srednjovjekovna bosna

Srednjovjekovna Bosna

Rudnici i rudarski trgovi

Rudarska proizvodnja, koja predstavlja osnovu postanka i razvoja bosanskih gradova, sve vi┼íe je napredovala tokom prve polovine XV stolje─ça. Pri tome treba uzeti u obzir ─Źinjenicu da je u cijeloj Europi sredinom XIV stolje─ça do┼ílo do zastoja u eksploataciji rudnika. Uporedo sa opadanjem rudarske proizvodnje u ve─çini europskih rudnika, zavladala je na europskom tr┼żi┼ítu oskudica i ujedno je porasla potra┼żnja za plemenitim metalim, posebno za srebrom. Svakako da se situacija na europskom tr┼żi┼ítu morala odraziti na rudarstvo srednjovjekovne Bosne, na taj na─Źin ┼íto je dala sna┼żan podsticaj lokalnoj proizvodnji.

Ovdje su Dubrov─Źani odigrali presudnu ulogu posrednika, poja─Źavaju─çi izvoz srebra iz Bosne na prekomorska tr┼żi┼íta. Bosanski vladari su podr┼żavali eksploataciju rudnika kako bi sebi obezbijedili velike izvore prihoda. Tako─Ĺer, to su ─Źinili i bosanski feudalci, kada je neki rudnik bio na njihovom posjedu. Zbog toga su i jedni i drugi, pro┼íirivanjem trgova─Źkih veza i na druge na─Źine, podr┼żavali razvoj rudarstva, a time ujedno i trgovine. Nesre─Ĺene unutra┼ínje prilike, naro─Źito po─Źetkom XV stolje─ça, kao i povremeni upadi osmanske i ma─Ĺarske vojske, nisu u ve─çoj mjeri ometali ovakav razvoj bosanske privrede. Tako su u prvoj polovini XV stolje─ça postojali veoma povoljni uslovi za dalji privredni uspon gradskih naselja, naro─Źito u srednjem Podrinju i srednjoj Bosni, koja su se razvijala zahvaljuju─çi napretku rudarstva.

Po─Źetkom XV stolje─ça Bosna je izgubila Srebrenicu, tako ┼íto ju je ma─Ĺarski kralj Sigismund 1411. godine poklonio srpskom despotu Stefanu Lazarevi─çu, a zatim je ona do┼íla pod osmansku vlast na nekoliko godina. Kralj Stjepan Toma┼í je u maju 1444. oslobodio Srebrenicu osmanske vlasti, ali je u nekoliko navrata opet dolazilo do smjene vlasti, pa je postojala ─Źas bosanska, ─Źas srpska vlast, sve dok ponovo nije pala pod osmansku vlast. Sva ova politi─Źka zbivanja nisu ometala dalji uspon Srebrenice, tako da je proizvodnja rudnika bila u stalnom porastu. Uz rudarstvo se intenzivno razvijala i trgovina. Doma─çi ljudi iz Srebrenice nisu imali potrebe kao ranije da idu u Dubrovnik rad podizanja kredita, jer im je bilo omogu─çeno da posluju na licu mjesta sa Dubrov─Źanima koji su tu nastanjeni. Privu─Źeni izgledima za dobru zaradu, Dubrov─Źani su se sve vi┼íe okupljali u Srebrenici. Njihovo naselje u Srebrenici bilo je jedno od najja─Źih dubrova─Źkih naselja u balkanskom zale─Ĺu. Bavili su se trgovinom srebra, tkanina i ostalih sirovina. U Srebrenici su pustili duboke korijene, podizali su ku─çe, kupovali rudarska okna, mlinove i druge nekretnine.

Podaci o broju dubrova─Źkih zanatlija, du┼żini njihovog boravka i vrstama zanata kojim su se bavili, dovode do pouzdanog zaklju─Źka da je zanatstvo bilo tako─Ĺer razvijeno. Djelatnost doma─çih zanatlija u Srebrenici, kao i u drugim gradskim naseljima, ostala je bez vidljivog traga u pisanim izvorima, jer doma─çi zanatski proizvodi nisu bili predmet trgova─Źke razmjene. Srebrenica je nesumnjivo pored rudarskog i trgova─Źkog, bila va┼żan zanatski centar tako─Ĺer. Veliki zna─Źaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju ─Źitave oblasti kojoj je ona bila sjedi┼íte. Bila je jak potro┼ía─Źki centar, pa je na taj na─Źin podsticala razvoj raznih djelatnosti u svojoj okolini. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja uveliko su o┼żivjeli putevi koji su vodili kroz ovu oblast. Preko ovog podru─Źja odvijao se intenzivan tranzit, posebno u pravcu Ma─Ĺarske i Srbije, ┼íto je dovelo do formiranja novih karavanskih stanica.

Me─Ĺu njima po svom zna─Źaju prednja─Źi podgra─Ĺe Zvornika (srednjovjekovnog Zvonika), va┼żnog grada na Drini, koji je vjerovatno dobio ime po zvoniku lokalnog franjeva─Źkog samostana. Zvornik se prvi put spominje u izvorima 1410. godine, ali je vjerovatno podignut znatno ranije. Ubrzo se tamo formirala veoma jaka dubrova─Źka kolonija, ─Źije se postojanje mo┼że pratiti od 1415. do 1432. godine. Prema imenima utvr─Ĺenim u sudskim komisijama ovo naselje je imalo oko 640 ─Źlanova. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje Dubrov─Źana i privredno aktiviranje Zvornika. Koliko su Dubrov─Źani bili vezani za Zvornik svjedo─Źi nam ─Źinjenica da su tu podizali ku─çe, koje su im istovremeno slu┼żile i kao magaze, kupovali su nekretnine u samom podgra─Ĺu Zvornika i u njegovoj bli┼żoj okolini. Kao razvijeno gradsko naselje, Zvornik je bio privla─Źan ne samo za trgovce, nego i za zanatlije.

