IV. Bh. 2 (14. i 15. ─Źeta pod komandom oblt. Schreinera i oblt. Ah─Źi─ça) te mg. odjeljenje IV. (oblt. Neumann). Po┼íto je obstit. Dui─ç odmah po upadu u neprijateljske rovove o─Źekivao jake protunapade, ┼żelio je imati rezervu u blizini. Mjr. Payer ses rezervom postrojio iza druge polovice IV. bataljona (obit. Bo┼ínjakovi─ç).

Sad su se nalazili, gotovo nezaklonjeni, na padinama i terasama Monte Melette. Neki ve─ç u uzbu─Ĺenju nadolaze─çe bitke, drugi opu┼íteni u prepu┼ítanju sudbini muslimana, ─Źekali su naredbe. Adutanti su se skupljali oko svojih voda. Momci su o─Źekivali da ─çe u ovoj magli biti povedeni na prepad. Ali, teren je za to bio prete┼żak, a i Talijani, ve─ç odavno upozoreni na namjeru Austrijanaca, u najve─çoj napetosti o─Źekivali su napad Bo┼ínjaka kojih su se bojali.

Iz najisturenijih ─Źeta otposlane su tajne patrole. Ostaviv┼íi sve ┼íto im nije trebalo, be┼íumno, poput ma─Źaka, otklizale su i u trenutku ih je progutalo mlije─Źno svjetlo. Iznenadno dizanje magle bi za njih zna─Źilo sigumu smrt jer bi postali pokretnom metom. Oni su to znali.

Po─Źelo je ─Źekanje koje je ubijalo ┼żivce. Hptm. Glogovac, koji je predhodnih dana sam izvidio teren i kroz izvje┼ítaje patrola, potvrdio svoja zapa┼żanja, znao je pote┼íko─çe, znao i polo┼żaj neprijateljskih rovova i pred njima postavljenih prepreka i naslu─çivao mg. polo┼żaje, eksplozivom izbu┼íene u stijeni. Znao je i da ─çe smrt po┼żnjeti jezivu ┼żetvu u njihovim redovima. Kao i on, to su znali svi; vode i vodeni.

Iznenada su se za─Źuli pucnji s vrha, a pridodalo im se ┼ítektanje talijanskih mitraljeza. A i tamo, u sektoru Glossnerove juri┼íne grupe, poja─Źava se vatra. Nervoza protivnika mu daje naslutiti napad. Je li otkrivena koja izvidnica? Buka borbe polahko opada i vra─ça se varljiva ti┼íina. Izvidnice su se vratile. Dojave su im u cjelini kazivale da su svi polo┼żaji Alpinaca zauzeti punom snagom.

Ve─ç sahatima su momci le┼żali na terenu i zurili u gustu maglu. Ve─çina je svoje zalihe hrane ve─ç pojela, ne sa─Źekav┼íi nare─Ĺenje za to. Iza dlanova su tinjale vla┼żne cigare.

Oko ┼íest sati popodne su fml. knez Sch├Ânburg-Hartenstein i obstlt. Duit telefonom popri─Źali o situaciji. Ve─ç se do┼ílo dotle da se odredi vrijeme za zauzimanje no─çnih polo┼żaja. Kad su izdane prve naredbe za povla─Źenje njegovih trupa u rezervni polo┼żaj, magla se digla! Napad je krenuo dalje.

U 6,30 sati je artiljerija po─Źela s djelotvornim pucanjem. Granate su redovno tukle po talijanskom polo┼żaju. Oblaci od eksplozija ostajali su na vrhu i planinskom grebenu. Pod za┼ítitom vlastite vatre, hrabri Bo┼ínjaci napredovali su uz napor. Stalno su ih zasipali Alpinci, a i s bokova – mitraljeski plotuni. Na kraju, i jedna vlastita haubica stalno je pogadala prekratko. Negodovanje je prekipjelo kad se jedna takva granata usjekla u vod It. Strohrigla, koji je bio odmakao naprijed. Bilo je mrtvih i ranjenih Strohrigla su priveli i on je ostao uz svoje ljude. Po┼íto se nije moglo utvrditi koja to haubica krivo puca, zamoljeno je da se vatra iz svih te┼íkih haubica prebaci iza neprijateljskih polo┼żaja.

