Kraljevstva mi mnogo počtenim prijateljem, knezu i vlastelem i općini grada Dubrovnika, smireno pozdravljenije!
Vlastele, najprije bismo radi uvidti za vaše dobro zdravje i dobro stanje.
A mi, hotinijem božijim, zdravo smo dokoli nam je zdravo gospodin kralj i vlastele.
Tako mi je spovidil protovistijar Zore: da je vaša prijazan ka mni to učinila — kako da ste uzeli moje zaklade u svoje ruke od Nališka.
Na tom zahvalamo kako vlastelem i vsesrdačnim prijateljem, jere ste učinili dobrje – kako je vam’ triba bljusti svoje plemštine i obita, kojim ste se obitom obitovali momu gospodinu, kralju, i meni.
I jošte se ja uzdam u vašu prijazan da ćete činiti dobrje i u vsem k nam’, kako i činite.
Vlastele, bog vi — čim sam godi bila dužil. Nališku vse sam mu platila žutimi dukati. A, eno knez Juraj Radivojević, koji mu je dukate dal i brojil iz svoje ruke, a on vam neće inako reći!
Tima, vlastele, oto poslah moga slugu Petrina k vašoj prijazni. Molju vas, kako vsesrdčene prijatelje, udajte mi tej moje zaklade po Petrini ka mni!
Komentariši