Veoma malo podataka se zna o lokalitetu Šejhove Korije (korija – selo), udaljenom svega nekoliko stotina metara od Baščaršije, na samom ulazu u grad Sarajevo. Ovo mistično uzvišenje, sa pogledom na grad Sarajevo, u historijskim spisima važi za mjesto na kojem su se skupljali derviši i na kojem su nastali prvi planovi izgradnje Sarajeva kakvog ga danas poznajemo.
Na tom prostoru Šejhove Korije bio je podignuta Šejhova zavija (čardak) u kojem su se derviši, uglavnom Mevlevije, okupljali i razgovarali. Upravo je to bio jedan od osnovnih razloga zašto je osnivač Sarajeva Isa-beg Ishaković , godine 1457.-58., izgradio prvu sarajevsku tekiju odmah ispod Šejhove Korije, na prostoru Bentbaše. Nije poznata godina izgradnje čardaka, ni trenutak njegovog rušenja, mada se pretpostavlja da je spaljen nakon pohoda Eugena Savojskog i paljevine Sarajeva.
Prema mišljenju historičara Mufida Garabije, na prostoru Šejhove Korije i tog čardaka, pored molitve i razgovora znali su se organizovati i teferiči, iftari, ali i „kušanme“. Kušanme su javne promocije unaprijeđenja esnafskih šegrta u kalfe, a kalfi u majstore. U čardaku se obilježavao i „Sultan nevruz“ ili doček proljeća, rođenje hazreti Alije i slični drugi događaji.
Na samom vrhu Šejhove Korije danas se nalazi turbe sa dva nišana za koja se pretpostavlja da su nišani šejh Ahmeda i Abdul-Mahmuta, mevlevijskih alima toga doba. Ispod mjesta ukopa ove dvojice šejhova, nalazi se najskrivenija tajna Šejhove Korije, mala pećina korištena za četrdesetdnevnu osamu sufija i njihov duhovni iskorak.
Dno pećine je prekriveno nabijenim slojem zemlje u nivou ulaza i prekriveno sa nekoliko serdžada na kojima se može vršiti molitva. Na ulazu u pećinu se nalaze masivna drvena vrata sa zvekirom na sredini, tako da je pećina većinom vremena zaključana i zaštićena od prolaznika. U unutrašnjosti pećine se nalazi nekoliko primjeraka Kur’ana, tespiha i svijeća koje se mogu koristiti tokom molitve. U neposrednoj blizini pećine se nalazi i „Voda života“ ili vrelo Ebu-hajat na koje su stanovnici Sarajeva često dolazili vjerujući kako je ta voda ljekovita.
U narodu postoji i predaja koja kaže da je u ovoj pećini jedno vrijeme život provodio i nepoznati šejh koji je bio potpuno slijep, ali koji je imao toliko mudžiza (natprirodnih osobina) da je mnoge bilo i strah razgovarati sa njim. O njegovom životu i smrti se gotovo ništa ne zna.
Piše: Tarik Jažić
Komentariši