I napada─Źka linija 12. ─Źete (III. bh. 2) se s mukom dalje kretala kad su joj iz pozadine pje┼íadijski hici udarili u neposrednu blizinu. Jedinice Pj.r. 11, koje su le┼żale na vrhu (kota 1.732) pomogle su napredovanje III. baon s pje┼íadijskom i mg. vatrom. Po┼íto je udaljenost od njih do protivnika iznosila nekih 1.400 m, a It. Sinkovec sa svojim isturenim vodom do┼íao na oko 300 m od neprijateljske linije, hici su manje pogadali dobro zaklonjene Talijane, a mnogo vi┼íe vlastite vojnike, o─Źajne i bijesne. Jedan lak┼íi ranjenik, koliko su ga god noge nosile, odnio je nazad izvje┼ítaj. Ali, pro┼ílo je 20 minuta dok vatrena “podr┼íka” nije obustavljena. Medu ranjenima bio je i It. Sinkovec.

I pored pucanja po neprijateljskim rovovima, koje je trajalo ve─ç neko vrijeme, hptm. Glogovac je ustanovio da su sva ─Źetiri talijanska mitraljeza koja su se nalazila nasuprot njemu, bila netaknuta. U 7,20 sati je to dojavio zapovjedniku juri┼íne grupe obstlt. Dui─çu, s molbom da se djelotvorna vatra nastavi do osam sati. Prije juri┼ía samo je trebala uslijediti zaprje─Źna vatra u trajanju od pet minuta.

Vojnici su jo┼í le┼żali izlo┼żeni neprijateljskoj odbrambenoj vatri, koja je dolazila frontalno is boka. Dok su puzili naprijed, oko u┼íiju su im letjeli iskopani buseni trave, a tanad se odbijala i zujila im iznad samih tijela. Potpuno ispru┼żeni, pritisnuti uz negostoljubljivo tlo, koriste─çi svaku blagu udubinu, kretali su se naprijed. Talijanska artiljerija sna┼żno je udarala napada─Źku liniju. Tijela su letjela u zrak, osaka─çena i raskomadana. Ubrzanog pulsa, dah─çu─çi, ljudi napreduju, ┼żude─çi za borbom, o─Źiju ispunjenih mr┼żnjom. Iznad njihovih glava, rafali vlastitih mitraljeza gadaju neprijatelja natjeravaju─çi ga u zaklon. Vode i njihovi momci izlo┼żeni su rikanju granata i kricima bijesa i bola. Mnogi ve─ç le┼że nepomi─Źni. Gubici su veliki. Ali, oni su jo┼í tu; Bo┼ínjaci.

Osam sati i pet minuta. Hptm. Glogovac kre─çe s ─Źetama III. bataljona u juri┼í.

U 8,15 sati slijedi juri┼ína grupa mjr. Glossnera. Sporo se napreduje na strmom obronku bez zaklona. Juri┼í nije mogu─ç. Pod rijetkom travom je stijena. Stopala ne nalaze ─Źvrsto upori┼íte. To odzima posljednju snagu. Sve suvi┼íno je ve─ç odba─Źeno. U rukama su im samo bode┼żi i pu┼íke. Iscrpljena tijela stalno tra┼że predah. ┼Żestoka vatra s platoa Gallio ide u njihov desni bok. U leda im udaraju granate s Monte val Belle i Col del Rossa. A oni, kao da su gonjeni, uprkos smrti i paklu, idu sve bli┼że Monte Meletti.