Povoljan geostrate┼íki polo┼żaj Zvornika na raskrsnici va┼żnih puteva za Bosnu, Srbiju i Ma─Ĺarsku tako─Ĺer je doprinio njegovom usponu. Zvornik je uistinu postao polazna ta─Źka za trgovinu, koja je bila osnova za njegov razvoj u veoma va┼żno trgova─Źko sredi┼íte srednjeg Podrinja, u vremenu izme─Ĺu 1410. i 1430. godine. Trgova─Źki dokumenti iz prve polovine XV stolje─ça registruju dalje pove─çanje izvoza olovne rude, koja se najvi┼íe dobijala u Olovu i okolnim rudnicima. Bilo je dana kada su u Dubrovnik stizali karavani od po tri stotine konja, natovareni olovom, koje je uglavnom dolazilo iz rudnika u Olovu. Trgovina olovom bila je organizovana tako da prisustvo Dubrov─Źana nije bilo neophodno. Ta trgovina nije bila monopol Dubrov─Źana, pa su se doma─çi ljudi njome bavili i svojim kreditorima donosili olovo u Dubrovnik, a kredit su tako─Ĺer otpla─çivali u olovu.

Na razvoj Olova je uticao povoljan polo┼żaj na saobra─çajnicama koje su od Jadrana vodile u Zvornik i dalje u Ma─Ĺarsku i Srbiju. Uz rudnik se razvila i trgovina, na ┼íta ukazuje carina, koja je bila jedna od poznatih na bosanskoj teritoriji. Ona je napla─çivana i na promet robe koja se prenosila preko Olova i na izvoz same rude. Kada je kraljevska vlast oslabila, prihode od olovske carine ubirala je porodica Pavlovi─ç, jer se ovaj rudnik nalazio na njihovoj teritoriji. Predstava o samom naselju je prili─Źno neodre─Ĺena, jer u Olovu nije do┼ílo do formiranja dubrova─Źkog naselja, a ni doma─çi trgovci nisu dovoljno razvili trgova─Źku djelatnost. Rudnik olova je bio vrlo aktivan i tu je morao biti anga┼żovan znatan broj naseljenih rudara. Od po─Źetka XV stolje─ça Olovo je dobilo i svoju tvr─Ĺavu, ┼íto je bio slu─Źaj samo sa va┼żnijim i razvijenijim naseljima, uz koja su se utvr─Ĺenja podizala naknadno, radi njihove odbrane.

Ve─ç u XIV stolje─çu doma─çi ljudi iz Pra─Źe isticali su se u trgovini olovom. Po─Źetkom XV stolje─ça pove─çan je izvoz olova iz ovog trga. Nejasno je kako su ti trgovci dolazili do olova, jer nema podataka o tome da je u Pra─Źi ili njenoj okolini bilo olova. Vjerovatno da je najve─çi dio olova poticao iz rudnika Olovo, koji se, kao i Pra─Źa, nalazio na teritoriji Pavlovi─ça. U prvoj polovini XV stolje─ça, upravo zahvaljuju─çi trgovini olovom, Pra─Źa se razvila u jedan od najve─çih trgova bosanske dr┼żave.

U srednjem dijelu Bosnu, najzna─Źajniji centar postao je Podvisoki. Visoko je bilo trgova─Źko sredi┼íte skromnih razmjera sve do devedesetih godina XIV stolje─ça, kada se zapa┼ża ve─ça ┼żivost, najprije po ja─Źoj djelatnosti doma─çih ljudi. Neki od njih su izabrani za dubrova─Źke gra─Ĺane, ┼íto svjedo─Źi o njihovom poslovnom uspjehu. Dubrov─Źani se javljaju u sve ve─çem broju, naro─Źito od 1412. godine, kada je nastalo dubrova─Źko naselje u Visokom, koje se razvijalo sve do 1433. godine. U tom vremenu u Visokom je boravilo 370 Dubrov─Źana, tako da je ovo naselje bilo jedno od najja─Źih dubrova─Źkih naselja u srednjovjekovnoj Bosni. Tokom prvih trideset godina XV stolje─ça Podvisoki je do┼żivio sna┼żan privredni uspon, pa je prerastao u upravni centar bosanske dr┼żave. Ve─ç je u XIV stolje─çu Visoko bilo povremeno boravi┼íte bosanskih vladara, ali se tek na prijelazu u XV stolje─çe bosanski vladari, me─Ĺu njima najprije kralj Ostoja, ozbiljnije ve┼żu za Visoko i od njega prave svoju glavnu rezidenciju. Tu je kralj primao dubrova─Źke i mleta─Źke poslanike i po potrebi izdavao povelje. Kako se obi─Źno stanak odr┼żavao u onim mjestima gdje je bio vladarev dvor, to se u ono vrijeme odr┼żavalo i u Visokom. Kralj Tvrtko II je tako─Ĺer ve─çinom stolovao u Visokom.

U carinarnici koja se nalazila u Visokom, kao u svim prometnim mjestima, spominju se izri─Źito carinici bosanskog kralja. Tako je po─Źetkom XV stolje─ça Visoko postalo politi─Źko sjedi┼íte u kojem su obavljani dr┼żavni poslovi. Za razvoj Visokog bio je zna─Źajan i povoljan topografski polo┼żaj, jer je grad strmim brijegovima bio prirodno za┼íti─çen. ─îvrsti bedemi utvr─Ĺenja pru┼żali su trgovcima neophodnu sigurnost u slu─Źaju opasnosti. Visoko je bilo i stjeci┼íte va┼żnih puteva, od kojih je jedan dolinom Bosne povezivao srednju Bosnu sa Panonskom nizijom, a drugi u┼í─çe Neretve sa srednjim Podrinjem. Tajna privrednog uspjeha Visokog, odnosno privla─Źnosti za Dubrov─Źane, ogledala se prije svega u tome ┼íto se Visoko nalazilo u blizini srednjobosanskog rudarskog bazena i Olova.

Na osnovu podataka iz Dubrova─Źkog arhiva dolazimo do zaklju─Źka da je Podvisoki postao poznat i razvijen trg na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. Interesantan je podatak iz 1434. godine kada je grupa Dubrov─Źana i┼íla u Podvisoki da kupe pola tone srebra. Podvisoki je postao va┼żan trgova─Źki centar iz kojeg se roba nije samo izvozila, ve─ç je porastao i uvoz robe. Tokom prvih trideset godina XV stolje─ça u Visoko je uvezeno 58 tovara tkanina, 73 tovara tkanina i mr─Źarija, 635 tovara soli. Tako je Visoko bilo i jako potro┼ía─Źko sredi┼íte.

