Categories
Zanimljivosti

7 svjetskih čuda zauvijek izgubljeno zbog ljudske gluposti i nepažnje

Stari Albert bio je u pravu kada je rekao da su samo dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. I sami znate da su se mnogi povijesni nalazi izgubili s vremenom, ali rijetko koji su propali na ovako glupe i neodgovorne načine…

Kamen iz Singapura
Vjerojatno ste čuli za kamen iz Rosette koji je omogućio dešifriranje pisma antičkog Egipta. Ako jeste, onda znajte da je on bio još veći i na sebi je imao uklesane antičke natpise koje je tek trebalo dekriptirati. Ipak, kad je 1843. britanska britanska vojska odlučila podići utvrdu, taj kamen nisu poslali primjerice u British Musem, već su ga iz nekog nepoznatog razloga smrvili i iskoristili kao građevinski materijal.

Stablo Senator
Nalazilo se na Floridi, a kako je bilo staro 3500 godine, možemo reći da je svjedočilo Isusovu rođenju, dolasku Kolumba, pada Berlinskog zida, ratovima…Tako je i bilo sve do prije tri godine, kad je lokalna ovisnica Sara Barnes slučajno zapalila stablo i ono je izgorjelo do temelja.

Arheloška nalazišta u Atacami
Kao najsuše mjesto na zemlji, arheološka nalazišta mogla su se sjajno vidjeti u Atacami, a neki su tragovi navodni bili stari i 18 tisuća godina. Tako je sve bilo do prije šest godina, kad se reli Pariz – Dakar zbog terorističkih prijetnji prvi put vozio u Južnoj Americi. Organizatori nisu dobro provjerili rutu pa je šest nalazišta zauvijek izgubljeno.

Grob proroka Jone
Mjesto u Mosulu koje su rado posjećivali i kršćani i muslimani bilo je jedno od najstarijih grobova uopće, s obzirom na to da potječe iz 8. stoljeća prije Krista. Ipak, vođe ISIS-a prošle su ga godine digle u zrak, uništivši na taj način dio dragocjene svjetske povijesti.

Špilja Mayrieres

Crteži u ovoj francuskoj špilji nastali su prije 15 tisuća godina i bili su živi sve do 1992. godine. Tada je grupa mladih odlučila napraviti dobro djelo i očistiti grafite iz ”nekih lokalnih” špilja. Naravno, dalje možete pretpostaviti, grafite su iščetkali i na njih navalili sredstvima za čišćenje, pa su umjesto da učine dobro djelo uništili dio povijesti.

Sirija

Veliki je dio Sirije razrušen, pa su tako stradali i mnogi povijesni dijelovi. Tako više ne postoje ili postoje u jako lošem stanju Aleppo souk, Krak des Chevalier i mnoge druge povijesne stvari u Siriji, poput Palmire. Uostalom, o tome najbolje govori izvješće UNESCO-a iz prošle godine, po kojem je više od 300 vrijednih spomenika diljem zemlje uništeno ili teško oštećeno.

Saudijska Arabija

I dok Sirijcima rat uništava povijest, Saudijci je uništavaju sami. U posljednjih trideset godina vladajuća dinastija je uništila 98 % ostataka iz nekadašnjeg islamskog carstva. Od nekad zemlje bogate poviješću, Saudijska Arabija iz godine u godinu sve više sliči Las Vegasu…

Categories
Antičko doba

DREVNO ČUDO: Mistični podzemni grad

U centralnom dijelu Anatolije u mjestu koje se zove Nevšehirsk nalazi se neobično čudo arhitekrure građeno između 8 i 7 stoljeća prije Krista. Grad, 85 metara ispod zemlje, dugo je bio tajan, sve do 1963. godine kada je otkriven. Zanimljivo je da ovaj podzemni grada nije jedino otkriće u Turskoj, tamo je pronađeno još oko 200 takvih građevina, od kojih gotovo četvrtina ima 3 kata. Ukupno, svi ovi gradovi su mogli primiti oko 100.000 stanovnika!