Osam sati i 25 minuta, uve─Źer. Sjevemoja juri┼ínoj grupi mjr. Glossnera, I. Bh. 2, nije ni┼íta bolje. Bore se hrabro┼í─çu o─Źajnika, ostaju le┼żati iscrpljeni i – ustrajavaju. A svaka im minuta pove─çava gubitke i slabi borbenu snagu. Njima s lijeva, kao desno krilo Pje┼íadijske regimente 27, su i drugovi iz II. bataljona 27, kojima zapovijeda oblt. Schwartzom. I oni podnose vatru.

Hptm. Barta sa svojom 1. ─Źetom, dotad bataljonska rezerva, time iza ostalih ─Źeta, uo─Źava posljednju priliku. “Naprijed, momci, za mnom!”, i ve─ç ┼żuri uzbrdo, poguren, na skoro sve ─Źetiri; tik za njim njegova ─Źeta. One ve─ç klonule, iscrpljene i koji su le┼żali pod ┼żestokom pje┼íadijskom i mg, vatrom povla─Źi za sobom polet juri┼ínika. Jo┼í jednom se uspravljaju na noge, ska─Źu. Iznenada, s lijeve strane, u Talijane udaraju mg. rafali. Jedan mitaraljez iz 27. poma┼że kad je najpotrebnije. A sad brzo u prodor… kroz prepreke… nasuprot lete ru─Źne granate… detoniraju… naprijed je hauptmann… nestaje u rovu… ruke ga grabe… ali, ve─ç su tamo, bacaju se na neprijatelja i bijesne s golim o┼ítricama. U tom trenutku jedan neprijateljski mitraljez mijenja smijer… kosi po mjestu prodora u nadolaze─çu plimu. To je trenutak Huse ┼ákori─ça. Poput zmije klizi ispod prepreke, ska─Źe, baca se na alpince… udara… jo┼í jednom… i jo┼í jednom. Mitraljez ┼íuti. Uzmi─Źu. Dignute ruke… deset, dvadeset i vi┼íe… Bo┼ínjaci opijeni pobjedom kre─çu za bjeguncima, ska─Źu… bacaju se… ─îu─Źe i jure du┼ż rova koji vodi ka trigonometru Monte Meletta.

Potpuno iscrpljene ─Źete III i IV. bataljona le┼że ni 40 m od rovova neprijateljskog visinskog polo┼żaja. I tu gubici rastu iz minute u minutu, a i tu polubataljon rezervne grupe navaljuje. Pro┼íav┼íi pored iznemoglih, ljudi napreduju iza svog mjr. Payera. I opet neki od najhrabrijih padaju od neprijateljske bo─Źne vatre. Obstit. Dui─ç sad uo─Źava odlu─Źuju─çi trenutak!!! “Brzo, truba─Źu, sviraj juris, sviraj ┼íto mo┼że┼í!”, i truba─Ź svira juri┼í, juri┼í, juris! Signal prihva─ça i truba─Ź koji je sasvim naprijed i na noge ska─Źu iscrpljeni Bo┼ínjaci. Sa stostrukom vikom “hura”, s odu┼íevljenjem i posljednjom snagom, ska─Źu na noge koje, mrze, udaraju… bodu… dave… ┼żestoko se hvataju. Dah─çu… stenju… ubijaju… kotrljaju se niz padinu i ko─Źe… najbje┼ínjoj borbi prsa u prsa. Jedva da su uo─Źili dolazak svoje bra─çe iz I. bataljona. Talijani bacaju rezerve u borbu. Dolaze─çi u gomilama preko sjeverozapadnog obronka, dojurili su i potiskuju na┼íe momke, koji su ve─ç sami posljednja rezerva. Snaga malaksaje. Ve─çina oficira je pala ili te┼íko ranjena. Situacija se ─Źini bezizglednom. Jo┼í se bore u ljutnji, kao da su izvan sebe i bijesne medu neprijateljima. Ali, nadmo─ç Talijana raste iz trenutka u trenutak.