Tridesetih godina XV stolje─ça desile su se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju bosanskih gradskih naselja. Fojnica, smje┼ítena u brdima, kroz koja nisu vodili va┼żni putevi niti prolazili karavani, od sredine XIV stolje─ça se razvila zahvaljuju─çi rudnicima srebra. Njen razvoj je tekao sporo sve do tridesetih godina Xvstolje─ça. Od 1430. do 1450. godine do┼ílo je do naglog razvoja Fojnice. Dubrov─Źani su se zadr┼żavali u sve ve─çem broju, tako da ih je u navedenom periodu bilo ukupno 365 ─Źlanova. Neki Dubrov─Źani su u Fojnici preminuli, ostavili testamente, a drugi se se toliko udoma─çili da se za njih govorilo da su iz Fojnice. Budu─çi da je prisustvo velikog broja Dubrov─Źana uvijek ozna─Źavalo i privrednu razvijenost jednog mjesta, mo┼żemo ustanoviti da je poslije tridesetih godina XV st. Fojnica uz Srebrenicu bila me─Ĺu najrazvijenijim gradovima u Bosni. Uporedo sa odumiranjem Visokog, podi┼że se Fojnica, koja se razvila u najja─Źi rudarski i trgova─Źki centar srednje Bosne. Trgovina srebrom privukla je veliki broj Dubrov─Źana u Fojnicu. Zanimljiv je podatak da su brodovi natovareni isklju─Źivo bosanskim srebrom odlazili za Veneciju.

U Fojnici je radila kovnica novca, koja se obi─Źno nalazila u va┼żnijim i razvijenijim rudarskim centrima. U Fojnici se ustalila i trgova─Źka ─Źetvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe. Uz rudarstvo i trgovinu, stvoerni su povoljni uslovi za razvoj zanatstva. Ima vi┼íe podataka o djelatnosti dubrova─Źkih zanatlija, prije svega kroja─Źa i zlatara (kovanje novca). Djelatnost doma─çih zanatlija bila je ve─ça nego ┼íto je zabilje┼żeno u sa─Źuvanim izvorima.

Polovini XV stolje─ça pripada ÔÇ×sjajno doba SrebreniceÔÇť, kada je ona dostigla svoj vrhunac. Naro─Źito od tridesetih godina XV stolje─ça rudarska proizvodnja je u stalnom porastu, ┼íto se opa┼ża po ogromnom izvozu srebra. Izgleda da je Srebrenica imala i svoj gradski statut, kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena. Nagli uspon rudarskih mjesta vremenski se poklapa sa odumiranjem Zvornika i Visokog, koji su do 1430. bili glavni centri bosanske trgovine. Naravno, ove dvije pojave su bile me─Ĺusobno povezane. Krupne promjene u privrednom ┼żivotu srednjovjekovne Bosne imale su za posljedicu povla─Źenje dubrova─Źkih trgovaca iz Zvornika i Visokog, te prelazak u Fojnicu i Srebrenicu. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvornika, a uspona Fojnice i Srebrenice.

Tridesete godine XV stolje─ça predstavljaju zna─Źajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja, koja je neposredno povezana sa porastom rudarske proizvodnje. Tokom prve polovine XV stolje─ça rudnici plemenitih metala u srednjovjekovnoj Bosni su u usponu, za razliku od europskih rudnika u kojima proizvodnja srebra vidno opada. Husitski razovi su izazvali novo opadanje europske proizvodnje, pa je vrlo velika potra┼żnja srebra na europskom tr┼żi┼ítu, tridesetih godina XV stolje─ça, potakla dalji porast proizvodnje u bosanskim rudnicima plemenitih metala.

Humska zemlja i primorski krajevi

U odnosu na ostale dijelove bosanske dr┼żave, Humska zemlja i primorske oblasti su imali sasvim druga─Źiji privredni razvoj. Kroz ovo podru─Źje, dolinom Neretve, i┼íao je glavni drum u isto─Źnu i sjevernu Bosnu, a zatim dalje u Srbiju i Ma─Ĺarsku. Tek je po─Źetkom XV stolje─ça porastao promet na ovom podru─Źju, kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudarskog bazena.

Konjic se ─Źe┼í─çe spominje u izvorima po─Źetkom XV stolje─ça, naro─Źito u vezi sa prijevozom robe, u kojem je jo┼í u vrijeme kralja Tvrtka bila uspostavljena carina. Zbog ┼żivog trgova─Źkog prometa u Konjicu su bile podignute kraljeve ku─çe, ustvari svrati┼íta, u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Jedno takvo svrati┼íte dr┼żao je neki pataren. Ina─Źe se naselje Konjica, koje se ponekad naziva i Neretva, prostiralo sa obje strane rijeke Neretve.

Posebno zanimljiv je slu─Źaj glavnog grada Huma, Blagaja, grada sa najja─Źim i najstarijim tradicijama na ovom podru─Źju. Grad Bona spominje jo┼í u X stolje─ça Konstantin Porfirogenit. Konstantin Jira─Źek je utvrdio da je Blagaj slavenski naziv grada Bone. Tu su bosanski vladari jo┼í od vremena kralja Tvrtka izdavali svoje povelje, a tokom prve polovine XV stolje─ça Blagaj je postao va┼żno upori┼íte porodice Hrani─ça-Kosa─Źa. U Bi┼í─çu je po─Źetkom XV stolje─ça bila upostavljena carina na robu koja se prenosila na lijevu obalu Neretve. Pored va┼żne uloge Blagaja kao upravnog centra, osim pomenutih carina, nema drugih znakova privrednog bu─Ĺenja Podblagaja, njegovog podgra─Ĺa.

