I tuj izidoše prid kraljevstvo mi vsepočteni mužije, vlastele dubrovačsci i poklisarije, koji bihu doslani kraljevstvu mi od vlastel’ i od općine grada Dubrovnika, na ime: Zun Zurgović i Mihod Rastic i s njimi Nikola Gučetić.
I uspomenuše kraljevstvu mi od rečenih vlastel i od općine, govore za zemlje, što su i koje su od Kurila deri do Stona, do njih mista jere za tej zemlje praroditelji (moji), gospoda raška i bosanska, dobrim obitovali su im se.
I zato, za njih virno posluženije, kako je rečeno, mi, po milosti božijej kralj Stjepan Ostoja, s voljom, pače is hotinijem vlastel’ i velmož kraljevstva mi, dah u baštinu i u plemenito vlastelem i vsoj općini grada Dubrovnika, s milostiju i utvrżdjenijem, zemlje od Kurila deri do Stona, sa vsimi seli i zaseoci is ljudmi i vsimi mejami i s pravinami is vodami is pašami is drvmi i s dubravami is grmjem i sa vsakim inim dostojanijem.
I sa vsimi pravimi kotari tihi zemalj’ i seol reCenih, a na ime sije i sije sela: najprvo Kurilo. (zatim) Osalnik, Ljubač, Gromača. Orašac, Trsteno, Mračevo, Brsečevo, Mravinac, Dulgo, Malkove i druge Malkove, Slano, Trnova, Podgora, Cepikuće, Podinmoč, Kotezi, Zaton, Visočani, Točilnik, Smokovljani, Ošlje i Topola
I ta sela zgora pisana, sa vsim dostojanijem njih’, dasmo njim u vike vikoma, u plemenito do skončanija svijeta, da cu voljni i oblasni njimi u viki, oni i ditca i unučja njih’ dokle svit stoji, kako prava plemenita gospoda vrhu pisanim selmi i vladaniju.
I kada stvori siju milost kraljevstvo mi, tuzi bihu kraljevstva mi vlastele, a na ime: vojevoda Hrvoje, knez Paval Radinović, vojevoda Sandalj, lepačija Batalo i vojevoda Vlatko Tvrtković, vojevoda Vukašin Milatović, vojevoda Paval Klešic, knez Priboje Masnović, knez Radoje Radosaltė, knez Radoje Dragosalić, knez Vojslav Vojvodić, knez Vukašin Zlatonosović, knez Kovač Dinčić.
I kraljevstvo mi priseže i roti se s vrhu pisanimi našimi vlasteli – da sije pismo i zapisanije, koje stvori kraljevstvo mi našim srčanim prijateljem, da je kripko i neporečeno u viki, a pače, da ih sbluda kraljevstvo mi od vsake skrbi i pečali kako našu srčanu bratiju i prijatelji.
I kogaže bog izvoli gospodovati po nas, molju kako gospodina i brata, sega pisanija ne potvorite, iže darovah za pravu ljubav vlastelem dubrovačskim, za porabotanije i za čast njih.
Tko li bi se potvoril da je proklet…
Pisano na Usori, va slavnoj našoj vojsci u Lišnici, va lito…
Komentariši