Tamo? Jedan povik iz ubijaju─çe mase, jo┼í jedan, i sad se mo┼że razumjeti: “Evo i na┼í oberstleutnant je ovdje”. Nada im se rasplamsava u srcima, snage im iznenada ponovo rastu, hiljadustruko. Njihov oberstleutnant je u naj┼że┼í─çoj tu─Źnjavi. Taj ponos, ta radost, to divljanje… njihov oberstleutnant medu njima! Poput prirodne, elementare sile, Bo┼ínjaci kao da su sad izvan sebe. Izbacili su alpince iz njihovog polo┼żaja. Bez pardona, bez milosti. Osam sati i 45 minuta, uve─Źer. Monte Meletta je osvojena na juri┼í.

Jo┼í za vrijeme zamiru─çe borbe izbliza, zapovjednici bataljona li─Źno su se trudili da formiraju odjeljenja u pomije┼íanoj masi. Mogli su se o─Źekivati sna┼żni protuudari Talijana. Ra┼í─Źi┼í─çavaju─çi, neobuzdano i jezovito, okolo sebe, me─Ĺu neprijateljima koji su izmicali, na┼íi hrabri momci gotovo da i nisu bili dostupni bilo kakvom drugom naredanju u toj zbrci bitke. Mnogi oficiri su pali i javljao se problem. Ali, opet su se dokazali obi─Źni vojnici, feldwebeli, korporali, gefreite i infanteristi. Za kratko vrijeme po┼ílo im je za rukom da skupe ljude i od njih na─Źine nove borbene jedinice.

Ljudi pionirskog odjeljenja It. Kav─Źi─ça su za to vrijeme izvla─Źili i rezali “je┼żeve” iz djelomi─Źno rastrganih prepreka, bacili se na drugu, novu stranu odbrane, upleli nove zamke, zaka─Źili rovove i poku┼íali svim raspolo┼żivim sredstvima, i to ┼íto je br┼że bilo mogu─çe, liniju tehni─Źki oja─Źati.

Pregrupiranje, odnosno novoformiranje trupa nije uslijedilo prerano niti provedena dodjela mg. vodova. Ve─ç su se ┼żurnim mar┼íem pribli┼żavale tri ─Źete, na nekih 250 m ju┼żno od trigonometra, i jo┼í dvije na ju┼żnoj padini Monte Melette, zapadno od vrha. Dio odba─Źenih, smjelih Alpinaca bio se ukopao u rovovima planinskog grebena koji se pru┼żao jugozapadno.

Prvi energi─Źni protunapadi su ve─ç po─Źeli. Ali, Bo┼ínjaci su se zagri┼żeno borili. Dodu┼íe, nekim manjim grupama Talijana je uspjelo do─çi do rovova, ali unutar nisu u┼íli. Uz velike gubitke, kona─Źno su se opet morali povu─çi. Ali, gubici i medu Bo┼ínjacima bili su zastra┼íuju─çe visoki. Medu mnogim svojim mrtvim momcima po─Źivao je i major. Payer.

Deset sati i 30 minuta, uve─Źer. Prvi bataljon, pod zapovjedni┼ítvom mjr. Glossnera sad se pru┼żao od sedla izmedu Monte Castelgomberto i Monte Meletta do na oko 250 m sjeverozapadno od Monte Meletta (kota 1.824). Na njega su se nadovezali bataljoni III i IV., pod komandom obstlt. Dui─ça, do stjenovitog vrha isto─Źno od kote 1.559. Na toj su se liniji, koliko je to bilo mogu─çe, polo┼żaji pobolj┼íavali i stvarale sektorske rezerve. Jo┼í je po no─çi It. Cernoch preuzeo 2. grupu. Prvu grupu vodio je hptm. Barta. Na trigonometru su se nalazili hptm. Groschel i mg. vod It. Kunza. Desno odatle su se ukopali hptm. Glogovac i obit. Schreiner, te ugnijezdio mg. vodlLt. Hocevara. Tako su Bo┼ínjaci “Dvojke” ─Źekali u olujnoj, mrkloj no─çi nove protunapade Alpinaca. Jedno talijansko mg. odjeljenje poku┼íalo je zaobi─çi desni bok, ali je poku┼íaj propao u vatri mg. odjeljenja IV. oblt. Neumanna. Rano 8. juna 1916., Alpinci su jo┼í jednom nai┼íli. Ali, opet uzalud. I jedan napad ru─Źnim granatama na trigonometar 1.824 je za protivnika ostao bezuspje┼ían.