Po svom geografskom polo┼żaju Drijeva ulazi u sastav Huma, ali je oduvijek predstavljalo privredno sredi┼íte jedne mnogo prostranije oblasti. Jo┼í vi┼íe su se Drijeva razvila u prvoj polovini XV stolje─ça, uporedo sa usponom trgova─Źkih centara i bosanske privrede u cjelini. Po─Źetkom XV stolje─ça do┼ílo je do porasta izvoza iz bosanskog zale─Ĺa u Drijeva tako da je ovaj grad na taj na─Źin postao prava luka za izvoz iz Bosne. Pored Dubrov─Źana u Drijevima je bilo trgovaca iz ostalih dalmatinskih gradova, a iz Italije su naj─Źe┼í─çi bili Mle─Źani. Privredni zna─Źaj i strate┼íki polo┼żaj Drijeva su bili ─Źesti razlozi sukoba izme─Ĺu Venecije i Dubrovnika. Kasnije su se za vrijeme sukoba Dubrovnika i hercega Stjepana Vuk─Źi─ça Mle─Źani nakratko domogli Drijeva. U periodu slabljenja centralne vlasti Drijeva je samo nominalno pripadala bosanskom kralju, a stvarnu upravu je imala vlastela. Najzad se ustalilo da najkrupniji bosanski feudalci dijele izme─Ĺu sebe prihode od zakupnine drijevske carine.

Drugi bosanski trgova─Źki centar na obali, Novi u ┼żupi Dra─Źevici, nije se mogao po svome zna─Źaju mjeriti sa Drijevima. Po─Źetkom XV stolje─ça nije do┼ílo do ja─Źeg privrednog razvoja Novog, mada je Sandalj Hrani─ç nekoliko puta poku┼íavao da tu ponovo o┼żivi tr┼żi┼íte soli. Do sna┼żnije privrednog razvoja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana, koji nastoji da od Novog, svog omiljenog zimskog boravi┼íta, stvori sna┼żan trgova─Źki centar. Tu je osnovao tka─Źku manufakturu koju je imao samo Dubrovnik od svih primorskih gradova na isto─Źnoj obali Jadrana. Tkaonica u Novom je u prolje─çe 1449. po─Źela sa radom, a protiv nje su protestovali Dubrov─Źani. Iz hronike Broljo da Lavela saznajemo da je herceg Stjepan u osnivanju tkaonice imao stru─Źnog savjetnika, Roberta dale Koltra iz Riminija. Sa namjerom da pokrene privrednu djelatnost u Novom, herceg Stjepan je prije svega morao poduzeti mjere za uve─çanje broja stanovnika.

Da bi privukao susjedno stanovni┼ítvo, herceg je davao razne povlastice. Nudio im je visoke zarade, davao zajmove, privilegije, pru┼żao pomo─ç pri izgradnji ku─ça i osloba─Ĺao ih od dad┼żbina na nekoliko godina. Ove mjere nisu donijele ┼żeljene rezultate, pa je herceg bio prinu─Ĺen poduzeti nove mjere. Objavio je da doseljenici u Novi ne─çe biti proganjani zbog dugova, ┼ítavi┼íe i ljudi koji su po─Źinili kra─Ĺu mogli su slobodno stanovati u Novom. Posljednja mjera bila je efikasna, jer se doselio veliki broj Dubrov─Źana i Kotorana. Zbog tga su se stanovnici Kotora sa pravom pla┼íili da ─çe Novi prerasti u veliki grad koji bi mogao ugroziti i Kotor.

Hercegova namjera da od Novog stvori mo─çan centar nailazila je na pote┼íko─çe. Doseljenici u Novi nisu imali velikog kapitala, pa se herceg sam morao brinuti oko nabavke vune i pribora za bojenje. U tome je imao velikih problema jer je grad predstavljao konkurenciju Dubrovniku i Veneciji, pa su ovi ote┼żavali nabavku sirovina. Zato je herceg morao nabavljati vunu na drugim mjestima, prije svega u Ju┼żnoj Italiji i na teritoriji kralja Alfonsa. Osim tkaonice, herceg Stjepan je organizovao i prodaju oru┼żja. Proizvodnja je bila organizovana tako ┼íto je herceg davao zajmove zanatlijama bez kamate na vi┼íe godina. Svu proizvedenu robu herceg je unaprijed otkupljivao po dogovorenoj cijeni.

Pored navedenih privrednih mjera herceg je otvorio trg soli u Sutorini. To je izazvalo velike proteste Dubrov─Źana. Posebno ih je pogodila hercegova zabrana po kojoj njegovi podanici ne smiju kupovati so u Dubrovniku. Osim Dubrov─Źana, hercegovim postupkom su bili nezadovoljni i Mle─Źani i Kotorani. Bez obzira ┼íto su Dubrov─Źani i Mle─Źani pravili probleme hercegu, radionica tkanina u Novom nastavila je raditi sve do 1463. godine i pada kraljevine Bosne.

Srednja Bosna

Na prostoru srednje Bosne uz nekoliko ve─çih i zna─Źajnijih trgova─Źkih centara bilo je mno┼ítvo malih lokalnih trgova. Uglavnom, to su bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekomonske procese, koji su se tokom XIV i XV stolje─ça odvijali u Bosni. U prvoj polovini XV stolje─ça na podru─Źju srednje Bosne javlja se mno┼ítvo malih trgovaca koji, uz ve─ça gradska naselja, nastala na osnovama rudarstva, ukazuju na privredni razvoj ove oblasti. O trgova─Źkoj aktivnosti u malim lokalnim trgovima nema puno podataka u dubrova─Źkim izvorima, ali nam odre─Ĺene informacije pru┼żaju rani osmanski defteri iz 1455. i 1468/9. godine. U ┼żupi Vrhbosni pominju se Hodidjed i trg Tornik ÔÇô mjesto gdje se utorkom trgovalo i odr┼żavao sajamski dan. U nahiji Kladanj pominje se trg ─îevrtkovi┼íte, a to je vjerovatno dana┼ínji Kladanj. ─îevrtkovi┼íte je preraslo u trg na mjestu gdje se ─Źetvrtkom odr┼żavao sajam jo┼í u srednjem vijeku.