Derinkuyu (“Duboki Bunar”), kao najveći podzemni grad Kapadokije, ima 18 katova koji vode do dubine od 85 metara ispod površine zemlje. To je grad u kojem je moglo stanovati čak 20.000 stanovnika. Kroz njega teče svježa pitka voda, ima niz ventilacijskih sistema, pojedinačnih stanova, trgovine, komunalne sobe, bunare, oružarnice, groblje, kao i posebne otvore za bijeg. U gradu je pronađena čak i škola, kao i posebne odaje u kojima su se držale životinje.

Jedna priča kaže kako su nastambe gradili Frigijci, indoeuropski narod iz vremena antike, a vjeruje se da je proširen u doba Bizantijskog carstva. Tokom uspona Perzijskog carstva grad je bio korišten kao naselje za izbjeglice, a kasnije kao sklonište od invazija Rimljana i Arapa. Također je pružao odličnu zaštitu od vrućih ljeta i ledenih zima Anatolije, a konačno je napušten tek u osmanlijskom dobu. No, najstariji pisani izvor o podzemnim gradovima su spisi Ksenofont (oko 431-355 BC). koji pišu da su ljudi koji žive u Anatoliji kopali svoje kuće pod zemljom. Alternativno, ova priča kaže da su gradovi bili izgrađeni oko 1.400 godina prije Krista od strane Hetita. Ovu tezu su dokazali i neki ostaci arheoloških iskopina Hetita poput kipa lava. Moguće je da su tuneli korišteni kao skloništa za vrijeme napada kada je Carstvo Hetit bilo uništeno od strane osvajača iz Trakije.


Derinkuyu je otvoren za posjetitelje, ali samo se oko pola grada može posjetiti. Većina ulaza su tuneli toliko uski da se kroz njih gotovo mora puzati. Ovo je osmišljeno kako bi učinilo napadačima onemogućili lak ulaz u grad.

Categories
Antičko doba

Posljedice Batonovog ustanka: Odrazi na tlu sjeveroistočne Bosne

Slom Batonovog ustanka, 9. god. nove ere, označio je definitivno pokoravanje ilirskih i panonskih plemena, prvenstveno onih koja su živjela u unutrašnjosti bosanskohercegovačkih prostora.

Osim toga, taj događaj predstavljao je značajnu prekretnicu u daljnjem životu stanovnika Ilirika. Nakon što su Rimljani definitivno zagospodarili cijelim prostorom današnje Bosne i Hercegovine, prve decenije njihove uprave obilježene su nastojanjima carskih vlasti da se uspostavi trajni mir i sigurnost, a time osiguraju i prijeko potrebni uslovi za nesmetanu eksploataciju zatečenih materijalnih dobara i iskorištavanje domaće radne snage.

Izravne posljedice definitivnog pokoravanja domaćeg ilirsko-panonskog stanovništva ogledale su se u tri glavna procesa: kolonizaciji, urbanizaciji i romanizaciji, odnosno naseljavanju stranog etničkog elementa (pretežno Italika), sa statusom rimskih građana, osnivanju gradskih naselja i podizanju osnovnih urbanih sadržaja, te konačno, romaniziranju dijela domaćeg stanovništva. Ovi procesi i njihovi odrazi se mogu, u većoj ili manjoj mjeri, pratiti širom teritorija današnje Bosne i Hercegovine.

Oblast sjeveroistočne Bosne, odnosno prostor omeđen rijekama–Savom na sjeveru, Bosnom na zapadu, Sprečom na jugu, te Drinom na istoku–u ovom pogledu, međutim, znatno lošije stoji. Najvažniji izvori koji oslikavaju spomenute procese – epigrafski spomenici – na ovom području potpuno izostaju. U arheološkom pogledu, također, prostor sjeveroistočne Bosne je slabo ispitan, a to posebno dolazi do izražaja kada je riječ o nalazištima iz perioda antike. Literarni izvori su isuviše općeniti, tako da ih teško možemo povezati izravno sa spomenutim prostorom. Zbog svega toga, procese koji se javljaju kao posljedice ugušenja Velikog ilirskog ustanka – ili bolje reći, odraze tih procesa na tlu sjeveroistoč- ne Bosne možemo naznačiti tek u prilično općenitim crtama.

