U toku mađarskih pljačkaških pohoda Karantanija je bila spojena sa Bavarskom, pa su Karantanci učestvovali u njemačkim pohodima na Mađare. Od 955. godine Nijemci prelaze u ofanzivu kako bi potpuno zaustavili Mađare. Sedamdesetih godina X stoljeća Nijemci konačno uspijevaju da zaustave Mađare i vrate teritorije koje su ovi prethodno zauzeli, tako da je Mađarima ostala Gornja Panonija. Tada je formirana granica koja i danas dijeli Slovence od Mađara. Kako bi učvrstili svoje granice, Nijemci su izvršili novu upravno-teritorijalnu reformu.
U jugoistočnim oblastima njemačke države (tada već Svetog Rimskog carstva) formirane su nove marke: Austrija, Karantanija, Kranjska, Furlanska, Istra, Podravina i Savska marka. Sve ove oblasti, osim Austrije, su 976. godine spojene u Veliku Karantaniju. Razlog tome su bile separatističke težnje bavarskog vojvode, pa kako bi to osujetila, njemačka vlast je odvojila Karantaniju od Bavarske i priključila joj pomenute marke. Oblasti Velike Karantanije su bile direktno potčinjene carskoj kruni. Velikokarantansko plemstvo, dakle, nije bilo podložno nikakvim okolnim vojvodama, nego samo caru, pa je to razog zašto se u tu nije formirala uobičajena feudalna piramida.
Međutim, Velika Karantanija nije dugo potrajala kao takva. Već krajem X i početkom XI stoljeća oblasti se počinju odvajati i stvaraju se nove teritorijalne jedinice. Zbog sukoba između kralja Konrada i koruškog vojvode Adalberona, koji je ujedno bio i markgrof Karantanske marke, ove dvije oblasti su odvojene. Velika Karantanija je u konačnici svedena samo na Karantaniju u užem smislu. No, to je omogućilo stvaranje teritorijalnih jedinice koje će kasnije činiti temelj Slovenije. Kranjska i Savska marka se spajaju u Veliku Kranjsku, a Karantanija mijenja ime u Štajerska, po grofovima Traungau iz austrijskog Štajera. Izdvaja se zasebna Koruška pod vojvodama iz porodice Eppenstein i tako se polovinom XI stoljeća formiraju tri pokrajine koje sačinjavaju današnju Sloveniju: Kranjska, Koruška i Štajerska.
U to doba Karantaniju (sve tri pokrajine) zahvatila je borba papstva i carstva. Do kraja XI stoljeća carske stranke su imale primat. Sve velikaške porodice u Karantaniji, uključujući i Eppenstein, kao i najmoćniju domaću porodicu Višnjegorski (bivše savske vojvode), bile su na strani carstva. Međutim, kako se situacija mijenja od početka XII stoljeća, tako i ove porodice gube na značaju u Karantaniji, a podižu se porodice koje su podržavale papstvo. Takva je porodica Spanheim, koja je najprije potisnula Višnjegorce, a zatim i Eppensteine i izdvojila se kao najmoćnija koruška porodica.
Ekonomska i društvena struktura od IX do XI stoljeća
U ovom periodu privreda u Karantaniji, tj. Sloveniji je izrazito naturalnog karaktera. Osnovu čini obrada zemlje i uzgoj stoke. Slovenci su u ovo doba uzgajali razne vrste žitarica, zatim voće, tegleću stoku, ovce, svinje, goveda, a poznavali su i pčelarstvo. Zanatstvo se kao zasebna privredna grana još nije bilo izdvojilo. Zanatskom proizvodnjom su se bavili seljaci isključivo za potrebe u zemljoradnji i drugim ustaljenim granama. Tek je nekolicina kmetova na pojedinim vlastelinskim posjedima bila vezana isključivo za zanatsku proizvodnju. Rudarstvo se počinje razvijati u manjoj mjeri – uglavnom se radilo o eksploataciji zlata i srebra, te preradi željeza. Slovenci se trgovinom nisu bavili, sav trgovački promet bio je u rukama Bavaraca, Arapa, Jevreja i ponekih drugih stranaca. U zemljoradnji se ustalio tropoljni sistem, a paljevinski se zadržao samo u slabije razvijenim i slabije pristupačnim predjelima. Preokret u zemljoradnji uslovio je i veće prinose, a to je dalje privuklo njemačke koloniste u slovenačke ravnice.
S obzirom da je Karantanija trajno potčinjena njemačkoj vlasti, razumljivo je što su vladajući sloj činili upravo njemački plemići. Više plemstvo je bilo isključivo njemačko, dok se u nižem plemstvu uspjelo zadržati i nešto od domaćeg plemstva. Međutim, vremenom su i ti slovenački plemići se germanizovali. Slavenska većina u Karantaniji bila je potčinjeni sloj društva, što je svakako imalo negativan efekat na društveno-politički razvoj slovenačkog naroda. Njemačke vlasti su cijelo vrijeme podržavale njemačku kolonizaciju slovenačke teritorije. Njemački kolonisti su se naseljavali uglavnom u plodnije, ravničarske predjele. Između kolonista i Slovenaca nisu postojale etnografske granice – oni su živjeli i radili jedni pored drugih u sve tri pokrajine, pa se vremenom svakako i miješali. Prisustvo njemačkih kolonista i njemačke vlasti je imalo i odraza na vjerski, kulturni i jezički razvoj Slovenaca, tako da je dosta stranih elemenata našlo svoje mjesto u Sloveniji. Osnovne obaveze koje su Slovenci imali su bile obavezna vojna služba u njemačkoj vojsci u slučaju poziva u rat, plaćanje tlake kao osnovnog zemljišnog poreza, te plaćanje crkvene desetine Salzburškoj nadbiskupiji i Akvilejskoj patrijaršiji. U pogledu sudstva, do XI stoljeća su postojali posebni zakoni za Nijemce, a posebni za Slovence, ali se to kasnije mijenja, pa je pojedinac podložan zakonima u skladu sa svojim položajem na društvenoj ljestvici. Karakteristični slovenački društveni sloj, kosezi, vremenom su također nestali. Po dolasku franačkog feudalizma, njihov položaj konstantno slabi. Kako je plemstvo postajalo sve više franačko, odnosno njemačko, tako su kosezi sve više potiskivani prema nižem sloju društva. Oni su zadržali jedino formalna prava na ustoličavanje koruških vojvoda, formalno su zadržali i svoje sudstvo i još neke manje običajne obrede. Čim su njemački plemići uspjeli da unište slobodno seljaštvo u Karantaniji, kosezi im više nisu bili potrebni.
Komentariši