U ┼żupi Lepenici, pored veoma poznatih ekonomskih centara kao ┼íto su Kre┼íevo i Fojnica, spominje se i podgra─Ĺe Kozograda kod Fojnice. Kozograd se u dubrva─Źkim izvorima javlja 1434., a njegovo podgra─Ĺe 1449. godine. Tu su se sklanjali Dubrov─Źani iz Fojnice kada bi do┼ílo do opasnosti. Blizina Fojnice i povremene posjete dubrova─Źkih trgovaca su povoljno uticali na razvoj ovog podgra─Ĺa. Grad Dubrovnik u blizini Ilija┼ía vjerovatno je podignut u XIV stolje─çu, ali se u izvorima prvi put javlja 1404. godine. Njegovo osnivanje dovodilo se u vezu sa Dubrov─Źanima jo┼í za vrijeme bana Kulina, mada to nema potvrdu u historijskim ─Źinjenicama. Bez obzira na razne kombinacije koje su se vezale za bosanski Dubrovnik, njegovo podgra─Ĺe nije imalo nikakav privredni zna─Źaj.

U defteru iz 1469/9. godine u kadiluku Bobovac, pored Visokog, Kre┼íeva i Fojnice, navedeni su kao trgovi jo┼í i Sutjeska, Zenica, Kakanj i Vranduk. Sutjeska je bila omiljeno sjedi┼íte bosanskih vladara, u kome su oni povremeno boravili. Bobovac je bio zna─Źajno utvr─Ĺenje i sjedi┼íte bosanskih vladara i imao je razvijeno naselje, ali njegovo podgra─Ĺe nije dobilo obilje┼żje gradskog naselja jer se nalazilo u zaba─Źenom i nepristupa─Źnom kraju. Tu su trgovci dolazili samo da ponude robu kraljevoj sviti, ali nije bilo uslova za uspostavljanje stalne trgova─Źke razmjene.

Kakanj i Zenica, trgovi u nahiji Brod, malo su poznati u izvorima iz srednjeg vijeka. Sjeverno od Zenice, na lijevoj obali Bosne, nalazi se utvr─Ĺeni Vranduk, koji se prvi put spominje 1410. godine. Podgra─Ĺe Vranduka, poznato iz izvora iz 1430., postalo je tako─Ĺer jedno od omiljenih boravi┼íta bosanskih vladara. U Vranduku se nalazila i franjeva─Źka crkva. U defteru iz 1468/9. godine navodi se podgra─Ĺe Vranduka, koje je vjerovatno imalo odlike gradskog naselja.

Sjeverno uz Bosnu, u usorskoj regiji, nalazili su se gradovi Te┼íanj i ┼Żep─Źe. nepoznato je da li se ispod impozantnih zidina Maglaja razvilo naselje gradskog tipa. Doboj se nalazio na raskrsnici va┼żnih puteva u dolini Bosne, sjeverno od Vranduka, a o njemu je sa─Źuvana samo poneka vijest iz srednjeg vijeka. Naselja i gradovi uz Bosnu imali su uglavnom strate┼íki zna─Źaj, dok u privrednom ┼żivotu Bosne nisu imali posebnu zna─Źajnu ulogu.

Isti je slu─Źaj i sa ostalim gradovima u oblasti Usore, koja se vremenom pro┼íirila sve do Drine. Podgra─Ĺe Srebrenika, naj─Źuvenijeg grada u ovoj oblasti, javlja se samo u jednom izvoru iz 1333. godine. Sli─Źno je i sa Tuzlom, koja se rijetko spominje u srednjem vijeku. Tuzla se navodi pod imenom Soli, u kojoj se nalazio mali trg bez ve─çeg privrednog zna─Źaja. Izgleda da se u srednjovjekovnoj Bosni slani izvori nisu iskori┼ítavali, nego je proizvodnja soli imala samo lokalni zna─Źaj. Tako Usora predstavlja slabo razvijenu privrednu oblast, u kojoj se ne mo┼że ustanoviti nijedno gradsko naselje, a trgova je bilo tek nekoliko, i to seoskih.

Gornje Podrinje

Na podru─Źju isto─Źne Bosne zabilje┼żen je stanovit privredni razvoj u drugoj polovini XIV stolje─ça, dok je u XV stolje─çu do┼ílo do jo┼í intenzivnijeg razvoja. Pored ja─Źanja starih trgova, do┼ílo je do nastajanja novih privrednih centara. U prvoj polovini XV stolje─ça do┼ílo je do pove─çanja sto─Źarske proizvodnje, na ┼íto ukazuje porast izvoza ko┼że. Tako─Ĺer, izvoz ┼żive stoke, u prvom redu konja, vezan je najvi┼íe za podru─Źje isto─Źne Bosne. Uzgoju konja svakako je doprinio razvoj karavanskog saobra─çaja, u kome je konj igrao va┼żnu ulogu kao osnovno prijevozno sredstvo. U prvoj polovini XV stolje─ça do┼ílo je tako─Ĺer i do pove─çanja izvoza voska iz isto─Źne Bosne. Stoga se sa pravom mo┼że tvrditi da je u isto─Źnoj Bosni bilo razvijeno i p─Źelarstvo. Kao zna─Źajne privredne grane, sto─Źarstvo i p─Źelarstvo su davali proizvode koji su bili va┼żan predmet trgova─Źke razmjene, pored toga ┼íto su podmirivali doma─çe potrebe.

Na osnovu trgovine olovom nastale su pretpostavke o razvoju rudarstva i postojanju rudnika olova u ovom kraju. Me─Ĺutim, osmanski defteri nam svjedo─Źe samo o rudnicima ┼żeljeza kao ┼íto su Sase pored Vi┼íegrada, nekoliko rudnika na podru─Źju Pra─Źe i Bor─Źa, te ─Źetiri u okolini Gora┼żda. Svi su oni bili aktivni u srednjem vijeku, ali nisu imali ve─çeg zna─Źaja za razvoj gradskih naselja. U ovom kraju se mnogo kupovao i prodavao crvac (krmez), koji je slu┼żio za bojenje tkanina.

Put via Drine preko isto─Źne Bosne bio je najkra─çi i najpouzdaniji, pa zato i najprometniji karavanski put izme─Ĺu Dubrovnika i unutra┼ínjosti Balkana. Zahvaljuju─çi tome poja─Źane su poslovne veze ovog kraja sa dubrova─Źkim trgovcima. Stoga su postojali uslovi za razvoj slo┼żenijih oblika trgovine, zasnovanih na kreditnim transakcijama. Doma─çi trgovci uzimali su od Dubrov─Źana na kredit robu ili novac, a dugove su podmirivali isporukom sirovina, prije svega voska i ko┼że. Bosanski trgovci najvi┼íe su se bavili trgovinom tkanina, koje su nabavljali od dubrova─Źkih i stranih trgovaca koji borav u Dubrovniku, dok su u manjoj mjeri nabavljali so, mr─Źarije, ribe, ulje i druge artikle.