U popodnevnim satima Talijani su povukli svoje glavne snages najbli┼żih polo┼żaja, a na pomo─çnim objektima ostavili samo slabija odjeljenja. Jedan rov koji se nalazio na ju┼żnom kraju Monte Melette kojeg je neprijatelj jo┼í uvijek dr┼żao, u ve─Źernjim satima je o─Źi┼í─çen i zauzela ga je jedna polu─Źeta. Jedan bataljon Pje┼íadijske regimente br. 27. koji se nadovezivao na lijevom krilu, vje┼íto izvedenim opkoljavanjem nakon kratke neprijateljske protuvatre, zauzeo je Monte Castelgomberto.

U po─Źetku je planinski nastavak napada u smjeru Foza morao izostati. Gubici 6. pje┼íadijskog diviziona bili su veliki. Ve─çina je bila sa popisa u 11. brigadi, a posebno u Bosanskohercegova─Źkoj pje┼íadijskoj regimenti br. 2. Nasuprot tome, protivnik se brzo oporavljao. Doveo je nove rezerve. Sad je trebalo ra─Źunati s protunapadima velikih razmjera. Dodu┼íe, 6. pje┼íadijski divizion je dobio kao poja─Źanje tri polubataljona 43. strelja─Źke brigade, ali ┼íta je to zna─Źilo protiv nagomilavanja snage i sile Talijana?

Posebna te┼íko─ça ove za Bosanskohercegova─Źku regimentu br. 2 tako poznate, ali i krvave bitke proizlazila je iz obostranih gubitaka. Zapa┼żena je, izme─Ĺu ostalih, dojava o zarobljavanju 58 Alpinaca pri upadu hptm. Barte na neprijateljski polo┼żaj. Na listi uspjeha Regimente, uz zaplijenjena ─Źetiri mitraljeza i 1.350 pu┼íaka, stoji i 58 zarobljenih. To zna─Źi da od tog trenutka vi┼íe nije bilo zarobljenih. I slijede─çi slu─Źajevi imali su jezivo djelovanje. Tako je premje┼ítanjem vatre iz haubica iza neprijateljske linije potpuno uni┼íteno jedno zborno mjesto Talijana. Nekih 400 protivnika izgubilo je ┼żivot od jedne haubice koja je prethodno stalno prekratko gadala.

Razmjere te┼íkih gubitaka postale su o─Źigledne dok su sanitarne patrole ─Źitavu no─ç pretra┼żivale bojno polje sa ranjenicima i donosile svoj tu┼żni teret na mjesto za pomo─ç (previjali┼íta). I kona─Źno, kad je “naredbama za pospremanje” sakupljeno mnogo, mnogo osaka─çenih mrtvaca, prijatelja i neprijatelja, i poleglo ih se u unaprijed pripremljene skupne grobove.

Tako i danas le┼że pokopani u podno┼żju ┼żrtvene planine.

Major Karl Payer, oberleutnant Thomas Schuschnig, leutnant Stanislaus Ecker, f├Ąhnrich Julius Palme, f├Ąhnrich Ludwig Kupka, kadetten-aspirant August Weissenstein i s njima 202 hrabra Bo┼ínjaka.

Vjerni svojoj zakletvi.

Poštovanje pripada i hrabrim braniocima planine kojima je ona postala sudbinom.

Pedesetjedan oficir i 1.182 vojnika iz talijanskih regimenti 1. i 5. I oni vjerni svojoj zakletvi.

Posebnu pohvalu i posebno priznjanje treba odati i vojnicima. Onima koji su prerasli sebe u neustrašivom jurišu, kao i u opreznom postupanju,

Cak i u ispunjavanju zadataka koji su daleko premašivali njihove normalne mogućnosti.

