bosna u osmanskom carstvu

Bosna u Osmanskom Carstvu

Dubički rat i Svištovski mir

Osmansko-austrijski rat vođen od 1788 do 1791. godine u historiji je poznat kao Dubički rat. Austrija je Porti službeno objavila rat 8. februara 1788. godine, u vrijeme kad je bosanski namjesnik bio Bećir-paša Egribuzli. Prije objave rata bečke uhode su obišle sve značajnije tvrđave i mjesta Bosanskog ejaleta i razvile obavještajnu mrežu. Njihovi saradnici su ih obavještavali o svemu što je moglo poslužiti u ratu. Car Josip II je u Bosanski ejalet uputio dvije proklamacije. U prvoj je pozvao pravoslavno stanovništvo da mu se pridruži, obećavajući mu ista prava koja se uživali njihovi istovjernici u Habzburškoj monarhiji. U proklamaciji upućenoj Bosanskim Muslimanima on obećava da će biti zaštićeni svi oni koji se uzdrže od neprijateljstva, jamči im imovinsku sigurnost i ravnopravnost islama sa drugim vjeroispovijestima. Bez obzira na sva obećanja, Bošnjaci su na sjeverozapadnim granicama Bosne pružili snažan otpor austrijskoj vojsci.

            Komandant carske vojske, princ Lihtenštajn sa svojim odredima je prvog dana rata opsjeo Novi, Dubicu, Ostrovicu i Gradišku. U pomoć braniocima stiglo je oko 2000 Sarajlija i Visočaka. Na teritoriji cijelog Bosanskog ejaleta izvršena je opća mobilizacija. Pod izgovorom de se moraju vratiti u Sarajevo zbog velikog požara, Sarajlije i Visočani napustiše svoje položaje. Njihovim odlaskom odbrana pograničnih gradova spala je na mjesne posade i domaće stanovništvo. Na čelu austrijske vojske doveden je general Laudon. Pošto je saznao da u pograničnim mjestima nema većih osmanskih snaga on krenu u ofanzivu. 26. avgusta zauzeo je Dubicu a 3. oktobra 1788. i Bosanski Novi.

            Mobilizacija bosanske vojske završena je u jesen a vojska se okupljala na Banjalučkom polju. U dogovoru sa ajanima i kapetanima bosanski namjesnik je planirao vojne operacije u proljeće 1789. godine. Zbog svoje neaktivnosti on je smijenjen a novi namjesnik postaje Arslan Mehmed-paša. U vrijeme dolaska novog valije austrijska vojska je prešla Savu i opkolila Bosansku Gradišku te je 29. jula 1789. i osvaja.

            Pošto ni Mehmed-paša nije izvršio postavljene zadatke Porta za novog namjesnika imenuje Mehmed-pašu Miralema, računajući da će namjesnik porijeklom iz Bosne srčanije braniti Bosanski ejalet. Ni on nije pokazao veće vojno umijeće pa ga je u februaru 1790. zamijenio hadži Salih-paša. On je bio energičniji u mobilizaciji. Sazvao je sve ajane i kapetane na zajednički dogovor i proglasio opću mobilizaciju. Iz svake kuće u vojsku je morao poći po jedan za rat sposoban muškarac. Prije nego što se mobilisana vojska prikupila austrijski general Vališ s brojnim četama dođe do Cetina i za 4 dana ga osvoji.             U to vrijeme u Beču je umro car Josip II pa su zaraćene strane, uz pomoć pruskog cara, razmišljale o mirovnim pregovorima. Prvo je sklopljeno primirje između zaraćenih strana po kom su zaraćene strane ostale na osvojenim pozicijama. Austrija je bila za sklapanje mirovnog sporazuma jer je saznala da se na teritoriji Bosanskog ejaleta grupišu veće osmanske snage. Mirovni sporazum je postpisan 9. avgusta 1791. godine u Svištovu. Po odredbama ovog sporazuma od teritorije koja je pripadala Bosanskom ejaletu Austrija je dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas zemljišta ispod Plješevice i Plitvičkih jezera. Carske trupe su se morale povući iz Bosanske Dubice, Bosanskog Novog i Bosanske Gradiške. Mirom u Svištovu ublaženi su teritorijalni gubici osmanske države. Nakon dva stoljeća čestih ratova na teritoriji Bosanskog ejaleta nastupiće mir.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *