Prve ratne operacije na bosansko-dalmatinskoj granici počele su 1646. Tada je novi bosanski namjesnik, Ibrahim-paša Sivičić gabeljak sa vojskom napao mletačke posjede u sjevernoj Dalmaciji. Tom prilikom je osvojen Novigrad i porušen je jedan broj mletačkih palanki. Osmanski odredi pokušali su osvojiti i Šibenik ali su odbijeni. Mlečani su poslije toga uzvratili napadom na pogranična osmanska utvrđenja među kojima je i Skradin.
Već u početku borbi hrvatska župa Poljica je otkazala pokornost sultanu i prešla na stranu Venecije. Godine 1647.na stranu Venecije prelazi i Cetinska krajina odnosno primorje od Cetine do Neretve. Mlečanii istovremeno stupaju u kontakte sa vlaškim starješinama u graničnim područjima Bosanskog ejaleta pa se jedan dio vlaha preseljava iz Bosne u Dalmaciju. Od njih se uspostavlja nova uskočka organizacija sa uporištima u Ravnim kotarima i Makarskom primorju. Uskoci će postati glavna mletačka sila u borbi za Dalmaciju tokom Kandijskog rata.
Mlečani već 1647.g kreću u napad na Zadar i Šibenik te tom prilikom osvajaju Zemunik a pored njega osvajaju još Varnu i Nadin. Poseban značaj za Veneciju imati će zauzimanje Nadina koji je uz Knin smatran za najjače utvrđenje Ličkog sandžaka. Mletačka taktika je bila da stalnim hajdučkim upadima veže osmanske snage za Bosnu i odvrati ih od operacija prema jadranskoj obali. Mlečani su 1647.g prisilili posadu Ostrovice i njenog kapetana Jusuf-agu Hadžagića na predaju. Krajem iste godine opsjednut je Klis kojem je u pomoć došao i bosanski deftedar Mustafa-aga pa su Mlečani odbačeni. Mlečani ponovo napadaju na Klis a istovremen vrše napade i na Drniš, Knin i Vrliku. Klis je pao u mletačke ruke 30.III 1648.g.
Nakon ovih neuspiijeha osmanlije kreću u odlučniji rat na bosansko – dalmatinskoj granici. U bosnu 1648.g kao namjesnik dolazi Derviš Mehmed-paša Omerpašić koji mobilizira dio bosanskih spahija i drugih vojnika a kao zborno mjesto je odredio Livno. Odatle upadaju u Dalmaciju gdje odnose niz pobijeda, ali pri povratku u Bosnu donesoše i kugu koja je odnijela mnoge živote.
Nakon smrti Derviš Mehmed-paše u Livnu za novog bosanskog namjesnika došao je Hasan-paša Memibegović koji uspostavlja red i mir u ejaletu. On 1648.g poražava i tjera u bjekstvo poznatog uskočkog starješinu Iliju Smiljanića. Tokom 1649. uspio je suzbiti više hajdučkih i uskočkih napada na teritoriju Bosanskog ejaleta. Hajdučki vođa Vuk Mandušić je suzbijen kod Ključa na Sani. Hajduci i uskoci pod vodstvom Petra Smiljanića provališe u Liku i opljačkaše mnoga sela. Katolički pop Stjepan Sorić je napao Udbinu a zatim zajedno napadaju Ribnik gdje su ih Krajišnici potpuno porazili. Petar Smiljanić je ubijen a pop Sorić je zarobljen. Nakon ovoga Osmanski odredi iz Bosne prodiru u Dalmaciju te u tom prodoru ubijaju i Vuka Mandušića.
Od tada Kandijski rat prerasta u trajni rat. Osmanlije su duž mletačko-dalmatinske granice organizirale pandursku službu u koju je regrutirano domaće kršćansko i muslimansko stanovništvo. Na mletačkoj strani skoro sva težina rata spada na hajduke i uskoke gdje se kao novi vođa javljaju Petar i Tadija Kulišić. Oni svoja uporišta premještaju na otoke Brač, Hvar i Korčulu.
Pored Dalmacije duž mletačke granice prema Bosni formirala su se još dva ratna područja jedno na teritoriju Dubrovačke republike a drugo u Boki Kotorskoj. Dubrovnik je u ratu bio neutralan ali se nalazio između dvije zaraćene strane. Dok je osmanska strana poštovala neutralnost Dubrovačke republike dotle su Mlečani grubo kršili njen teritorijalni integritet.
Mlečanii su 1654.g uspostavili u Perastu novu hajdučko-gusarsku bazu. Ova baza je u prvom redu bila usmjerena na ometanje pomorskog i kopnenog saobraćaja prema osmanskim lukama i tvrđavama Herceg-Novog i Risana. Tako je Boka Kotorska postala treće ratno područje. Tu su istaknute hajdučke harambaše i plaćenici bili Bajo Nikolić Pivljanin, Niko i Stevo Popović, Limo Bajraktar, vojvoda Lazarević i drugi.
Usljed neopreznosti Mehmed-paše u ruke mlečana pala je Gabela zbog čega je on opozvan a za novog namjesnika je stigao Fazil Ahmed-paša Maglajac. Početkom 1654.g dolazi do oživljavanja borbi na bosansko-dalmatinskom frontu. Iste godine Mlečani opkoljavaju Knin kojem u pomoć pristiže Fadil-paša. On nanosi težak poraz mlečanima a u boju se posebno istakao Hajdar-beg Šahinpašić. Rat se dalje nastavio manjim napadima a u timm napadima poginuo je i harambaša Ilija Smiljanić.
Komentariši