
Srednjovjekovna Bosna
Sudstvo u srednjem vijeku kada āBosna sudiā
Vrlo je zanimljivo Å”to dvije povelje predviÄaju Äak mjeÅ”oviti meÄunarodni sud
.. NajznaÄajnija je razlika bosanskih povelja od raÅ”kih (srpskih) u tome Å”to o nevjeri ne presuÄuje sam vladar, nego optužbu ima da razmotri staleÅ”ki sud, i to sud vlastele ili bosanske crkve, ili mjeÅ”oviti sud vlastele i crkve.
Ban Stefan II u vjerovnoj povelji 1323 g. veli: āI ako bi u Äem sagreÅ”io Vlkoslav, da stane pred dobrimi mužmi da se opraviā. U povelji 1330 g. reÄeno je jasnije: ādokole ga ne sude Äetirinadesete koji su prisegli s banom Stepanom knezu Vlkosavuā t. j. 14 velikaÅ”a.
Ali u povelji bana Stefana II 1335 g. govori se drukÄije: āda mu se to ne poreÄe nikadare Å”to bi ga ne opitala crkva bosanskaā, dakle crkva javlja se kao garant praviÄnosti i kao zaÅ”titnica liÄnosti vlastelina.
To je joÅ” jasnije izraženo u povelji bana Tvrtka g. 1370: on predaje svog vazala āu vjeru djedinu i sve crkve bosanske, i vse krstjane da mu je rukaā.
Tu je predviÄen i sastav suda, da mu āsudi djed i dva strojnika Å”-nim i tri vlasteleā poimeniÄno spomenuti u povelji. To je sluÄaj mjeÅ”ovitog suda. Vjerovatno isti je mjeÅ”oviti sud predviÄen u poveljama 1392 i 1380 g., gdje se kaže kratko: ā u Å”to ga Bosna sudiā.
U povelji 1404 g. opet se veli da kralj predaje svojeg vazala āgospodinu djedu i njegovim strojnikom i vsoj crkvi bosanskoj u njih ruke i u njih obarovanije i da mu se ne uÄini nikadere ni jedno hudo Å”to bi ga ne ogledala crkva bosanska i vlastele bosansciā.
Vrlo je zanimljivo Å”to dvije povelje predviÄaju Äak mjeÅ”oviti meÄunarodni sud: vojvoda Sandalj HranjiÄ 1410 g. daje vjeru banici Anici da Äe je poÅ”tovati kao roÄenu majku, a da u sluÄaju suda imaju presuditi ā dobri ljudi ki se imenuju od Bosne i od Hrvata i od Bnetka i opÅ”tine DubrovaÄkeā, a g. 1408 kralj Ostoja daje velike baÅ”tine vojvodi Jurju i knezu VuÄiÄu i predviÄa da može ih oduzeti samo ako ih ā ispita ugarska, bosanska, bnetaÄka i dubrovaÄka pravda, za koju neveru reÄena pravda prizna da je podobno glavu odsiÄiā.
Ipak to su izuzetni sluÄajevi, i poslije toga kraljevi se opet vraÄaju na sud bosanskih dobrih ljudi. Isti kralj Ostoja potvrÄuje g. 1417 baÅ”tinu VukaÄima, koje neÄe oduzeti āsalvo quello fosse visto e cognosudo per li nostri boni hominiā.
Kralj Tvrtko II g. 1426 predaje Ivana MrnaviÄa āgospodinu didu Mirohni i didu kon dida (posle djeda) u ruke crkveneā i neÄe mu presuditi āÅ”to ne bude ispitano od BoÅ”njana i crkve Bosanskeā.
Äak g. 1446 kralj TomaÅ”, veÄ katolik, priznaje autoritet bosanske crkve i predaje obdarene vazale āgospodinu didu Miloju i didu kon dida u ruke crkveneā i opet veli da neÄe im āpotvrditi ni na manje donesti ni za jednu neviru ni zgrihu kraljevstvu naÅ”emu, Å”to ne bi ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom i dobrimi BoÅ”namiā.
Samo u dvije povelje iz posljednjeg doba vidimo kako katoliÄka crkva pokuÅ”ava da preuzme na sebe ulogu ābosanske crkveā u toj zaÅ”titi vlasteoskih prava. ā¦
Izvor: Aleksandar Solovjer, izvod iz rada āVlasteoske povelje bosanskih vladaraā ā Istorisko-pravni Zbornik, Sarajevo 1949.
Foto: Kamena (sudaÄka) stolica iz vremena srednjovjekovne Bosne.