Misteriozni drevni grad Daorson: Zagonetka pitomog stolačkog kraja


Bogato historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine privlačilo je pažnju mnogobrojnih domaćih i stranih istraživača. Srednji vijek, doba Osmanlija, austro-ugarski period, te vrijeme prve i druge Jugoslavije bili su predmet detaljnog zanimanja i istraživanja u znatno većoj mjeri nego što je to bio slučaj s periodom antičke Bosne i Hercegovine.

Upravo iz tog razloga ova “skrivena historija” u manjoj je mjeri poznata u regiji, ali i samoj Bosni i Hercegovini. Stolac, grad u Hercegovini, većinom je poznat po srednjovjekovnim stećcima, te ratnim stradanjima u periodu od 1992. do 1995, a u znatno manjoj mjeri po tome što se u njegovoj blizini nalazi grad Daorson, jedan od najstarijih antičkih gradova u Evropi.

Daorson, ili Gradina Ošanića, kako se u naro­du zove, nalazi se na kraškoj visoravni iznad sela Oša­nići, tri kilometra sjeverozapadno od Stoca. Uzvisina s koje se pruža pogled na plodnu stolačku dolinu leži na 280-290 m nadmorske visine. Prema mišljenju arheologa, bilo je to središte ilirskog plemena Daorsa kojima je pripadalo područje oko donjeg toka rijeke Neretve, od Veleža do primorja i Pelješca, a ranije moguće sve do Duvanjskog polja.

Nakon prvih iskapanja iz 1963. godine, arheolozi su na osnovu pronađenih nalaza zaključili “da je naselje osnovano negdje u XVI. stoljeću pr.n.e., i da je sigurno postojalo od kraja V. stoljeća do I. stoljeća pr.n.e. Gradsko utvrđenje sa zidovima sagrađenim od ogromnih kamenih blokova nastalo je najvjerovatnije u IV. st. pr.n.e.”

Daorson je najvverojatnije razoren 44.-43. g. pr.Kr., kada su mu presudili ratoborni Dalmati, stalni suparnici Daorsa, i nakon toga više nije bio nastanjivan.

Čitavo naselje može se podijeliti na tri glavne cjeline: stambeni dio, gospodarski dio i utvrdu. Utvrda zauzima središnji dio površine od oko sedam hiljada kvadratnih metara, te je zbog svog položaja u literaturi najčešće nazivana akro­polom. Ostaci planski organizovanog naselja prostiru se istočno i sjeveroistočno od akropole, izvan utvrđenog dijela.

Sudeći po nalazima, Daorson nosi mnoga obilježja helenističkog grada, a o visokom stepenu kulture svjedoči, između ostalog, i kovanje vlastitog novca. Novac koji se ovdje kovao u III. i II. st. pr.Kr. sličan je onome iz grčkih kolonija na Jadranskoj obali u to vrijeme. Novčići su na jednoj strani imali brod ilirskog tipa i ime Daorson napisano grčkim pismom. Oblici prikazanih brodova upućuju na zaključak da su Daorsi gradili dvije vrste brodova: ratne i trgovačke. Novac je dokaz da je ovo ilirsko pleme bilo ekonomski snažno i politički organizovano.

Ono što vezano uz Daorson pobuđuje posebnu pažnju kiklopski su bedemi utvrde izgrađeni od golemih kamenih blokova.

Utvrda je s tri strane prirodno zaštićena liticama, dok je na jugoistočnoj, najpristupačnijoj strani uzvisine podignut megalitski zid. Prvobitno je bio dugačak 60 m, a širok do 4,20 m. Danas je zid dug 46 m jer su naknadno sagrađena dva tornja (sjeveroistočni i jugozapadni). Maksimalna širina očuvanog dijela zida iznosi 6 m kod jugozapadnog tornja. Fasadni blokovi debeli su 0,7-0,9 m, dugi 1 m, no poneki su komadi dužine i do 3 m. U zidu pokraj jugozapadnog tornja nalazila su se glavna gradska vrata dimenzija 4,40 x 4,20 m.

Golema težina kamenih blokova otvara prastaro pitanje o transportu i ugradnji ovih megalitnih grdosija… U gradnji nije korišteno vezivo pa je cijela konstrukcija počivala na težini blokova i tehnici zidanja. Blokovi nisu samo pravougaoni, već različitih oblika, a ima i romboidnih. Teško je naći dva bloka iste veličine. Način gradnje podsjeća na zidove u drevnoj Mikeni i Tirintu, ali i u starim gradovima Južne Amerike kao što su Sacsayhuaman i Ollantaytambo.

Ostaje zagonetka ko je i kada podigao ovaj grad. Osamdesetih godina prošlog stoljeća meksički istraživač Robert Salinas Price uzburkao je javnost svojom pretpostavkom da je Daorson antička Troja, a sudeći po megalitskoj gradnji, moguće je da Daorson nije ni ilirski, ni helenistički grad, već nešto daleko starije. Nastavak na sljedećoj strani…

Stranice: 1 2