antičko doba

Antičko doba

Posljedice Batonovog ustanka: Odrazi na tlu sjeveroistočne Bosne

Slom Batonovog ustanka, 9. god. nove ere, označio je definitivno pokoravanje ilirskih i panonskih plemena, prvenstveno onih koja su živjela u unutraŔnjosti bosanskohercegovačkih prostora.

Osim toga, taj događaj predstavljao je značajnu prekretnicu u daljnjem životu stanovnika Ilirika. Nakon Å”to su Rimljani definitivno zagospodarili cijelim prostorom danaÅ”nje Bosne i Hercegovine, prve decenije njihove uprave obilježene su nastojanjima carskih vlasti da se uspostavi trajni mir i sigurnost, a time osiguraju i prijeko potrebni uslovi za nesmetanu eksploataciju zatečenih materijalnih dobara i iskoriÅ”tavanje domaće radne snage.

Izravne posljedice definitivnog pokoravanja domaćeg ilirsko-panonskog stanovniÅ”tva ogledale su se u tri glavna procesa: kolonizaciji, urbanizaciji i romanizaciji, odnosno naseljavanju stranog etničkog elementa (pretežno Italika), sa statusom rimskih građana, osnivanju gradskih naselja i podizanju osnovnih urbanih sadržaja, te konačno, romaniziranju dijela domaćeg stanovniÅ”tva. Ovi procesi i njihovi odrazi se mogu, u većoj ili manjoj mjeri, pratiti Å”irom teritorija danaÅ”nje Bosne i Hercegovine.

Oblast sjeveroistočne Bosne, odnosno prostor omeđen rijekamaā€“Savom na sjeveru, Bosnom na zapadu, Sprečom na jugu, te Drinom na istokuā€“u ovom pogledu, međutim, znatno loÅ”ije stoji. Najvažniji izvori koji oslikavaju spomenute procese ā€“ epigrafski spomenici ā€“ na ovom području potpuno izostaju. U arheoloÅ”kom pogledu, također, prostor sjeveroistočne Bosne je slabo ispitan, a to posebno dolazi do izražaja kada je riječ o nalaziÅ”tima iz perioda antike. Literarni izvori su isuviÅ”e općeniti, tako da ih teÅ”ko možemo povezati izravno sa spomenutim prostorom. Zbog svega toga, procese koji se javljaju kao posljedice uguÅ”enja Velikog ilirskog ustanka ā€“ ili bolje reći, odraze tih procesa na tlu sjeveroistoč- ne Bosne možemo naznačiti tek u prilično općenitim crtama.

UguÅ”enje ustanka i poraz ilirsko-panonskih ratnika simbolično predstavlja predaja Batona Dezitijatskog, odnosno slom otpora branilaca Ardube ā€“ zadnje slobodne ilirske utvrde. Prema miÅ”ljenju jednog značajnog dijela historičara, Arduba se nalazila negdje na teritoriju Dezitijata. S obzirom da se u antičkim izvorima (Dion Kasije) opisuje kao grad na brijegu, opasan rijekom, mnogi su pretpostavljali da se ona nalazila na mjestu danaÅ”njeg Vranduka, iako arheoloÅ”ka istraživanja nisu dala sigurne potvrde.