Da li znate da prepoznate ljubav, i da li je ljubav neophodna u braku? Pročitajte kako su još u vreme antičke Grčke ljudi proživljavali slična iskustva kao danas.
Jednog dana Platon upita svog učitelja:
– Šta je ljubav? Kako je mogu pronaći?
Učitelj mu odgovori:
– Ispred tebe je ogromno polje pšenice. Kreni naprijed ne okrećući se i uberi samo jednu stabljiku. Ako pronađeš najlepšu stabljiku, onda si pronašao ljubav.
Platon je krenuo napred i brzo se vratio praznih ruku, a da nije ubrao nijednu stabljiku. Učitelj ga upita: – Zašto nisi ubrao nijednu stabljiku? Platon mu na to odgovori:
– Zato što sam mogao birati samo jednom, ali se nisam mogao vratiti nazad. Pronašao sam najlepšu stabljiku, ali nisam znao da li ima još boljih ispred mene pa je nisam ubrao. Kako sam išao napred, uvideo sam da stabljike koje sam video nisu bile tako dobre kao prethodna, tako da na kraju nisam izabrao nijednu.
Na to mu učitelj reče:
– E to je ljubav.
Drugi dan je Platon upitao učitelja:
– Šta je brak? Kako ga mogu pronaći?
Učitelj mu ovako odgovori:
– Ispred tebe je bujna šuma. Kreni napred, ne okreći se i obori samo jedno drvo. Ako nađeš najviše drvo, pronašao si brak.
Platon je krenuo napred i nakon kraćeg vremena se vratio sa drvetom. Drvo nije bilo bujno a ni visoko. To je bilo samo obično drvo.
Učitelj ga upita:
– Zašto si oborio tako obično drvo?
Platon odgovori:
– Zbog mog prethodnog iskustva. Prehodao sam do pola šume. Ovaj put sam vidio drvo i pomislio da nije tako loše, pa sam ga posekao i dovukao ga ovde. Nisam hteo da propustim priliku.
Učitelj mu tada reče:
– E, to ti je brak.
Svakome je poznata fraza platonska ljubav. Može se vidjeti da je iz ovog razgovora Platon krenuo razmišljati u pravcu ideala ljubavi i opisao ju na ovaj način:
‘Kada je ljubav obdarena spiritualnom kvalitetom i metafizičkom uzvišenošću, ljubavnici dolaze do nove razine razumijevanja svoje strasti.’ Ovim riječima Platon opisuje ljubav bez tjelesne bliskosti, koju je prvi put predstavio u djelu Simpozij koje se bavi ljudskim osjećajima i ljubavlju kao svojom središnjom temom.
Antika je bila vrijeme sofista, mudrih filozofa, učitelja koji su prenosili znanja učenicima tokom šetnje. Nije bilo učenja u učionicama kao što ga danas poznajemo. Među najznačajnijim filozofima i književnicima tog doba istaknuli su se Pitagora, Protagora, Sokrat, Platon i Aristotel . Ovim slijedom Platon je bio Aristotelov učitelj, Sokratov učenik. Na istaknutoj slici je ovjekovječen i prikazan jedan čas Platona i Aristotela.
Među mnogim temama o kojima su diskutirali našlo se i pitanje ljudske spoznaje koje je prikazano na slici. Ovdje Platon pokazuje prema gore govoreći o svijetu ideja kao primarnom izvoru ljudske spoznaje, dok Aristotel pokazuje ka dolje, na ovoživotno iskustvo. Po prirodi metodičan i analitička uma, za razliku od intuiciji sklonog Platona, Aristotel nikako nije mogao do kraja prihvatiti koncept svijeta ideja svog učitelja. Tako da, Aristotel odbacuje teoriju svog učitelja i kaže: rješenje se nalazi ovdje, na Zemlji, a bit svih stvari koje nas okružuju nalazi se u njima samima. Jednom prilikom je rekao: “Drag mi je Platon, ali mi je draža istina.”
Ovo također može biti jedna značajna poruka svima nama: Čak i kada učimo od ‘najpametnijih’ dobronamjernih učitelja, sve istine koje nam kažu trebamo prihvatati kao informaciju te idalje tragati za svojom istinom. Današnji obrazovni sistem često servira informacije kao vrhovne istine što je pogrešno. Učimo iz prošlosti za bolju sadašnjost i budućnost, učimo se misliti svojom glavom.