Ko je ikad mogao i pomisliti da korp. Josef Klein mo┼że povesti protunapad? A ipak je bilo tako. Prvo je sa 16. ─Źetom (IV. Bh. 2), uz svog bataljonskog zapovjednika mjr. Payera, na juri┼í osvojio neprijateljski polo┼żaj lijevo od kote. Medutim, kad je po─Źeo ┼Żestoki protunapad Talijana, gore je postalo kriti─Źno. Ljudstvo, jo┼í totalno iscrplieno, po─Źelo je uzmicati i nije vi┼íe bilo oficira koji bi to mogli sprije─Źiti. S neustra┼íivo┼í─çu i odlu─Źno┼í─çu bez presedana, pojurio je prema onima koji su uzmicali i uspjelo mu je zaustaviti ih. Ali, ne samo to. Ne! Stao ih je poticati. Stavio im se na ─Źelo i poveo ih u protunapad. Nakon odbijenog protunapada Alpinaca, koji se kona─Źno zavr┼íilo u krvavoj borbi prsa u prsa, Bo┼ínjaci su se jo┼í dugo odupirali. Cak i jo┼í dok su neki od njih odnosili na previjali┼íte svog onesvije┼ítenog korporala, koji je ┼żestoko krvavio iz rane na glavi.

I pje┼íadinac Serif Miljkovi─ç, 19-godi┼ínjak iz Kladu┼íe, kotar Cazin, Bosna, mali kavgad┼żija iz 15. ─Źete IV. bh. 2, imao je velik dan. Na o─Źi fw. Hasana Medi─ça i san. zgf. Mile Dragi─Źevi─ça, mladi─ç je sko─Źio, pun borbenog bijesa i bez naredbe, samo iz ljutnje i mr┼żnje, u cik-cak skokovima uz strmi obronak, na jedan dobro zaklonjen protivni─Źki mitraljez, koji je neprekidno izlijevao svoju smrtonosnu vatru po vlastitoj napada─Źkoj liniji. Fw. Medi─ç, koji je tek sad postao svjestan ludog ─Źina i shvatio Serifovu namjeru, nije mu davao nikakvu ┼íansu. Zivot mu nije vrijedio pola nov─Źi─ça. Ali, Allah je umije┼íao svoju volju. Serif se provukao ispod posljednje ┼żi─Źane prepreke, krenuo jo┼í malo ulijevo i sko─Źio na posadu s leda. Pun bijesa, sa samim bode┼żom, sredio je Talijane. Zatim je izvadio oru┼żje iz postolja i jurnio sa svojim plijenom, s pokli─Źem na usnama i uz ki┼íu metaka, do svoje bra─çe. Pritom se vi┼íe klizao nego ┼íto je tr─Źao niz strmu, glatku padinu. Nepovrijeden se vratio svojima. Kasnije, po isteku borbe, hrabri ┼áerif potra┼żio je svog oberstleutnanta i pred noge mu polo┼żio plijen.

Ve─ç u prvom napadu je pao obit. Schusching, zapovjednik 9. ─Źete (III. Bh. 2), a i lt. Strohrigl je vra─çen ranjen. Jo┼í tokom ogor─Źene borbe prsa u prsa, zapovjedni┼ítvo Cetom je preuzeo stbfw. Omer Hasanba┼íi─ç i po┼ílo im je za rukom izbaciti protivnika sa polo┼żaja.

Slijede─çeg dana, oko jedan sahat izutra, 28-godi┼ínji podoficir iz Banje Luke je na vlastitu inicijativu poveo svoju ─Źetu usuret ┼żumo nadolaze─çim talijanskim poja─Źanjima. U saradnji sa svojim odlu─Źnim zapovjednicima vodova, korporalima Alagom Bagi─çem i Miloranom Radivoj─çem, kao i izuzetno smionim gefr. Vu─Źenom Do┼íanovi─çem, 9. ─Źeti uspjelo je potisnuti alpince odva┼żnim, iznenadnim juri┼íom i time sprije─Źiti prijete─çe opkoljavanje vlastitog desnog krila.

