Categories
Zanimljivosti

Titova zlatna mladež 1969: Puše hašiš, tulumare…

“Zlatna omladina su mala djeca velikih roditelja. Djevojčice i mladići od 15 do 23 godina. Mladež koja želi ‘love do krova’, uspjeti u društvu linijom manjeg otpora, a ne na osnovu zalaganja, koja želi piti na tuđi račun i voziti ludo ulicama. Njihovo kretanje se može ograničiti na kafić-tulum-ples-kartanje-kino. To je zapravo veliki čopor u kojem je dvojica pravih prijatelja, a ostali samo znanci… To je mladež koja se svaki dan bezidejno i nezainteresirano pita ‘Kaj bumo delali danas?'”, piše u zanimljivom osvrtu na tu pojavu u društvu – Yugopapir iz1969. godine. Osvrt prenosimo u nastavku.

“Ovi mladi spavaju do jedanaest sati, zatim se prošeću do Trga Republike i u jednoj od kafeterija popiju kavicu. Na Zdencu života zadrže se sat-dva, stignu u svoj ‘hram slobode’, kafanu ‘Opera’.

Cijele dane i noći su vani, ali obavezno ručaju s tatom
Prosjede tako nekoliko sati, obično do 15 poslijepodne, a zatim odlaze kući na ručak, jer se tatica tada vraća s posla i nema smisla da bez svog ‘sineka’, ili ‘kćerkice’, ruča. Nisu dugo unutar tog zatvorskog, četvorozidnog prostora, navodi novinar.

U 17 sati već su ponovo vani i – kući se vraćaju kako ko i kako kada, ali najčešće zadnjim tramvajem.

Voze automobile Mini Cooper, Austin, MG, Triumph i slično, puše Kent, Pall Mall, Lucky Strike, a djevojke čitaju magazine Graziju, Elle i Bazar.

Mladići, objašnjavaju, pričaju o djevojkama, autima, muzici, nekad o politici i pomalo filozofiraju, a djevojke o momcima, modi, muzici i intimnim avanturama, zapravo o seksu. Djevojke sanjaju putovati po Zapadu, a momci o putu u Indiju.

Bilo je popularno studirati indologiju na Filozofskom fakultetu, ali u Indiju su primarno željeli zbog droge.

“Tamo se slobodno uživa i poslije se ‘haj’ osjećaš”, kazao je jedan.

Ne drogiraju se svi. Neki su samo pokušali i zatim odustali, a nekima je to, kako objašnjavaju, ušlo u krv.

“Nabavljamo je od stranaca, od bitnika… Veza nije ni potrebna. Oči narkomana dovoljno govore i one su najbolji posrednik pri sklapanju poznanstava s pravim ljudima. Pušimo hašiš, LSD rjeđe, jer se teže nabavlja. Kad nemamo, uzimamo one stvari koje su pronašli Beograđani. Pravimo i dinamit-koktele”, rekao je mladić Yugopapiru.

‘Ne predstavljamo zaista ništa što bi bilo vrijedno spomena’
Kad im grad dosadi, autom ‘skoče’ u Zagorje. Vrlo moderno je krajem ‘70-ih bilo ići u Sutlanske toplice.

Tamo je nekakva špilja, pa se kupamo. Kako? Goli, naravno. Kad je dobra ‘škvadra’, kaj se imaš sramiti.

Demokracija im se sviđa, a evo što bi ona značilo jednom od sugovornika – ‘da sjednem gdje mi se prohtije, recimo na sredinu ulice i da na mene nitko ne obraća pažnju’.

‘Da mi vladamo, bio bi mir, nitko se ni na koga ne bi osvrtao, sve bi bilo dopušteno, a to bi ipak bilo loše. Kod nas nema dinamike, a čovjek treba dinamiku, nama je dosadno, a i to je loše. Prema tome, ne predstavljamo zaista ništa što bi bilo vrijedno spomena”, zaključuje iskreno drugi'”, piše Yugopapir

Categories
Izreke i citati

14 pametnih C. Bukowskog: “Ljudi koje svi vole ne mijenjaju svijet”

“Moraš umrijeti nekoliko puta prije nego što zaista počneš živjeti!”

“Problem s današnjim svijetom je taj što su inteligentni ljudi puni sumnji, dok su glupi puni samopouzdanja.”

“Ljudi koje svi vole ne mijenjaju svijet.”

“Svijet se počinje spašavati spašavajući jednog čovjeka; sve ostalo je ili grandiozna romantika ili politika.”

“Mislim, ako recimo zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmisleno i ta svijest o besmislenosti samim tim daje neki smisao. Znate na šta mislim? Kao neki optimistični pesimizam.”

“Ako se dogodi nešto loše, piješ kako bi zaboravio; ako se dogodi nešto lijepo, piješ kako bi proslavio; a ako se ništa ne događa, piješ kako bi se nešto događalo.”

“Ako želite nešto napraviti, idite do kraja. U protivnom nemojte ni započinjati.”

“Svi ćemo umrijeti, svi, kakav cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni druge, ali to ne činimo. Teroriziramo jedni druge glupostima, pojede nas ništa.”

“Moja ambicija je hendikepirana lijenošću.”

“Neki ljudi nikada ne polude, ono što je uistinu strašno jeste kakve oni to živote zapravo žive.”

“Ništa nije bilo zanimljivo, baš ništa. Ljudi su bili rezervirani i oprezni – svi isti.”

“Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.”

“Prečesto se ljudi žale da nisu učinili ništa sa svojim životima i onda čekaju da im neko kaže da to nije tako.”

“Razlika između diktature i demokracije je ta što u demokraciji prvo glasate pa tek onda primate naređenja, dok u diktaturi ne morate gubiti vrijeme na glasanje.”