Nordi u Americi

Otkriće Zemlje vina: Kako su Nordi otkrili Ameriku

Bjarnij Herjolfson je vidio na putu ka Grenlandskoj obali neke nepoznate zemlje, ali nije stigao tamo, promijenio je smjer i uspio doći do Grenlanda. Slušajući tu priču, sin Erika Crvenog, Leif Erikson, odlučio je da traži tu zemlju koju je Bjarni vidio. Erik je trebao takođe da učestvuje u ekspediciji, ali je pao sa konja prije nego što je trebao poći, mislio je da je to loš znak i osustao.

Prema tradiciji, Leif je pronašao novu zemlju tačno 1000. godine. Zatim je otplovio južno od obale, dajući imena regionima koje je obilazio. Prva je bila Helluland (što na staronordijskom znači Zemlja kamenih ploča) , verovatno Baffinovo ostrvo. Nakon toga Markland (šumovita zemlja), vjerovatno obala Labrador poluotoka. Na kraju je našao Vinland, koju je tako nazvao jer je tamo našao divlje grožđe. Ostao je u Vinlendu preko zime i sledeće godine se vratio na Grenland.

Njegova braca Thorvald i Thorstein su pokusali da uspostave kolonije u Vinlandu, ali su godine 1004. Thorvalda ubili domoroci, dok se drugi izgubio i morao vratiti na Grenland, gdje se ubrzo razbolio i umro.

Prvu trajniju koloniju uspostavio je Thorinn Karlsefni, koji je krenuo stopama Leifa Erikssona vjerojatno 1009. godine. Okupio je najmanje tri broda i više od 160 ljudi, uključujući žene, što upućuje na to da je od početka imao namjeru kolonizirati novu zemlju.

Plovio je niz grenlandsku obalu, zatim kroz Davisova vrata pa je okrenuo na jug i prošao pokraj Baffinova otoka da bi naposljetku stigao na Newfoundland. U sagama je opisano kako je u Vinlandu pronašao obilje divljači, ribe, drva i pašnjaka, pa je odlučio napraviti trajnije naselje.

Prema predaji je Snorri, sin Thorfinna i njegove supruge Gudrid, bio prvi Evropljanin rođen na tlu Sjeverne Amerike. Zabilježeno je nekoliko žestokih sukoba s domorocima koje su Nordijci nazivali Skraelinzima, a vjerojatno se radilo o precima današnjih Inuita. Izgleda da se brojno inferiorni Nordijci nisu mogli dugo odupirati. Tako da su se već nakon nepune tri godine odlučili vratiti na Island.

Thorfinn se nikada nije vratio u Vinland, ali drugi Nordijci jesu. Još jednu nordijsku ekspediciju u Vinland predvodila je Freydis, sestra Leifa Eriksona. Spomenuta dva izvora nude vrlo različite slike o tome što se ondje dogodilo.

Sagi o Eriku Crvenom Freydis je opisana kao iznimno hrabra – u jednom je trenutku, iako trudna, uslijed napada domorodaca kada su Nordijci već bili spremni pobjeći, uzela mač od jednog palog ratnika i izložila prsa (moguće da dokaže da je žena) te vičući i mašući mačem otjerala napadače.

Sagi o Grenlanđanima je, međutim, prikazana kao psihotična ubica čije spletke dovedu do krvavog obračuna među Nordijcima te uzrokuju propast kolonije (između ostalog, opisano je kako je Freydis sjekirom pogubila žene svojih protivnika nakon što su to njezini rođaci odbili izvršiti).

Tragovima prvih Evropljana u Americi

Dugo se smatralo da su te ekspedicije zapravo bile mitskoga karaktera, a tek je pronalazak nordijskih predmeta na otoku Newfoundland na sjeveroistoku Kanade 1960. potvrdio da su Nordijci zaista stigli u Sjevernu Ameriku. Nalazište se zove L’Anse aux Meadows, a danas se tu nalazi rekonstrukcija nordijskog naselja i muzej na temu njihova istraživanja sjevernih krajeva.

Postoje arheološki dokazi da su Nordijci još dugo nakon odlaska Freydis nastavili trgovati s Inuitima i južnijim domorocima. Vjerovatno su od njih tražili krzno i kljove morževa, zauzvrat im nudeći tkaninu, mliječne proizvode te sitne drvene i metalne predmete kojima su se vjerojatno služili u obredne svrhe.

U sagama je opisano da su Skraelinzi uvidjeli potencijalnu moć nordijskog željeznog oružja i oruđa, ali im ga ovi nisu željeli prodati. U islandskim hronikama ponegdje se spominju putovanja na Vinland tokom 12. vijeka, ali bez detaljnih opisa, a zadnji spomen putovanja u Markland datira iz 1347., kada se navodi da je iz Marklanda stigao brod s drvima – to ukazuje na mogućnost da su ekspedicije za sječu drva trajale vijekovima nakon napuštanja tamošnjih kolonija.

S druge strane, ne postoje dokazi koji bi upućivali na to da su se Nordijci ponovno pokušali naseliti u Sjevernoj Americi. Osim sukoba s domorocima, druga moguća objašnjenja za to možemo potražiti u klimatskim promjenama – od 12. vijeka klima je postepeno postajala sve hladnija.

Ekspedicije s Grenlanda na Newfoundland u 11. vijeku morale su zbog opasnosti od ledenih santi krenuti sredinom ljeta, a putovanje je moralo završiti najkasnije do septembra. Dolaskom hladnije klime to je razdoblje dodatno suženo. Osim što je time otežano putovanje iz Grenlanda u Newfoundland, klima je vrlo negativno utjecala i na situaciju u samom Grenlandu, gdje je nastupila oskudica hrane koja je vjerojatno dovela do propasti tih kolonija. Preokupirani situacijom kod kuće, Grenlanđani nisu imali niti vremena niti resursa da se upuštaju u rizične kolonizatorske poduhvate u Americi.

I dalje ostaje pitanje gdje se tačno nalazio Vinland. Kako su sačuvani samo nordijski toponimi, ne možemo pouzdano znati gdje su se tačno Nordijci naselili. Zapisano je npr. da je Snorri rođen kod Straumfjorda (staronordijski Parni Fjord). Danas postoji više teorija o tome gdje se tačno on nalazi: Zaljev sv. Lovre, Zaljev Fundy, Rhode Island, pa i New York ili Boston.

Iako je jedino nalazište koje se bez dvojbe može pripisati Nordijcima L’Anse aux Meadows na Newfoundlandu, to vjerovatno ipak nije Vinland. Jedan od razloga jest taj što je tamošnja klima, čak uzevši u obzir historijske klimatske promjene, bila prehladna za vinovu lozu, a ondje nije bilo ni mnogo drveća.

Takva flora više odgovara regijama na jugu. Uz to su arheološka istraživanja pokazala da je L’Anse aux Meadows bilo malo naselje koje je vjerovatno samo služilo kao pristanište i mjesto za popravke brodova (pronađeni su ostatci kovačnice i brodarske radionice, kao i zamjenski dijelovi za brodove). U novije su vrijeme ondje pronađene i sjemenke muškatne bundeve koja ne raste na tako hladnoj klimi, što upućuje na to da je donesena s juga.

Spomenimo još da je jedno nedavno genetsko istraživanje pronašlo tragove gena tipičnih za Azijate i američke Indijance među stanovništvom Islanda. Iako je još prerano za donošenje konačnog zaključka, moguće je da su Thorfinnovi ljudi sa sobom na Island poveli nekoliko žena Skraelinga.