Dolaskom osmanlija u Bosnu dolaze i dvije važne činjenice koje će kasnije odrediti sudbinu ovih prostora. Naime, započinju dva procesa koji će se uporedo odvijati a to je pojava nove vjere, islama, a drugo je imigracija novog, stočarskog stanovništva, tzv. vlaha. Cijelim bosanskim prostorom vladala je tzv. crkva bosanska, zatim jednim dijelom pobjeđuje kršćanska ortodoksija a jednim dijelom islam koji se prvobitno širi među ostacima pristalica crkve bosanske a naročito među kriptobogumilima. Narod je ostajao isti samo se u njegovim dijelovima mijenjala vjera. Zatim dolazi do doseljavanja novog stanovništva koje je bilo toliko značajno kao da tog stanovništva u Bosni ranije nije ni bilo. S obzirom na karakteristike tog stanovništva može se reći da pojam vlah u cjelini odgovara pojmu pravoslavno stanovništvo.
U Bosni je proces prelaska na islam bio brži o obuhvatniji zahvatajući kako malobrojna varoška tako i seoska naselja. U Ugarskoj, a vjerovatno i u sjevernoj Bosni islam je bio djelomično prisutan još od 11 do 13 vijeka kao rezultat trgovačkih veza ili naseljenih muslimanskih plaćenika koji su čuvali granice o čemu podatke donose arapski putopisci i vizantijski pisci. Kako je i sjeveroistočna Bosna bila u okvirima Ugarske postoje indicije da je u toj oblasti bilo islama i ranije. Međutim Ugarskim akcijama islama je nestalo tako da je prekinuta veza između prvih pomena islama i stvarne pojave islama.
Širenje islama u Bosni započelo je tek stupanjem Osmanlija na bosansko tlo tj. uspostavljanjem njihove prve stalne pozicije u Vrhbosni. Iz većine radova se vidi da se pitanje širenja islama ne može odvojeno posmatrati od krstjanskog pitanja. Iz radova proizilaze i recipročni stavovi o etničkoj ili konfesionalnoj pripadnosti autohtonog bosanskog stanovništva ko kojeg su pretežno nastali bosansko-hercegovački muslimani.
U Bosni je proces prelaska na islam tekao brže i išao je odmah u širinu zahvatajući sva naselja. Širenje islama u Bosni nije moglo biti rezultat nikakvih represivnih mjera novog gospodara, nego posljedica ranijih historijskih događaja. Uzroci takve pojave nalaze se u političkim, društvenim i ekonomskim prilikama prije podpadanja pod osmansku vlast te u taktici koju su Osmanlije primjenjivale u tim zemljama.
Neposredno pred dolazak Osmanlija raspoloženje naroda prema kralju je bilo veoma loše, zatim ekonomski položaj naroda je bio veoma težak i na kraju njihovo stradanje neposredno pred dolazak osmanske vlasti samo je produbljivao krizu između gospodara i naroda. Položaj seljaka koji je bio u kmetskom odnosu prema feudalcima bio je znatno teži od položaja obične zemljoradničke raje pod osmanskom vlašću. Takođe taktika koju su Osmanlije primjenjivali prema onima koji im se nisu suprostavljali djelovala je u pravcu prihvatanja osmanske vlasti ali i vjere.
Stav osmanske države prema svojim podanicima drugih vijera bio je određen propisima šerijata koji priznaje sve monoteističke religije. Prema tome pristupanje islamu stanovništva u Bosni nije moglo biti rezultat bilo kakvog prisiljavanja od strane države. Razni domaći izvor izričito potvrđuju da je pristupanje islamu bio čin lične slobodne odluke svakog pojedinca.
Prihvatanje islama od strane sitnog plemstva poslužilo je kao primjer siromašnom seljaku koji se nadao da će pored slobode da izrazi svoje negodovanje sada imao mogućnost da i ekonomski poboljša svoj položaj. Osmanlije ukidaju status kmeta i sve ih proglašavaju rajom što je imalo velikog značaja naročito tamo gdje su bili brojni feudalci. Prihvatanjem islama seljak je oslobođen harača kojem su podlijegali svi odrasli kršćani zbog toga što nisu bili obavezni da suže u vojsci.
Pravu prekretnicu u širenju islama u Bosni predstavljao je poraz Ugarske na Mohaču (1526). Poraz je otpočeo opće demoralisanje kršćanskih podanika. Podaci iz osmanskih popisa pokazuju da je baš poslije te godine nastalo šire prihvatanje islama od strane seoskog katoličkog stanovništva. Uzroci zbog kojih je proces teako brže u ovim krajevima mogu se svesti na četri osnovne komponente: a) haotične političke i opće društvene prilike koje su Osmanlije zatekli; b) ekonomske povlastice koje su na osnovu šerijatskih i kanunskih propisa dobili novi muslimani; c) nezadovoljstvo i otpor pristalica crkve bosanske prema kršćanskoj ortodoksiji u koju su samo formalno bili utjerani i koji je prikreveno trajao sve do dolaska osmanske vlasti i d) određene sličnosti između učenja krstjana i islama.
Komentariši