Bio je to borbeni ─Źin koji je svojom hladnokrvno┼í─çu i promi┼íljeno┼í─çu znatno nadilazio horizont podoficirske naobrazbe.

Poseban slu─Źaj neustra┼íivosti je inf. Camil Rejs, iz 15. ─Źete (IV. Bh. 2). Dodjeljen tek iza 5., linije gorio je od nestrpljenja. Izvan sebe od ┼żelje za akcijom, pojurio je, pretekao ostale linije i toliko “zarazio” ljude svojim stalnim ohrabruju─çim klicanjem, da su mu se ubrzo priklju─Źili svi koji su bili poput njega. Tako se stvorila grupa Bo┼ínjaka posebno ┼żeljnih borbe i jurnula na srednji mitraljez Talijana, koji im je le┼żao frontalno i znatno vi┼íe od njih te nemilosrdno derao po njima. Mrtva i od boli izobli─Źena stvorenja, ozna─Źavala su put ove luda─Źki smione grupe. Pa, ipak, ono ┼íto se ─Źinilo nemogu─çim, uspijelo je. Kao prvi, Camil se baci medu talijanske momke i pokosi strijelce. Ostale su njegovi suborci – dok se trepne okom.

Ali, najve─çu hladnokrvnost pokazao je pri prvom, s ogromnom snagom izvedenom protunapadu Alpinaca. Ispred svoje linije, stoje─çi nezaklonjen, pucao je s ledenim mirom, metak po metak, u jednog po jednog Talijana iz mase koja je juri┼íala. Pri drugom protunapadu, koji je bio jo┼í masovniji, njegov anga┼żman i osobnost bili su jo┼í vi┼íe odlu─Źuju─çi. Kad su vidjeli alpince kako juri┼íaju u ogromnoj nadmo─çi, a nije bilo nijednog oficira da im izda naredbu, po─Źeli su se kolebati. I upravo u tom trenu inf. Camil Rejs isko─Źi s ra┼íirenim rukama ispred svoje raspadaju─çe linije. Urlaju─çim glasom vikne onima koji su oklijevali: “Nijedan Bo┼ínjak ne smije uzmaknuti! ┼áta ─çe o nama misliti na┼íi o─Źevi! Pobje─çi od ovih par Itakera? Nikad, nikad! Radije hiljadu puta umrijeti nego uzmaknuti!”. I, ─îudo se dogodilo. Isti oni Bo┼ínjaci koji obi─Źno izvr┼íavaju samo naredbe oficira osje─çali su da im je dimuta ─Źast. Do┼íli su sebi. Na njihovoj neustra┼íivosti, tvrdoj istrajanosti i nemilosrdnom na─Źinu borbe razbio se i drugi poku┼íaj Talijana da ponovo zauzmu svoje stare polo┼żaje.

Bilo je i drugih ljudi koji su kao inf. Camil Rejs ─îesto odlu─Źuju─çe uticali na borbenu situaciju svojim u trenutku smi┼íljenim odlukama. Jedan od njih je bio zgfr. Mijo Brki─ç, predmajstor u mg. odjeljenju III. i mo┼żda najhladnokrvniji od svih mg. predmajstora (strijelac na ma┼íin-geveru) u ─Źitavoj armiji.