Ugušenje ustanka i poraz ilirsko-panonskih ratnika simbolično predstavlja predaja Batona Dezitijatskog, odnosno slom otpora branilaca Ardube – zadnje slobodne ilirske utvrde. Prema mišljenju jednog značajnog dijela historičara, Arduba se nalazila negdje na teritoriju Dezitijata. S obzirom da se u antičkim izvorima (Dion Kasije) opisuje kao grad na brijegu, opasan rijekom, mnogi su pretpostavljali da se ona nalazila na mjestu današnjeg Vranduka, iako arheološka istraživanja nisu dala sigurne potvrde.

Categories
Srednji vijek

KOJA JE NAJVEĆA VOJSKA PODIGNUTA U SREDNJOVJEKOVNOM DOBU

Postoji mnogo mogućih odgovora u vezi ove teme prateći izvore koje možemo analizirati da bi znali koji je najveći mogući broj vojnika koji se borio u srednjem vijeku.

Upoređujući srednjovjekovni period sa antičkim razdobljem puno se stvari promijenilo na bojnom polju. U antičkom razdoblju vojska je bila profesionalnija i zbog toga je bila veća i jača. Dok u srednjovjekovnom razdoblju, vojska nije bila tako profesionalna i to je bio jedan od razloga zašto je srednjovjekovno vrijeme kada vojske broje manje vojnika.

Koje su to armije bile najveće?

Prije svega, ovo je stvarno težak odgovor jer su brojevi u tom vremenu uvijek preuveličavani. Počevši od Stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske se bilježi da je bilo oko 50 000 – 60 000 vojnika u jednom momentu sukobljenih. Bile su to vojske sa oko 25 000 Francuza i Engleza sa oko 30 000 vojnika. Taj broj bi bio oko 50 000 – 60 000 ljudi koji su vjerovatno stvorili ogromnu bitku.

Također vrijedno spomena je Treći križarski rat Svetog Rimskog carstva, sa vojskom od oko 80 000 – 100 000 . Tu su i druge vojske vrijedne spomena svakako ali njihov broj ne bi premašio ovu cifru.

Najveća bitka tog vremena je na dalekom istoku

Srednjovjekovna Kina bila je prilično ozbiljan ratna mašinerija da im ni jedna evropska zemlja tog vremena nikada nije mogla parirati niti imati šanse u ratu s njom. Kina je bila previše zauzeta borbom protiv svojih susjeda; Stoga, sa svojom snagom i mogućnostima svakako da ni jedna zemlja nije htjela imati problema sa njom.

Još u srednjem vijeku Kina je imala populaciju oko 100.000.000 ljudi, koji je bio ogroman broj za srednjovjekovni period. Godine 1363. se dogodila bitka na jezeru Poyang i to je možda bila najveća bitka koja se ikada dogodila u srednjovjekovnom razdoblju za koju znamo.

Vjeruje se da je broj vojnika raspoređenih u ovoj borbi bio oko 800 000. Ovo je zaista veliki broj za ovo razdoblje i zvuči gotovo nemoguće. Ali s obzirom da je Kina još tada imala tako veliku populaciju to je sasvim moguće da je broj ljudstva tačan.

Iako su brojevi čak malo i preuveličani, ako bi broj spustili i za 200 000, to bi i dalje bila jedna od najvećih bitaka koje su se vodili na jednom mjestu.

Postoje i drugi mogući kandidati u vezi ove teme, kao što je mobilizacija trupa Sui dinastije. Po izvorima se navodi da je ova dinastija regrutirala oko 600 000 do 1.100.000 trupa za kampanju osvajanja teritorija Koreje.

Konačno, slobodno komentirišite ovu temu i navode jer uvijek postoji mogući spor oko brojeva i činjenica, tako da vam je dozvoljeno da teoretizirate.