Categories
Srednjovjekovna Bosna

RADIČ SANKOVIĆ (25. avgusta 1399) SVRŠUJE DJELOM ŠTO JEST RJEČJU REKAL I OBETOVAL

Smišljaje veliku ljubav i srčanu prijazan nerazdjelimu koja bist medu gradom Dubrovnikom i s praroditeljimi našimi i pak s roditeljem našim, kaznacem Sankom, i s bogopotrebnim gospodinom županom Bjeljakom, i pak vide, što je svijetu neskrovno: presrdačnu i krasnu ljubimu prijazan koju pokazaše i vsegda ukazuju, pače djelom tvore gospoda dubrovačka k mnije, a mi, hote harni biti, a pače i djelom ljubav pokazati Dubrovniku i voj općini, smisliv i smotriv v mojem srdci kako bih Dubrovniku veliku ljubav i srdčanu prijazan dobrimi djeli i tvorom pokazal, nabijedi me príčista i podoh u Bosnu presvijetlomu gospodinu kralju Ostoji.

I pomenuh mu v slavnojo uzvišenije kraljevstva prečasnu službu i razlike precijene dare koje su primali gospoda bosanska od Dubrovnika, mole slavu kraljevstva da bude milosrdan Dubrovniku častnimi darmi.

Advertisements

I tuj mi se obetova kraljevstvo, a govore: »Kada dojdu k mni posli vlastele dubrovačci, hoóe biti vidimo vsakomu kako ću Dubrovnik darovati upom, vladanijem, kako srčane prijatelji!

I, az Radič, toj slišav ot kraljevstva, veselo i mnogo vsesrdno upisah gospodi dubrovačkoj, mole i prose da pošlju poklisare gospodinu kralju, i navještuje dare koje im će gospodin kralj dati. I gospoda dubrovačka primiše za svjet brata svojego Radiča i poslase gospodinu kralju vlasteli svoje, poklisare, slatcijemi i mnogo počtenimi riječmi i s časnimi darmi.

I tuj gospodin kralj vidje krasnu ljubav i časnu ljubav koju pokazuje Dubrovnik v uzvišenije kraljevstva, svezav se z gospodom i s vlasteli i s velmožami kraljevstva i s vsom Bosnom, kako te platiti krasnu službu i časnu ljubav dobrimi djeli Dubrov niku.

I tuj, prizvav ime Hrista boga, gospodin kralj i vsa Bosna darova i zapisa u plemenito v’ vjeki gradu Dubrovniku vse Primorije gospodina kralja i Bosne, ot Kurila deri preko Imotice do sela koje se imenuje Dlži.

I pak, kako gospodin kralj svršuje djelom Dubrovniku što jest nama rječiju rekal i obetoval, blagodarismo boga, koje mu je ukrijepil srce na tom, i pravimo mole boga da bude milosrdan Dubrovniku gradu, da se ima zapisanije i vladanije u vjeke.

Ostavite komentar