Premda je pripadao Bosanskohercegova─Źkoj pje┼íadijskoj regimenti br. 1. taj valjani mg. strijelac na┼íao se u III. bataljonu Bosanskohercegova─Źke pje┼íadijske regimente br. 2. Jo┼í po─Źetkom napada dobio je naredbu da sudjeluje u juri┼íu na trigonometar sa svojim vodom i pri eventualnom protunapadu Talijana bude odmah na licu mjesta. Ve─ç je iz juri┼ínog polo┼żaja, uprkos trajnoj talijanskoj artiljerijskoj vatri, uspio tu─çi dobro ciljanim vatrenim udarima na pu┼íkarnice protivni─Źkih mg. polo┼żaja. Jedva da je odjeknuo signal za juri┼í, a ve─ç su ┼żurili u ubita─Źnu trku na greben. Stalno je podsticao ljudstvo koje je nosilo te┼íki teret na jo┼í ve─çe napore, pritom ne izdvajaju─çi ni samog sebe. Ispucao bi jedan ili vi┼íe redenika preko glava hrabrih Bo┼ínjaka u dobro zamaskirana upori┼íta Talijana. A onda, dalje za svojom grupom. S prvim ljudima napada─Źke grupe, i on i njegovi ljudi do┼íli su do neprijateljskih rovova. U najdivljijoj tu─Źnjavi, Bo┼ínjaci su izborili metar po metar neprijateljskog polo┼żaja, pri ─Źemu se i ─Źesto bilo bli┼że porazu nego pobjedi. S posljednjim naporom je kona─Źno pala privremena odluka. Talijani su prepustili svoje polo┼żaje i Bosanci su ih zauzeli nakon gu┼íenja posljednjeg otpora.

Jo┼í dok su iscrpljeni Bo┼ínjaci razvijali rovove, Brki─ç je zauzeo polo┼żaj sa svojim mitraljezom u jednom plitkom jarku, brzo provukao vru─çu cijev, rastavio i provjerio zatvara─Ź i uklonio nakupljeni barut. Dodao je novo ulje u mehanizam i oru┼żje je, poput posade, opet bilo u najboljem stanju.

U meduvremenu su Alpinci prikupili rezerve i bacili ih u sna┼żan protunapad na Bo┼ínjake, koji su, dodu┼íe, jo┼í napredovali, ali im je iscrpljenost ve─ç usporila tempo.

Iscrpljeni, odjednom su vidjeli lavinu svje┼żih Alpinaca kako se valja prema njima. Sad su im trebale jasne naredbe oficira.

Ali, njih vi┼íe nije bilo. Svi su bili ili mrtvi ili ranjeni. U tom trenutku po─Źeo je dolaziti do izra┼żaja osje─çaj napu┼ítenosti. Hrabri ljudi, sprva jo┼í oklijevaju─çi, a onda sve br┼że, po┼íli natrag. Hod se pretvorio u trk i ne dogodi li se ─Źudo, povla─Źenje ─çe se izroditi u bijeg bez reda. I, Allah je opet stavio svoju ruku.

U trenutku kad su prvi ljudi dojurili do mitraljeza zgfr. Brki─ça, koji se nalazio u njihovoj liniji, ovaj je podigao mitraljez uvis, pozvao ih i dao im znak migom da zauzmu pravac lijevo i desno pored njegovog mitraljeza, te da se tamo bace na zemlju. Rekao je da trebaju biti mirni i da ─çe on ve─ç ostalo srediti. Dodu┼íe, zapanjili su se, ali su poslu┼íali njegova uputstva, bacili se i pri─Źekali neizbje┼żan sudar.

Talijani su, sigurni u pobjedu, punim trkom slijedili bjegunce… Brki─çevo oru┼żje zaurla. Silovit pokli─Ź “Avanti Savoia” im zamre na usnama. Rafali su pro┼żdrljivo otvarali prolaze u masi juri┼ínika i mitraljez kosio kao nikad dotad. Nikakve zapreke u punjenju, nikakvog oklijevanja u dodavanju municije, nikakve pauze, sve se odvijalo kao na poligonu.

Jeza se javila na licima pre┼żivjelih Talijana, strah im se uvukap u srce i okrenu┼íe se u stra┼íni bijeg. Pra─çeni vatrom jednog jedinog mitraljeza i bezuvjetnom voljom za odr┼żanjem njegove posade.

Umorni i iscrpljeni Bošnjaci brzo su se pribrali i dali se u potjeru.



Komentariši

Va┼ía email adresa ne─çe biti objavljivana. Neophodna polja su ozna─Źena sa *