srednji vijek

Srednji vijek

Papske težnje za svjetskom vlašću

U početku su pape u mnogome zavisile od franačkih vladara. Ojačano papstvo je nastojalo da se te zavisnosti oslobodi, pa čak da se izdigne iznad svih vladara i feudalaca. Tako se još u doba Karolinga javila ideja o papskoj svjetovnoj vlasti. Kako bi se za to našlo opravdanje, u papskim kancelarijama su nastali razni falsifikati i legende.Historijska istraživanja su pokazala da su pape nakon V stoljeća svoju moć presudno širili pomoću krivotvorina.

Iz V i VI stoljeća potiče legenda o svetom papi Silvesteru, prema kojoj je car Konstantin Veliki dobio gubu, pa ga je papa Silvester čudesno izliječio, a onda mu je car iz zahvalnosti predao vlast nad Rimom i zapadnim zemljama. U VIII stoljeću, između 750. i 760. godine, na osnovu te legende je stvorena tzv. Konstantinova darovnica, prema kojoj je car prepustio papi Silvesteru odluku o svjetovnoj vlasti u zapadnoj polovini carstva. Tek u XV stoljeću su humanisti Lorenco Vala i Nikola iz Kuesa utvrdili da se radi o falsifikatu.

U Francuskoj je grupa falsifikatoraiz diplomatičkih krugovastvarala falsifikate, te ih pripisala Isidoru Merkatoru, a njihova zbirka sadrži 700 stranica gusto pisanog teksta.Ona obuhvata 115 totalno lažnih dokumenata rimskih biskupa iz prvih stoljeća, te 125 autentičnih dokumenata koji su naknadno iskrivljeni interpolacijom. Falsifikati su stvarani u korist biskupa i pape, koji sebe naziva „glavom kugle zemaljske“.Pseudoisidorovi falsifikatisu otkriveni tek u doba reformacije (Magdeburške centurije).

Osim toga, pojavila se i legenda je Isusov apostol Petar bio prvi biskup grada Rima i da je on papama, kao Božjim namjesnicima na Zemlji, dao starješinstvo nad čitavom crkvom. Papa Leon se pozivao na Petrovo naslijeđe koje, navodno, daje rimskom biskupu prvenstvo u odnosu na sve ostale biskupe.

On to zasniva na jednom pismu pape Klementa, po kojem je Petar u jednoj od svojih posljednjih ovlasti učinio Klementa svojim jedinim zakonitim nasljednikom. Međutim, utvrđeno je da je to pismo falsifikat koji potiče sa kraja II stoljeća, a da je na latinski prevedeno tek na prijelazu sa IV na V stoljeće.

U prvim stoljećima poslije Isusa ne može biti ni govora o nekom pravu rimske zajednice na prvenstvo, odnosno o njenom višem rangu u odnosu na ostale kršćanske zajednice. O rimskim biskupima prva dva stoljeća jedva da se zna nešto više od njihovih imena.

Sredinom III stoljeća jedan rimski biskup po imenu Stjepan se pozivao na zavještaj Petra prilikom spora sa drugim crkvama o boljim tradicijama, ali mu to nije pomoglo u njegovom slučaju. U vrijeme kada je slabila moć carstva Karolinga, papstvo je to počelo koristiti. No, papstvo nije raspolagalo vlastitima snagama koje bi sačuvale njen stečeni položaj.

Zapravo, papstvo je počivalo i razvilo se na karolinškom carstvu, pa kada je došlo do urušavanja carstva, zajedno sa njim se počelo rušiti i papstvo. Najprije je ono bilo prepušteno nasilju pojedinih kraljeva koji su se otimali za Italiju i carsku krunu.