Doma─çi trgovci su bili najaktivniji u Fo─Źi gdje ih je bilo i najvi┼íe. Oni se ─Źesto zadu┼żuju kod dubrova─Źkih trgovaca u vremenu izme─Ĺu 1396. i 1453. godine. Pojedini trgovci iz Fo─Źe i Gora┼żda sklapali su izme─Ĺu sebe dru┼ítva radi ┼íto uspje┼ínije trgovine voskom. Uvoz tkanina u isto─Źnu Bosnu obavljao se gotovo u njihovoj re┼żiji. Fo─Źa je postepeno postala sredi┼íte veoma ┼żive trgova─Źke djelatnosti doma─çih i dubrova─Źkih trgovaca. Tu se postepeno formiralo veoma dobro snabdjeveno tr┼żi┼íte, poznato po vosku, ko┼żama i drugim sto─Źarskim proizvodima. Pored trgovine u Fo─Źi je bilo razvijeno i zanatstvo. Povoljan geografski polo┼żaj Fo─Źe, na u┼í─çu ─ćehotine u Drinu, predstavlja centar jedne agrarno razvijene oblasti i polaznu ta─Źku za unutra┼ínjost Balkana i jadransku obalu. Od karavnske stanice, u kojoj su se smjenjivali i odmarali konji na putu iz Dubrovnika, Fo─Źa se ve─ç u XIV stolje─çu razvila u trg, a u XV stolje─çu postala je najve─çe trgova─Źko sredi┼íte isto─Źne Bosne. Zapravo, ime brda Gradca, koje se nalazi u blizini Fo─Źe, na lijevoj obali Drine, ukazuje na to da je tu nekada postojala tvr─Ĺava. Vjerovatno je tvr─Ĺava podignuta naknadno, sa ciljem da za┼ítiti Fo─Źu, najve─çe naselje u ovoj oblasti.

Gora┼żde na Drini dolazi odmah poslije Fo─Źe po djelatnosti doma─çih trgovaca. Sli─Źna struktura robne razmjene bila je u ovom naselju kao i u Fo─Źi. Prije svega se trgovalo voskom, crvcem, olovom i srebrom, a uz to se uvozila i velika koli─Źina tkanina. Mada je Gora┼żde imalo veoma povoljan polo┼żaj na Dubrova─Źkom drumu, tu se Dubrov─Źani nisu du┼że zadr┼żavali. Od kraja XIV stolje─ça Gora┼żde je postalo mjesto na kojem se ustalila prodaja i kupovina soli. Gora┼żde se nalazilo u sto─Źarskom kraju, pa se okolno stanovni┼ítvo snabdijevalo solju na istom mjestu gdje je prodavalo vosak i vi┼íkove sto─Źarskih proizvoda. S obzirom na razvijenost prometa, Sandalj Hrani─ç je organizovao naplatu carine ili neke takse na promet robe. Kasnije je i herceg Stjepan u blizini Gora┼żda napla─çivao carinu.

Izme─Ĺu Fo─Źe i Gora┼żda nalazio se trg Ustikolina, poznat jo┼í od 1394. godine po aktivnostima doma─çih trgovaca voskom. Dubrov─Źane je privla─Źio trg koji je u Ustikolini bio uspostavio knez Pavle Radenovi─ç i na kome se napla─çivala carina. Najvjerovatnije je da se radi o trgu soli. Razvoj Ustikoline nije dugo trajao, vjerovatno nije mogla izdr┼żati konkurenciju obli┼żnjih naprednijih trgova Gora┼żda i Fo─Źe.

Mada geografski ne pripada oblasti gornje Drine, Cernica iznad Gacka, po na─Źinu postanka i razvoja, ne odvaja se od trgova poniklih na Dubrova─Źkom drumu u oblasti Podrinja. Nastala na mjestu karavanske stanice, Cernica je postepeno prerasla u prili─Źno razvijen trg. Nove carine ovdje je postavio ve─ç Sanalj Hrani─ç. Cernica se spominje i za vrijeme hercega Stjepana, kad je dostigla vrhunac svog razvoja. Tome je doprinijela i blizina tvrdog grada Klju─Źa, omiljenog grada hercega Stjepana, pod ─Źijim je nadzorom stajao ─Źitav ovaj drum. Dubrov─Źani koji su se kretali Dubrova─Źkim drumom ─Źesto su se ┼żalili da su u Cernici bili oplja─Źkani, kako od hercegovih ljudi tako i od mje┼ítana. Plja─Źka nije bila samo oblik boga─çenja ve─ç i na─Źin da se do─Ĺe do osnovnog kapitala za dalja poslovanja. Po broju anga┼żovanih u raznim poslovima sa Dubrov─Źanima, Cernica je dolazila odmah iza Gora┼żda. Pored manjih koli─Źina ┼żita, meda i stoke, Cernica je bila trg odakle su se izvozile razne vrste ko┼ża i naj─Źe┼í─çe vosak.

Četrdesetih godina XV stoljeća formirala se još jedna karavanska stanica na veoma prometnom mjestu na Drini. To je Tjentište na Sutjesci, koje je svoje ime dobilo po šatorima pod kojima se spavalo. Carinu, koja je tu bila uspostavljena, ubirala je hercegova majka Katarina. U Tjentištu se spominje i kuća hercega Stjepana i jedan konak.

Isto─Źna Bosna bila je podijeljena na posjede dvije krupne vlastelinske porodice, Pavlovi─ça i Kosa─Źa. Uporedo sa ja─Źanjem ovih porodica, umno┼żavaju se njihova utvr─Ĺenja, grupisana oko Drine ili njenih pritoka. Na podru─Źju Pavlovi─ça nalazili su se gradovi Bora─Ź, Vi┼íegrad i Dobrun, a na podru─Źju Sandalja Hrani─ça (iz porodice Kosa─Źa) Vraba─Ź, Soko, Samobor, Kukanj i Klju─Ź kod Gacka. Vuk i Vukac Hrani─ç su imali u to vrijeme i grad Jele─Ź. Kasnije je ve─çinu gradova dr┼żao u svojim rukama mo─çni feudalac herceg Stjepana Vuk─Źi─ç Kosa─Źa.

