U centralnom dijelu Anatolije u mjestu koje se zove Nevšehirsk nalazi se neobično čudo arhitekrure građeno između 8 i 7 stoljeća prije Krista. Grad, 85 metara ispod zemlje, dugo je bio tajan, sve do 1963. godine kada je otkriven. Zanimljivo je da ovaj podzemni grada nije jedino otkriće u Turskoj, tamo je pronađeno još oko 200 takvih građevina, od kojih gotovo četvrtina ima 3 kata. Ukupno, svi ovi gradovi su mogli primiti oko 100.000 stanovnika!
Derinkuyu (“Duboki Bunar”), kao najveći podzemni grad Kapadokije, ima 18 katova koji vode do dubine od 85 metara ispod površine zemlje. To je grad u kojem je moglo stanovati čak 20.000 stanovnika. Kroz njega teče svježa pitka voda, ima niz ventilacijskih sistema, pojedinačnih stanova, trgovine, komunalne sobe, bunare, oružarnice, groblje, kao i posebne otvore za bijeg. U gradu je pronađena čak i škola, kao i posebne odaje u kojima su se držale životinje.
Jedna priča kaže kako su nastambe gradili Frigijci, indoeuropski narod iz vremena antike, a vjeruje se da je proširen u doba Bizantijskog carstva. Tokom uspona Perzijskog carstva grad je bio korišten kao naselje za izbjeglice, a kasnije kao sklonište od invazija Rimljana i Arapa. Također je pružao odličnu zaštitu od vrućih ljeta i ledenih zima Anatolije, a konačno je napušten tek u osmanlijskom dobu. No, najstariji pisani izvor o podzemnim gradovima su spisi Ksenofont (oko 431-355 BC). koji pišu da su ljudi koji žive u Anatoliji kopali svoje kuće pod zemljom. Alternativno, ova priča kaže da su gradovi bili izgrađeni oko 1.400 godina prije Krista od strane Hetita. Ovu tezu su dokazali i neki ostaci arheoloških iskopina Hetita poput kipa lava. Moguće je da su tuneli korišteni kao skloništa za vrijeme napada kada je Carstvo Hetit bilo uništeno od strane osvajača iz Trakije.
Derinkuyu je otvoren za posjetitelje, ali samo se oko pola grada može posjetiti. Većina ulaza su tuneli toliko uski da se kroz njih gotovo mora puzati. Ovo je osmišljeno kako bi učinilo napadačima onemogućili lak ulaz u grad.
Komentariši