u lahka i teška vremena i u svemu što dolazi
“…kunem se i zakleh se Bogom živim i svim njegovim ugodnicima i vjerom koju vjerujem i dušom svojom materi mi bogomdanoj gospođi banici Anki na to da ju primam za mater koja me rodila, i kao da joj jesam bezgrešni, pravi i pošteni sin, sa svakom poštovanom ljubavlju i prijazni, dobrim htijenjem, kako i treba da se ophodi sin s materom koja ga je rodila od srca svojeg;
…i da ću je paziti i poštovati kao da je mater koja me rodila; i da je neću ostaviti za života svoga i ni za čiju volju, ni za kakvu riječ ovoga svijeta voljnu ili nevoljnu, ni za blago ni za gradove ni za jednu stvar, rečene matere moje gospođe banice Anke ni njene kuće ni zajedništva ni njenog imanja, doma njenog i našega, kako što pristoji sinu matere svoje u lahka i teška vremena i u svemu što dolazi, sve dok mi se mati gospođa banica Anka ne bi postavila nasuprot takvim činom za koji bi mogli reći dobri ljudi koji se imenuju od Bosne i od Hrvata i od Mletaka i Općine dubrovačke da je za to podobno ostaviti sinu mater svoju…”
Komentariši