Od podgra─Ĺa u isto─Źnoj Bosni najprije se javlja i intenzitetom privrednog razvoja isti─Źe Bora─Ź. Ru┼íevina sa imenom grad i selo Varo┼íi┼íte, oba lokaliteta blizu ┼żeljezni─Źke stanice Mesi─çi (op┼ítina Rogatica), odgovaraju srednjovjekovnom Bor─Źu i njegovom podgra─Ĺu. Od kraja XIV do sredine XV stolje─ça podgra─Ĺe Bor─Źa postalo je veoma va┼żno odredi┼íte karavana. Bora─Ź je privla─Źio trgovce zato ┼íto je bio glavni grad Pavlovi─ça i ┼íto je imao povoljan polo┼żaj na putu za sjeveroisto─Źnu Bosnu. Dubrova─Źki drum se kod Gora┼żda odvajao i spu┼ítao u Bora─Ź, a odatle je dalje vodio za Srebrenik i Zvornik. Radosav Pavlovi─ç, kao i ostali Pavlovi─çi, ve─çinu svojih isprava su izdavali u ÔÇ×slavnom dvoru (ili gradu) Bor─ŹuÔÇť. Porast prometa je doveo do uvo─Ĺenja carine. Dubrova─Źki trgovci su pokazivali odre─Ĺeno interesovanje za Bora─Ź, ali se tu nisu du┼że zadr┼żavali. Doma─çi ljudi su se mnogo manje bavili trgovinom nego npr. Fo─Źaci i Gora┼żdani.

Zna─Źaj samog naselja rastao je uporedo sa ja─Źanjem politi─Źke snage i ugleda porodice Pavlovi─ça tokom prve polovine XV stolje─ça. Bora─Ź je uz Jajce i Bobovac, po opsegu i ─Źitavom arhitektonskom sklopu, jedan od najve─çih gradova srednjovjekovne Bosne. Pored arheolo┼íkih ostataka, danas jo┼í samo lokalitet Varo┼íi┼íte svjedo─Źi da je tu nekada postojao grad.

U dubrova─Źkom dokumentu od 11. maja 1423. godine spominje se grad Novi u Pra─Źi. Me─Ĺutim, nije se nalazio u samoj Pra─Źi, ve─ç dva kilometra udaljen od ovog mjesta. Kasnije je nazvan Pavlovac, jer ga je po predanju podigao Pavle Radenovi─ç. Rijetki su podaci koji svjedo─Źe o privrednim aktivnostima podgra─Ĺa Novog, a to je vjerovatno uslovljeno blizinom ne┼íto razvijenijeg trga Pra─Źe.

Podgra─Ĺe Vi┼íegrada javlja se u izvorima od 1407. godine. Doma─çi trgovci iz Vi┼íegrada bili su aktivniji u poslovanju sa Dubrovnikom, u odnosu na trgovce iz Bor─Źa. Zbog povoljnog polo┼żaja, na u┼í─çu Rzava u Drinu, naro─Źito za putovanja u Srebrenicu i preko Drine u Srbiju, karavani su posje─çivali podgra─Ĺe Vi┼íegrada. Me─Ĺutim, vrlo mali broj Dubrov─Źana je dolazio na ovaj trg. Isto─Źno od Vi┼íegrada, na Rzavu, nalazio se Dobrun. Doma─çe stanovni┼ítvo je ostavilo malo traga u trgova─Źkim poslovima sa Dubrovnikom. O razvoju samog naselja u srednjem vijeku svjedo─Źe ostaci materijalne kulture, u prvom redu crkva, te ostaci grada i podgra─Ĺa. Dobrun je bio jedno od omiljenih boravi┼íta bosanskih feudalaca, dok je njegova privredna funkcija bila sasvim skromnih razmjena.

Ispod Vi┼íegrada, uz Drinu, nizali su se gradovi pojedinih feudalaca, ─Źija podgra─Ĺa nisu imala poseban zna─Źaj. Prvi po redu je Brodar, iznad u┼í─ça Lima, na lijevoj obali Drine, koji je pripadao porodici Pavlovi─ç. Na desnoj obali, ispod Gora┼żda, u ┼żupi Pribud, nalazio se Samobor, poznato utvr─Ĺenje Sandalja Hrani─ça i kasnije jedan od najva┼żnijih gradova hercegovog Podrinja. U poveljama kralja Alfonsa V, izdatim hercegu Stjepanu Vuk─Źi─çu 1444. i 1454. godine, zabilje┼żen je grad Novi nedaleko od Gora┼żda.

Na ─ćehotini, desnoj pritoci Drine, desetak kilometara zapadno od Pljevlja, nalazio se Kukanj, ljetna rezidencija Kosa─Źa, naro─Źito Sandalja. Jugoisto─Źno od Pljevlja, na putu za Polimlje, nalazio se hercegov grad Koznik sa podgra─Ĺem. Soko, na sastavu Pive i Tare, smatran je glavnim gradom hercega Stjepana. Tu je bio njegov ÔÇ×slavni dvorÔÇť. Podgra─Ĺe Sokola, Podsokol, nalazio se na ┼á─çepan-polju. U blizini Tjenti┼íta, lijevo od Sutjeske, le┼żao je To─Ĺevac, ─Źije je podgra─Ĺe poznato od 1398. godine. Pretpostavlja se da se u blizini To─Ĺevca, tako─Ĺer u ┼żupi Drinaljevo, nalazio Podrinjac, poznat iz ┼żalbe Dubrov─Źana zbog uspostavljanja novih carina.

Sasvim je druga─Źije sa Vratarom na Sutsjeci, na glavnom putu koji je iz Dubrovnika, preko ─îemerna, vodio u drinsku oblast. U mjestu Sutjeska i tvr─Ĺavi Vratar oplja─Źkan je 1453. godine karavan sa srebrom dubrova─Źkih trgovaca, koji je dolazio iz Srebrenice. Iz navedenog podatka proizilazi da je Sutjeska zapravo podgra─Ĺe Vratara, koje se ina─Źe javlja pod imenom Podvratar. Ukoliko nije sinonim za podgra─Ĺe Vratara, Sutjeska onda mo┼że biti i mjesti u istoimenoj ┼żupi. U─Źestale plja─Źke ukazuju na intenzivan promet i kretanje trgovaca preko Podvratara, zbog ─Źega je Stjepan Vuk─Źi─ç i tu postavio carinu.

Zapadna Bosna

Privredni razvoj krajeva zapadno od Vrbasa, odnosno ┼żupe Uskoplje, Donji krajevi i jo┼í zapadnije, Zavr┼íje i Zapadne strane, nije dovoljno poznat. Ovo podru─Źje nije imalo nalazi┼íta srebra i olova, a nije bilo od zna─Źaja za tranzitnu trgovinu, pa su se zbog toga Dubrov─Źani ovdje nalazili samo u malom broju. U Uskoplju, oko gornjeg Vrbasa, nalazili su se gradovi Susjed, Vesela Stra┼ża i Biograd (Prusac). Ovaj predio je u srednjem vijeku predstavljao va┼żnu raskrsnicu puteva, koji su vodili od Splita i iz dolina rijeke La┼íve i Bosne.

Iz Splita je put vodio preko Klisa i Sinja na Livanjsko polje, a odatle preko Kupresa u dolinu gornjeg Vrbasa, u predio Uskoplja. Taj put je kod Vesele Stra┼że skretao prema centralnoj rudarskoj oblasti. Vjerovatno se zbog toga tokom srednjeg vijeka javlja jedino podgra─Ĺe Vesele Stra┼że. Pored dubrova─Źkih trgovaca, u njemu su boravili povremeno i bosanski kraljevi i njihovi slu┼żbenici.

Zapadno od Vesele Stra┼że, u Zavr┼íju, u izvorima se jedino javlja grad Hlivno (Livno), u vezi sa Dubrov─Źanima, koji su se tu zadr┼żavali kretaju─çi se na relaciji Split ÔÇô Vesela Stra┼ża ÔÇô rudarski bazen srednje Bosne. Ovim zaobilaznim putem u Bosnu, Dubrov─Źani su se koristili naro─Źito u vrijeme sukoba sa bosanskim feudalcima, u prvom redu hercegom Stjepanom Vuk─Źi─çem. Dubrova─Źki trgovci su ponekad dolazili i u Duvno.

Najzna─Źajniji grad u zapadnoj Bosni je Jajce, na u┼í─çu Plive u Vrbas, koje se intenzivno razvija u prvoj polovini XV stolje─ça. Pod svojim imenom, Jajce se javlja relativno kasno, u vrijeme kada je Hrvoje po─Źeo nositi titulu ÔÇ×conte di JajceÔÇť. Vjerovatno se zbog toga smatra da je sam grad podigao Hrvoje Vuk─Źi─ç na prijelazu u XV stolje─çe, mada pitanje postanka samog grada i njegovog imena nije jednostavno za rije┼íiti. Sigurno je samo da je Hrvoje bio gospodar grada i da je u njemu boravio, izdavao povelje, gradio porodi─Źnu grobnicuk, a vjerovatno i njegovu arhitekturu prilago─Ĺavao potrebama savremene fortifikacije, koju je nametala pojava vatrenog oru┼żja. Kasnije je Jajce postalo kraljevska prijestolnica, ÔÇ×stolno mjestoÔÇť iz povelja, naro─Źito u doba Stjepana Toma┼ía i Stjepana Toma┼íevi─ç. Razumljivo je da je jedan ovako va┼żan politi─Źki i upravni centar privla─Źio Dubrov─Źane. Ipak, tu nije do┼ílo do formiranja prave dubrova─Źke kolonije, jer zapadna Bosna nije bila privla─Źna za dubrova─Źke trgovce. S obzirom da je zapadna Bosna bila u zale─Ĺu srednjodalmatinskih gradova, prirodno je da je u tom pravcu bila usmjerena njena trgova─Źka razmjena.

Split i Trogir su bili u samom susjedstvu, mnogo bli┼że od Dubrovnika. U izvorima iz Splitskog arhiva nalaze se zadu┼żenja bosanskog stanovni┼ítva iz Jajca kod splitskih kreditora. Oni su od Spli─çana uzimali raznu robu na posudbu, prije svega tkanine, ribe i mr─Źarije. Iz Splita i drugih srednjodalmatinskih gradova u Bosnu se najvi┼íe uvozilo vino i so. Prema poznatom trgova─Źkom ugovoru izme─Ĺu kralja Toma┼ía i kneza Nikole iz Trogira, od 3. februara 1449. godine, predvi─Ĺeno je bilo otvaranje radnji u Splitu, Fojnici i Jajcu. Ovdje se Jajce uzimalo u obzr uporedo sa Fojnicom, jednim od najrazvijenijh gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Stoga, Jajce nije bilo samo upravni i politi─Źki centar, ve─ç je od dvadesetih godina XV stolje─ça postalo i privredni centar Bosne. Sa─Źuvani spomenici materijalne kulture: crkve, groblje, Medvjed kula, dvije kapije, utvr─Ĺenja, veli─Źina gradskog prostora ÔÇô sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje.

Nije poznato da li je ispred gradova Sokola na lijevoj obali Plive i Zve─Źaja na Vrbasu uop┼íte bilo podgra─Ĺa. jedino se 1453. godine spominje podgra─Ĺe grada Vinac, uz Vrbas, blizu Jajca. Podru─Źje oko rijeke Sane puno je starih gradova, ali je udaljeno od va┼żnih puteva, van doma┼íaja dubrova─Źkih trgovaca, tako dasu podgra─Ĺa, ukoliko ih je uop┼íte bilo, ostala anonimna. Za podgra─Ĺe slavnog grada Klju─Źa, koje je od po─Źetka vladavine bana Stjepana II vezan za porodicu Hrvatini─ça, vrlo se malo zna. Tek se u povelji kralja Toma┼ía iz 22. augusta 1446. spominje ÔÇ×grad Klju─Ź i varo┼í Podklju─ŹÔÇť.

Komentariši

Va┼ía email adresa ne─çe biti objavljivana. Neophodna polja su ozna─Źena sa *